2538, avgust 18 1999

SUDBINA OPOZICIJE

MIMOHOD KROZ INSTITUCIJE

Gradjani Srbije ce 20. avgusta znati da li je ovdasnja demokratska opozicija bliza konacnom preobrazenju ili uobrazenju. Problem je sto to nece znati samo opozicionari

Gradjani Srbije, koji kraj drugog milenijuma docekuju sa najvecim talasom opozicionog raspolozenja i nista manjom krizom organizovanog opozicionog delovanja, postavljaju sebi prilicno cinicno pitanje - da li ce se opozicija posle svih ovih godina pokazati kao najpouzdaniji oslonac ovdasnjeg rezima? Ili ce sredinom avgusta konacno poloziti ispit politicke i moralne zrelosti i ubediti javnost u sopstvenu spremnost za preuzimanje vlasti.

Ideja o "potrosenosti lidera" postala je prilicno popularna medju nestrpljivim opozicionim simpatizerima koji su, suoceni za svim dosadasnjim preobrazenjima i uobrazenjima opozicije, sveze i dobrodoslo lice prepoznali u Mladjanu Dinkicu, a on je, zatim, preko politicke platforme nazvane Pakt za stabilnost Srbije, sazvao sudbinski opozicioni miting. Ali, to ne ide bas tako.

Groznica i komentari

Legenda kaze da je Savez za promene imao precizno razradjen plan prema kojem bi se sredinom septembra organizovali istovremeno veliki miting u Beogradu i protesti po gradovima u unutrasnjosti, na kojima bi se vlastima iznela ponuda "koja se tesko moze odbiti". Onda je Grupa 17 zakazala miting, patrijarh srpski primio opozicione lidere svih boja, a mediji, koji su nesrecno zaljubljeni u opoziciju, krenuli u ubedjivanje opozicione javnosti da ce taj skup oterati Milosevica, vratiti Kosovo i stvoriti drugu Srbiju.

U danima velike buntovnicke groznice nisu se cule zamerke na vreme odrzavanja skupa, olako obecanu brzinu promena i prognoze da bi preobrazenjska noc mogla da posluzi kao najveci ventil nagomilanog nezadovoljstva, posle kojeg bi ostala praznina i nepoznata kolicina beznadja. Opozicionari su se, izgleda, uplasili da nece znati sta da poruce masi na kraju mitinga i kako da razrese vecitu dilemu izmedju "gazenja i mimohoda kroz institucije", pa su poceli da daju prilicno neartikulisane izjave. Ubrzo se ispostavilo da opozicionari koji su u jednom dahu saopstavali da svim srcem podrzavaju Grupu 17, ne podrzavaju sasvim njihov program stabilnosti Srbije. Iako je bilo najavljeno da ce se ponizenim i ugladjenim opozicionarima obratiti patrijarh Pavle, Srpska pravoslavna crkva saopstila je da patrijarh nece biti tu, da bi usledili novi prilozi za "istoriju opozicione decenije koju su pojeli balavci".

Ucesce su, dakle, poceli da otkazuju i neki opozicioni prvaci, a javnosti se salju poruke koje sigurno i strpljivo unistavaju entuzijazam ovdasnjih buntovnika sa 1001 razlogom. Vuk Draskovic je, za pocetak, odustao, a nezvanicne informacije iz SPO-a kazu da je to ucinio iz nekoliko razloga: da pokaze liderima "stranaka bistrih potoka" ko je pravi gospodar trgova, preveliki broj govornika iz Saveza za promene nasuprot usamljenom Vuku kao i okolnost sto je jedan od njih Velimir Ilic, disident iz SPO-a, a to je Draskovic video kao direktnu provokaciju. Na mitingu ce govoriti manje isprovocirani Spasoje Krunic. Odustao je i najnoviji opozicionar, Momcilo Perisic. I u Savezu za promene imaju rezerve prema mitingu buduci da je ova partija centralnu manifestaciju u Beogradu planirala tek kroz mesec dana, zbog cega su se iz njenih redova javljali vise nego rezervisani tonovi.

