2538, avgust 18 1999

POLITICKI ANGAZMAN G 17

UBI GA PREJAKA ZELJA

Neke kolege Mladjana Dinkica iz Grupe nezavisnih ekonomista G 17 uglavnom je obuzelo osecanje nelagode, jer smatraju da se on imenom G 17 koristi za licni politicki angazman. Opozicionari tvrde da je "malom voda usla u usi". Da li je to samo produkt predrasude da ekonomisti nemaju sta da traze u politici?

Grupa nezavisnih ekonomista G 17 nema nijedan grupni portret. Mozda zbog toga sto su ekonomisti uglavnom cutljivi, ponekad nemusti specijalci kojima je stran svaki scenski angazman. Mladjan Dinkic, koordinator i svakako najpoznatiji clan te grupe, jase danas uglavnom sam. Ubacio se iznenada i bez najave u prazan politicki prostor izmedju zavadjenih opozicionih stranaka i pozicije koja bi mozda rado promenila stranu ako bi joj neko ponudio oslonac.

"Ne mozemo samo sedeti i cekati da nam bolja vremena donesu drugi ljudi" izjavio je Dinkic, potvrdjujuci da je s obe noge zagazio u politiku, prihvatajuci se, a da ga niko nije zvao, uloge neformalnog medijatora izmedju onih koji bi hteli promene da bi spasli Srbiju i onih koji bi da spasu sebe. U klasicnu politiku, tvrdi, ne bi hteo, ali je sasvim ocito da jos od 1996.godine, kada je prvi put opozicija pominjala prelaznu vladu, zeli da bude guverner NBJ. Da zivi u Americi i da je uspeo, o Dinkicevom politickom izletu bi se verovatno snimao film po ustaljenom sablonu o coveku koji je svoju sudbinu i sudbinu drustva uzeo u sopstvene ruke.

Dogovora nije bilo

O iznenadnom stacioniranju Dinkica izmedju Draskovica, Djindjica i sile opozicionara raznih vrsta, i preobrazaju G 17 u neku vrstu politicko-nepoliticke grupacije, clanovi grupe obavesteni su e- mail-om. O politickom angazmanu G 17 i Paktu za stabilnost Srbije, ciji je jedan od autora i uspesni izdavac knjiga Dinkica i G 17, nije se odlucivalo ni na kakvom zajednickom sastanku. Neki su clanovi bili time uvredjeni, a vecina se nije potrudila da posalje ni uzvrtani odgovor makar elektronskom postom.

Nekima je to bilo dovoljno da im prekipi, jer odranije nisu bili zadovoljni Dinkicevim soliranjem u one ekonomske teme koje mu nisu dovoljno poznate. Da su hteli politicki da se angazuju, kazu, izabrali bi neku ozbiljnu partiju, a ne grupu eksperata i pocetnika u politici kakav je Dinkic. Drugi su odlucili da se brane cutanjem, i stegnuta srca cekaju da vide dokle ce dovesti ova, najozbiljnija od svih Dinkicevih avantura. Treci,kojih, kako svedoce izvori NIN-a, ima neznatno vise od polovine, smatraju da nije ostalo vremena za zaklanjanje iza naucnickih odora, ali im nedostaje Dinkiceva energija i politicka strast.

"U ovoj vratolomiji imas moju iskrenu podrsku. G 17 je 90 odsto rezultat tvog truda,a 10 odsto svih ostalih. Smatram da imas pravo na sve rizike jer je na kocki tvoj (pre svega) kapital", napisao je u pismu podrske Dinkicu dr Ljubomir Madzar. "Ovo je situacija u kojoj je razumno ici na velike rizike".

Umereniji su u razgovorima u cetiri ili sest ociju s Dinkicem zastupali tezu da bi G 17, bez direktnog uplitanja u politiku, trebalo da se, kao i do sada, obraca javnosti i krece u ekonomskim vodama. Tim pre sto su one, takodje, danas susta politika. Upliv u politicke vode srozace ugled G 17 i napraviti od nje minornu partiju, tvrde oponenti.

"Nema vremena za cekanje, a politicke snage na obe strane nisu dovoljno jake da same donesu promene. Ni mi nismo jaki, ali smatramo da bi drugaciji pristup tim pitanjima mogao da ohladi suprotstavljene strane", kaze za NIN Srboljub Antic, jedan od novijih clanova G 17, uveren da Grupa i sastavljaci Pakta za stabilnost Srbije mogu da budu most izmedju opozicije i pozicije.

"Devedeset posto clanova grupe G 17 zeli da se bavi svojim poslom, ali da u tome vidi neki smisao, i to im je jedini cilj", kaze za NIN Milko Stimac, takodje clan G 17. Stimac i Antic su G 17 predstavljali na strucnim skupovima posvecenim obnovi Jugoistocne Evrope. Spadaju u clanove G 17 koji Dinkiceve nastupe bezrezervno podrzavaju.