Ploca i klin

Socijaldemokratija je saopstila da nece ucestvovati na mitingu koji bi, prema recima Vuka Obradovica, tesko doprineo jubilarnom ujedinjavanju opozicije. "Osnovni razlog sadrzan je u mom uverenju da se na tom brzopleto zakazanom i preuranjenom mitingu nece u dovoljnoj meri manifestovati to, kao hleb potrebno, jedinstvo opozicije. Postoji objektivna mogucnost da sa pozornice neko pocne da udara u klin, neko u plocu. Ja sam ulozio toliko energije u objedinjavanje opozicije da mi na pamet ne pada da ucestvujem na manifestacijama koje ne doprinose jedinstvu i necu da imam ni gram odgovornosti za takve, uslovno receno, nedovrsene projekte", dodaje Obradovic.

Bolje informisani opozicionari dodaju da su na mitingu moguci incidenti (stvarni ili inscenirani) izmedju, na primer, simaptizera SPO-a i Saveza (tj Vuka i Djindjica), koji bi mogli da posluze policiji da razdvoje posvadjane nekadasnje saveznike, RTS da izvrsi eutanaziju nad tek "ekshumiranom opozicijom", a crveno-crnoj koaliciji da zabrani buduca okupljanja. Pitanje je ko preuzima rizik. Valjda ne Dinkic? U opozicionim krugovima na miting se pretezno gleda kao na akciju dvojca Dinkic-Djindjic, koji je jedini od opozicionih politicara iskazivao veliki entuzijazam iako je ekonomista izneo stavove o institucionalnim promenama koje su blize SPO-u nego demokratama. Ideja o velikom, sudbinskom mitingu nepogresivo je poznavaoce opozicionih neprilika upucivala na jos jedno udruzivanje temeljno posvadjanih lidera. U svakom slucaju, opet nista. Uzaludno je lamentirati nad neslogom opozicije. Zasto bi, najzad, i bila slozna - partije i postoje zbog razlika, a ne zbog slicnosti.

Iako su jedinstvene, mozda vise nego ikad, u svesti o potrebi da se promeni postojeci politicki sistem, razlike ih sputavaju da ostvare ono sto se nekada davno zvalo akcionim jedinstvom. Savez za promene smatra da je potrebno naterati Milosevica na povlacenje i formirati prelaznu vladu eksperata na nacin koji je vaninstitucionalan mada bi bili zadovoljni i nekim medjuvarijantama, poput prepustanja savezne vlasti u legitimne Djukanoviceve ruke, posle cega bi Slobodan Milosevic, smatraju, bio odsecen od instrumenata vrsenja vlasti. Problem sa "medjuvarijantom" je u tome sto takvo resenje prosto nije verovatno, pa je stoga i zapostavljeno mada je, sa stanovista zakonitosti i mira u kuci, najpozeljnije.

Za prelaznu vladu zalaze se i SPO, ali za vladu koju bi sporazumno formirala vlast i opozicija. Slabost plana je u tome sto ne predvidja izlaznu strategiju za prilicno verovatnu varijantu da se vlast, je li, ipak odluci da ostane na vlasti. Naime, Draskovic i njegovi brojni savetnici tesko da bi pristali na neki kompromis koji ne bi bio medjunarodno prihvatljiv, a SPS, radikali i JUL ne bi pristali na sporazum koji bi to bio.

Dva pola

Stvar je u tome sto SPO tka na dva puta po dva razboja; izmedju vlasti i opozicije i izmedju nacionalnih interesa i medjunarodnih zahteva. A prava namera SPO-a je nesto sasvim trece - da uklone ostale opozicione stranke i ostanu jedini zastupnici ove opcije na sceni pa tek onda da odmere snage sa Milosevicem. Time zapravo produzavaju svoju viziju Srbije sa dvopartijskim politickim sistemom.

Jos veca nevolja je u neugodnom saznanju da se i druga opoziciona snaga (SZP) ponasa kao da ima eksluzivna autorska prava na demokratsko-opoziciono delovanje u zemlji Srbiji. To vec kod svakog istinskog protivnika rezima izaziva cir na zelucu ili neke druge psihosomatske poremecaje. Produzetak pomenutih detinjarija otvorilo bi prostor za nove stranke i niz provincijskih lidera koji ce, poput Makija ili Bakija, odluciti da "svaki svoga smeni subasu".

"Opozicija u Srbiji je sama sebi najveci protivnik i ponekad imam obicaj da u sali kazem da se ne bih previse bavio opozicijom da sam na Milosevicevom mestu, jer ce ona sama izgoreti u sujetama, narcisoidnosti i nesposobnosti da koncentrise snage. Takva kakva je, ona i jeste jedan od bitnih stubova rezima, pored medija, policije, vojske i ekonomsko-finansijske mafije. Zato treba uloziti maksimalne napore u proces reafirmacije i rehabilitacije demokratske opozicije", kaze za NIN predsednik Socijaldemokratije Vuk Obradovic.

Logican i miroljubiv izlaz iz sadasnje situacije mogao bi biti u izborima, no to je samo privid. Najpre, istrazivanja pokazuju da vladajuca koalicija, uz pomoc radikala, ne moze pobediti, i to mozda ni uz drukciji izborni zakon. Spasonosno resenje bi, bez sumnje, mogla da bude nova izborna kradja, ali za to je potrebno naci, osim Seslja, bar jos jednog saveznika. Prema istrazivanju agencije Partner, SPO bi na narednim izborima prosao bolje njego na svim dosadasnjim brojanjima glasova. Zato se moze zakljuciti da ta stranka ne bi ponovo posluzila kao izborna ikebana. Osim toga, opet kazuju istrazivanja, moglo bi se dogoditi da izborna trojka iz 1997. godine ovoga puta zaista ne bi bila sposobna da privuce polovinu biraca.

Savez za promene takodje kaze da, teorijski, zudi za izborima, ali niposto pod uslovima kakvi su bili do sada. Buduci da ne racunaju na promene bez zestokog pritiska, onda se usredsredjuju na te pritiske. U svakom slucaju, izbori nisu na dnevnom redu. Nasuprot ocekivanom razocaranju u rezultate i vlasti i opozicije, kao i potpuno nejasnoj situaciji sa strankama koja cini prvorazrednim ekspertom svakog ko zna, na primer, da navede razliku izmedju tri stranke s oznakom "demokratska", mali broj ljudi se izjasnjava da ne bi izasao na izbore. Dakle, motivacija medju biracima je veoma izrazena, i to je glavni razlog sto su vodeci ljudi u opoziciji jos oni koji se shvataju kao "prevrtljivci", "veciti gubitnici", "rogovi u vreci" i tako dalje.

Efekat spavaca

Socijalni psiholog dr Dragan Popadic smatra da problem opozicije nije nedostatak sposobnih ljudi, odnosno da na "gadljivost nemaju pravo oni koji dopustaju da kljucne odluke o njihovim zivotima donose ljudi o cijim kvalitetima dovoljno govore vec i njihove fotografije". Kao glavni faktor otpora prema pojedinim liderima - narocito prema Djindjicu - Popadic vidi efekat duge i gotovo neprestane medijske satanizacije. Nebitno je sto u toj delatnosti prednjace mediji u koja opozicioni birac nema poverenja - tu dolazi do izrazaja "efekat spavaca". Naime, u prvi mah covek ce pokloniti vece poverenje onome sto procita u, recimo, "Blicu" u odnosu na ono sto cuje da pise "Borba", ali ce vremenom ta razlika u poverenju izbledeti, a osnovna (dez)informacija ostati pohranjena negde u podsvesti, objasnjava Popadic.

Sledstveno tome, od najnepopularnijih opozicionih lidera bilo bi moguce, medijskom kontrakampanjom, stvoriti veoma popularne politicke lidere. Istina, dodaje Popadic, za novog coveka na sceni bilo bi lakse da izgradi nov imidz, nego nekom vec okaljanom da se opere.