Navijaci na Dinkica gledaju kao na coveka za ovo vreme "koji je dovoljno uporan da gura svoju ideju" i tvrde da su clanovi G 17 koji nisu stali iza Dinkica nefer, da koketiraju sa razlicitim opozicionim strankama, ili cekaju da vide kako ce Dinkicevo politicko tociljanje da se zavrsi, pa da se u javnosti ponovo pojavljuju s prestiznim znakom G 17.

U tome ima nesto istine: Dinkic je bio spiritus movens osnivanja G 17, nocima je, uz malu grupu ljudi, redigovao zavrsni tekst najvaznijeg dokumenta G 17 - globalnog programa radikalnih reformi, a pre nego sto se hiljadu puta slikao kao direktor prestizne letnje skole G 17 u julu prosle godine, crnacki je gubio vreme na krupnim i sitnim detaljima organizacije. Ostali clanovi grupe dosli su uglavnom na gotovo.

Sama grupa iznedrena je tokom burnih politickih previranja u zimu 1996. i 1997. godine i odmah je zarazena politickim virusom. "Masovnost i istrajnost gradjana u protestu (od kojih najveci deo nisu bili pripadnici nijedne politicke stranke) i nezadovoljstvo postojecim rezimom doveli su do oslobadjanja ogromne energije i do jasnog ispoljavanja spremnosti za radikalnim politickim i ekonomskim promenama u drustvu", pise u tekstu o nastanku grupe G 17 i ciljevima njenog delanja. Na sadrzinu tog teksta, koji obiluje i politickim ocenama, koliko je poznato, niko od clanova Grupe nije imao primedbi.

Politicki virus

Grupa je osnovana na incijativu Dinkica i njegovih u javnosti poznatijih i uglednijih kolega profesora Ljubomira Madzara i profesora Veselina Vukotica. Uskoro su joj se pridruzili jugoslovenski ekonomisti iz Svetske banke i MMF i, uglavnom, najprestiznija imena jugoslovenske ekonomije. G 17 je vrlo brzo izasla sa mozda najboljim objavljenim ekonomskim dokumentom, koji se moze smatrati platformom jasne trzisne orijentacije i prilicno prepoznatljivog politickog podeksta.

Kada je '96. Dinkic prvi put krenuo da politickim strankama nudi taj program kao platformu ujedinjenja za ekonomske promene, u Grupi su pocela i prva gundjanja. Iako su imali jasne i nesporne politicke stavove, vecina clanova smatrala je da njihova glavna snaga protiv rezima lezi u iznosenju strucne i argumentovane kritike.

Iako se pod pritiskom prijateljskih kritika Dinkic nekoliko puta zaklinjao da se Grupa nece politicki angazovati, svako ko ga je iole poznavao morao je znati da on zeli vise.

Prvi put Dinkic je postao zvezda kada je objavio knjigu "Ekonomija destrukcije". Iako mu marketing nije struka na katedri na kojoj je docent na Ekonomskom fakultetu, Dinkic je pokazao da ima vrhunski smisao za animiranje javnosti. Knjiga je izdata u 5 000 primeraka, takmicila se sa tako vrucom literaturom kao sto je "Vidimo se u citulji", s Aleksandrom Knezevicem Kneletom na naslovnoj strani, a bila je potpuno posvecena do tada dosadnoj temi broj jedan ekonomiji.

Zahvaljujuci novinarima, Dinkic je postao medijska zvezda i, kako su govorili oni koji ga bas mnogo ne vole, "estradni i turbofolk ekonomista". Zahvaljujuci srpskoj vladi koja je permanentno unistavala privredu Srbije i Dinkicu koji je uvek imao spreman i zapaljiv odgovor na sva pitanja, devalvacija, primarna emisija i crni kurs usli su u recnik prosecnog srpskog gradjanina sa frekvencijom vecom od psovki. Postao je najcitiraniji srpski ekonomista u domacoj i stranoj stampi, iako sa skromnim naucnickim opusom. Drugi su imali ozbiljne strucne radove, a Dinkic petlju da ekonomiju proucava na ulici i objasni je ulici.

I tu, i nedavno, kad je G 17 promovisala "Zavrsni racun", prvu stampanu analizu o stetama od bombardovanja NATO, Dinkic je pokazao njuh da se u nebranjeni prostor ubaci prvi. Na istoj toj potki zasnovano je i njegovo iznenadno uletanje u politiku pre mesec dana. Mnogi su, na pocetku verovali da je Dinkic prethodno svoj angazman dogovorio na nekom diplomatskom mestu i da je G 17, ciji je ugled bio netaknut, zgodan most da se na njemu ujedini opozicija.