Interesantno je da jedan iz plejade "novih lidera", kakav je Velimir Ilic, predsednik opstine u Cacku, odaje priznanje postojecoj liderskoj garnituri, misleci, razume se, na one lidere okupljene u Savezu za promene u kojem je i Iliceva "Nova Srbija".

Dragoljub Micunovic, predsednik Demokratskog centra, takodje nije misljenja da je politicke lidere tek tako lako proizvoditi i da je takav stav politicki produktivan. "Svako ko misli da politicari i partije nisu dovoljno dobri treba da se uclani u neku partiju i da iznutra pokusa nesto da promeni. Ili, moze da napravi sopstvenu partiju", kaze Micunovic, objasnjavajuci da onaj ko izgovori recenicu "lideri su nesposobni" nema pravo na recenicu "ja nisam ni u jednoj partiji", tako omiljenu na ovim prostorima.

Micunovic, medjutim, smatra da se moze govoriti o drugoj vrsti politicke istrosenosti. Opozicione stranke i lideri, boreci se godinama za opstanak, ili naprosto iz koristoljublja, uplele su se u politicko-finansijsko vrzino kolo korupcije,neprincipijelnih kompromisa i taktickih saveza, posle cega su postigle neku vrstu unutrasnje zasicenosti u kojoj se izgubila razlika izmedju jedne i druge strane. Micunovic to poredi sa ratom izmedju Atine i Sparte u kojoj je demokratska Atina, na pocetku, ratovala na nacin koji prilici kulturnoj i prosvecenoj drzavi, ali se posle 23 godine rata svaka razlika izgubila.

Tako, ko god se sutra nadje na Milosevicevom mestu, morace da stvara strukturu, ekonomsku, politicku, sudsku, i svaku drugu za demokratsko drustvo, a to danasnji opozicioni lideri nece moci jer su izgubili "demokratski potencijal".

Vodje ili vodjstva

Profesor politicke antropologije na Fakultetu politickih nauka Cedomir Cupic smatra da autoritarni sistem, logicno, zeli da odrazava sopstvenu autoritarnost na svim nivoima. "Drugim recima, tamo gde je na vlasti autoritarna stranka, tamo ce se i najcesce opozicione stranke autoritarno ponasati. I zato imamo stranke vodja (firer princip je ovde vladajuci) a ne stranke vodjstava. Jedina dva lidera koja su se povukla svojom voljom i uz stranacku proceduru sa cela stranaka jesu Nikola Milosevic (SLS) i Vesna Pesic (GSS), dok su smenjeni, ili u stranackim igrama neizabrani lideri odmah napustali i osnivali nove stranke."

Mozda preterana fiksacija na politicke lidere nije zdrava, pogotovu kada je opozicija u pitanju, zato sto glavni njihov cilj i jeste ne taj da se vodja zameni drugim vodjom, vec nacelna bitka za nova pravila igre. Medjutim, ukazuje Dragan Popadic, upravo je takav slucaj svuda u svetu, u Americi, Nemackoj, u Rusiji. Ljudi se politicki vise identifikuju sa vodjama nego sa programima, pa necija ljubavna afera obicno predstavlja vecu opasnost od neispunjenog predizbornog obecanja.

Sve ukazuje na to da su opozicione vodje, one tradicionalne (Draskovic, Djindjic i Kostunica pre svih), zadrzale kredibilitet da budu predstavnici naroda u borbi za obaranje nepopularnog politickog sistema. Mozda je to i samo zbog toga sto drugih uverljivih lidera nema, no to ce se znati tek onda kad oni mozda budu odmeravali snage na nekim prvim postmilosevicevskim izborima. Neizvesno je, medjutim, i to kako do toga trenutka doci, kao i kako ce ova zemlja tada izgledati. Kako ce taj put izgledati, o tome i politicari i eksperti nerado govore, bilo zato sto ne znaju ili, naprotiv, zato sto naslucuju pa glume neznanje.

BATIC BACEVIC SRBOLjUB BOGDANOVIC

Vladan Batic, predsednik DHSS i koordinator Saveza za promene

Nije smak sveta

Sa Vladanom Baticem razgovaramo u utorak posle podne, u trenutku kada mu telefonom javljaju da je Vuk Draskovic odustao od nastupa na mitingu i da ce ga zameniti Spasoje Krunic.

Opoziciona poslovicna nesloga opet se pokazuje, i to u najgorem vidu?

Citava prica o mitingu pociva na ideji da se cela opozicija pojavi zajedno, jer to narod od nas trazi. Tako je i Savez za promene prihvatio ucesce, iako inicijatori mitinga Pakt za stabilnost Srbije i G17 imaju razlicitu platformu za resenje krize i drukcija kadrovska resenja za pojedina mesta.

Ispalo je da general Perisic nece da govori, da Vuk Draskovic nece da govori. Trebalo je da bude pod pokroviteljstvom Crkve, pa nije. Trebalo je da se pojave lideri, pa lideri nece da se pojave. Tako da sad i mi moramo da sednemo i vidimo sta cemo. U svakom slucaju, nece biti smak sveta.

Ako stvar propadne, i Savez za promene nece moci da se otarasi odgovornosti, posto je Zoran Djindjic najavio dvesta hiljada ljudi i proteste koji ce se produziti do ispunjenja zahteva.

To ne bi bilo nerealno da je sprovedeno kako je zamisljeno.

Takoreci svake nedelje pojavljuje se po neka nova stranka. Poslednja je stranka generala Perisica. Mislite da je to dobro ili da nije?

Bez obzira na nove stranke, mislim da se proces atomizacije privodi kraju i da ce uskoro ostati samo one stranke cije postojanje ima nekog smisla. Zakonodavac je namerno hteo da napravi lakrdiju, pa je omogucio da registruje stranku ko skupi 100 potpisa i da registruje firmu ko skupi 100 maraka. Igraju na kartu naseg mentaliteta da svi vole da budu predsednici i direktori.

Mi ocekujemo da ozbiljne stranke vise nece hteti da ucestvuju pod dosadasnjim pravilima. CeSID je napravio predlog izbornog zakona koji je prilagodjen i standardima OEBS-a i u kom su te odredbe jasne. Za registraciju je potrebno 3 000 potpisa, proporcionalan izborni sistem, cenzus tri posto.

Sto se tice generala Perisica, njegov pokret je, koliko sam shvatio, zamisljen kao objediniteljski, i mogao bi da privuce glasove dela vojnog establismenta, sto je dobro.

Intervju: Nebojsa Covic

Godina raspleta

Pred danasnji, preobrazenski miting srpske opozicije za NIN govori lider Demokratske alternative Nebojsa Covic.

Tema je politicka anamneza osovine SPS-JUL.

Kao bivsi insajder kako ocenjujete stanje u SPS-u? Podseca li na situaciju koja je prethodila kontramitingu 1996. godine?

- Strah je vrlo izrazen u SPS-u, s tim sto je taj strah tesko uocljiv spolja. Pre nego sto odrzi sastanak Glavnog odbora, koji mu je noseci stabilizacioni faktor za jedinstvo unutar partije, Milosevic razgovara sa clanstvom u raznim nivoima partije. Nizu lokalnih SPS funkcionera koji su preplaseni, koji bi eventualno izasli iz SPS-a, kroz ovakvu vrstu brifinga se transparentno predocavaju posledice koje mogu snaci one koji bi se odlucili na takav korak. Dakle, potpuno ukidanje privilegija, pritisak svim raspolozivim sredstvima... S druge strane, oni su preplaseni i raznovrsnim, nesmotrenim izjavama pojedinih opozicionih lidera koji ih dodatno plase ne pruzajuci im nikakav izlaz.

Da li se cujete sa nekim ljudima iz SPS-a, recimo, sa vasim politickim mentorom Zlatanom Perucicem?

- Ne, ne cujem se. Osim toga, on ne moze biti niciji mentor, narocito ne moj. Mnogi od njih zele kontakt sa mnom; medjutim, plase se jer oni jedni druge potkazuju. Treba reci da SPS nikada nije bio u ovako teskoj situaciji. Sve unutar njega podrhtava.

A kontramiting 1996. godine?