U diplomatskim krugovima NIN-u je, medjutim, receno, da je tu igru Dinkic odigrao sam. Robert Gelbard, americki predstavnik za Balkan koji ovih dana usicom od sekire udara srpske opozicione lidere da se ujedine, preferira Dragoslava Avramovica, jedinog coveka koji je, na ekonomskoj sceni, mogao i uspeo da pomraci Dinkicevu zvezdu. Avramovic, koji je glavni kandidat za predsednika nedefinisane i nejasne prelazne vlade, necka se kao iskusan politicar i seta sa Amerikom. Iako je pre dve godine ostavio opoziciju na cedilu, o Avramovicu kruzi mnogo manje traceva. Podozrivost javnosti da su medju sastavljacima Pakta za stabilnost (koji su anonimni), a medju cijim koautorima je i Dinkic, i nacionalisti kovertiti iz Srpske akademije nauka i likovi slicne fele, potpuno zasenjuje slicne i "javne" Avramoviceve grehove.

Gresi i sagresenja

I dok je "superdeka" obasut pocastima i caska ("nezvanicno") sa visokim americkim zvanicnicima Medlin Olbrajt i Sendijem Bergerom, Dinkic jurca Srbijom, ucestvujuci u svim mogucim i nemogucim radio i televizijskim emisijama, animirajuci ljude da dodju na miting koji je sam zakazao za 19.avgust, a na koji su lideri opozicije nevoljno pristali. "Tako mu i treba", kazu u strankama koje svakodnevno tuzakaju Dinkica u americkim kancelarijama, a imaju manje biraca i simpatizera nego Dinkic citalaca.

Novajliju na politickoj sceni spoticu i dve glavne srpske opozicione stranke. U Demokratskoj stranci, na prvi pomen mitinga 19, nezvanicno su komentarisali da "mali Dinkic nije los, ali ko je on da saziva miting"; u SPO su, takodje nezvanicno, tvrdili da je prelazna vlada, onakva kakvu je zamislja Dinkic u ime G 17, "prazna prica" i da to mogu da rese samo parlamentarne stranke. Otuda i price da je G 17 "definitivno pristupio DS-u", ili da se "skroz prodao Vuku".

"Mislio sam da je politika veliki glib, ali tek sad shvatam da je mnogo dublji nego sto sam uopste mogao da zamislim", kaze Dinkic za NIN: Spotovi za miting 19. avgusta i prelaznu vladu "skinuti" su sa programa TV Studija B.

Opozicija ima pravo da se ljuti, jer ako sutrasnji (cetvrtak) miting ne uspe, a sazvan je, kako su to mnogi primetili, u trenutku kad je pola Beograda negde drugde, a druga polovina u letnjoj letargiji, to bi totalno moglo da zakuca sanse opozicije za promene i da krila posustalim i pokolebanim socijalistima da se ipak jos drze Milosevicevog skuta.

"Ako stvar propadne spreman sam da podnesem svu krivicu", kaze Dinkic. Ali to nije bitno. Ulog, a on je konacan izlazak iz desetogodisnjeg Milosevicevog kazamata je suvise veliki, a onaj koji je uzeo da se kocka, ne ume.

Cak i opoziciona stampa uglavnom je primetno suzdrzana prema Dinkicu (izuzev korektnog obavestavanja o mnogobrojnim konferencijama za stampu), a B2-92 je u ponedeljak ceo dan vrtela nekoliko Dinkicevih izjava koje se u novinarskom zargonu zovu "biseri". U njima Dinkic objasnjava da su mu ulicni dileri benzina obecali da ce deliti besplatno gorivo onima koji budu hteli da dodju na preobrazenski miting i da njega licno policajci svuda prepoznaju i tapsu po ramenu.

Ako miting ne uspe, Dinkic ce, figurativno, "visiti" jer se sam ponudio za krivca, a ako uspe, onda ce i najsitniji opozicioni lidercic tvrditi da se cela Srbija slegla na plato ispred saveznog parlamenta bas zbog njega.

Carsija, cini se, laksa srca oprasta politicarima kad preteruju, gube glavu, obecavaju kule i gradove i, prosto, lupetaju, ali je prilicno stroga prema jednom coveku koji je - ne bez razloga - pretpostavio da nije nista gori od deset godina neuspesnih partijskih lidera, a pogotovo od diletanata u vladama.

Blagonakloni kazu da je samo zaboravio da to treba da radi u svoje, a ne u tudje ime, i da za mesto koje zeli ima boljih pretendenata.

"Bili se boriti", mogao bi da kaze Dinkic, no beogradskom carsijom vec kao vic kola pitanje 'kako li ce njega smeniti ?"

TANjA JAKOBI



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.