- Ova situacija moze da se poredi sa situacijom s kraja '96. i pocetka 1997. godine. Medjutim, mislim da je Milosevic tada imao realan izlaz da opstane i ostane na vlasti. Sada ga nema. Milosevicu jedino preostaje da izabere nacin kako da ode sa vlasti. Posebno sto tada clanstvo nije bilo toliko zaplaseno. Jer, nije mali uticaj na clanove SPS-a kada saznaju da je neko od vaznih Milosevicevih ljudi otisao, recimo, na Kipar i otud vracen. Nije sasvim svejedno kada neko od njih dodje u Ameriku, prodje carinu i granicni prelaz i nakon toga bude uhapsen i bude bukvalno dvadeset cetiri casa vezan za klupu.

Bogoljub Karic je vracen sa Kipra?

- Jeste. Znaci, u redovima SPS je veoma, veoma teska situacija. Mislim da oni vise ne veruju Milosevicu, ali...

Strah?

- Naravno, potpuno su svesni na sta je on sve spreman. Primer Karica je vrlo ilustrativan. On je imao vrlo dobru sansu u vreme protesta, ali kada su krenule tuzbe, napad na njegovu banku i na ostale segmente njegove imovine Karic se povukao. Sto je najgore, posle je usao u dil sa JUL-om. Bogoljub je vrlo zaplasen i ne ocekujem od njega, osim jednog ili dva intervjua, da se ozbiljnije aktivira na nasoj politickoj sceni. U SPS-u tek sledi vrlo zestok rasplet. Samo oni koji nisu direktno odgovorni za korupciju i pogubne poteze vlasti mogu osecati da imaju prostor za bezbedan izlaz, a njih je najvise.

Govori se o liberalnom krilu unutar SPS-a. Koliko je realno racunati na mogucnost - Vesna Pesic je u proslom broju NIN-a rekla da je to moguce - da se u SPS-u desi nesto slicno sto se dogodilo u DPS-u?

- To je nemoguce. DPS je od osnivanja imao dve jake licnosti od kojih je svaka kontrolisala odredjeni paket moci DPS-a. Toga u SPS-u nema. Postoji samo Milosevic.

Mislite li da je nemoguc miran prevrat u SPS-u?

- Tamo nema mirnog prevrata.

Recite nam kako vidite u trenutnoj politickoj konstelaciji rasplet ove apokalipticne situacije, ovu godinu raspleta?

- Ocekujem da ce to biti ove godine, ali se plasim da Milosevic, zahvaljujuci svojim vlastoljubivim manevrima, a i zbog tradicionalne opozicione nesloge, doceka zimu. Ako se to dogodi, mislim da ce produziti vlast i do proleca. Pitanje je samo koliko ce nas tolerisati i cekati medjunarodna zajednica.

Opoziciju, mislite?

- Opoziciju i gradjane Srbije koji treba da otvore proces demokratizacije i oslobode se ove stetocinske i nemoralne vlasti. Takodje, pitanje je sta ce se sve desavati na Kosovu. Ovo sto se dogadja poslednjih nekoliko nedelja ide naruku samo Milosevicu.

Voleo bih i nadam se da ce na kraju Milosevic pod pritiskom pristati na dogovor sa opozicijom. U tom politickom dogovoru, vlast bi morala da vidi i izlaz za sebe. Ubedjen sam da je toga svesna i medjunarodna zajednica i da bi i ona pristala na to.

Ovaj broj NIN-a izlazi na dan mitinga. Srpska opozicija, stice se utisak, ima previse babica?

- Srpska opozicija ima sansu da pokaze koliko je odgovorna, jer od Milosevica i od vladajuce koalicije to se ne moze ocekivati. Ukoliko opozicija i opozicioni lideri to sada ne iskoriste, pokazace se nezrelim, nedoraslim situaciji u kojoj se nalazimo i smatram da cemo zajedno zavrsiti politicku epizodu u kojoj je glavnu ulogu igrao Milosevic a svi ostali sporedne. Nakon toga svi ce glumci otici sa politicke scene.

Luka Miceta



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.