2538, avgust 18 1999

SKOLSTVO

SKOLA BEZ DJAKA

Deset dana pred pocetak skolske godine jos je neizvesno kada ce se renovirati ostecene skole, gde ce se smestiti izbeglice koje su sada u njima, kako ce se deca izbeglice dalje skolovati, da li ce nastavnici pristati da rade

Mozda ce ovog septembra skolska godina i poceti, ali ce ona, svakako, veoma malo liciti na ono sto se naziva skolom. Nastavnici se, secajuci se svoje proslogodisnje bede i neuspelih pregovora sa vladom, jos premisljaju da li da udju u ucionice, pri tom ucionice u skolama koje su ostecene bombardovanjem jos nisu za upotrebu, a i ako budu osposobljene za rad, bice prepune jer ce se u vec krcata odeljenja ukljuciti i novi ucenici iz redova tzv. raseljenih lica sa Kosova.

U toku bombardovanja, u uzoj Srbiji i Vojvodini osteceno je vise od 300 skola, od cega 242 osnovne. Nekoliko ih je potpuno unisteno (u Medosevcu, Bogutovcu, Merdarima i Dedinoj Bari), na ostalima osteceni su zidovi, krovovi, elektricne i vodovodne instalacije, polomljena stakla... Od skolske opreme, biblioteka, muzickih instrumenata, sprava u gimnastickim salama, gotovo da vise nista nije upotrebljivo. Tridesetak ostecenih zgrada (Sombor, Sopot, Rusanj, Cuprija, Grdelica, Nis, Aleksinac, itd.) sagradjeno je u 17. i 18. veku, pa je steta "duplirana" jer je unisten i deo kulturnoistorijske bastine.

Prema procenama Unicefa, dobijenim u saradnji sa Ekonomskim institutom, ukupna materijalna steta, kad su u pitanju samo osnovne skole, iznosi 1,8 miliona dolara. Oko 45 odsto ove sume obuhvata stetu nanetu Beogradu, Jablanickom i Raskom okrugu, krajevima koji su najvise stradali. U Beogradu je osteceno vise od sedamdeset skola, a u Jablanickom okrugu 23, ali ce za njihovo renoviranje biti potrebno najvise novca - oko 300 000 dolara.

Troje dece skolskog uzrasta poginulo je u toku bombardovanja, oko 50 je ranjeno, a velikom broju je, zbog stresa od stalnih sirena i vremena provedenog u sklonistu, potrebna strucna pomoc. Za rehabilitaciju povredjene dece i dece sa psihickim traumama bice potrebno oko 200 000 dolara.

Privremena resenja

U skole, takve kakve su, trenutno su smestene izbeglice. Prostorije su im ustupljene zato sto je njihov dolazak za republicke vlasti bio sasvim neocekivan, pa su se opstine same o tome brinule. Na kraju avgusta, kad se ispostavilo da do pocetka skolske godine ima jos desetak dana, pocela je pometnja. Gde izmestiti izbeglice? Posle prvobitnog predloga da se izmeste u satore i njihovog negodovanja, jer su se i paravanima pregradjene fiskulturne sale ipak cinile kao bolja varijanta od satorskih naselja van grada, postignut je nacelan dogovor sa Republikom da se ona pobrine za smestaj "od cvrstog materijala". Kada se taj smestaj obezbedi, pocece se sa renoviranjem i pripremom zgrada za novu skolsku godinu, sto se, sudeci po tempu kojim se to resava, lako moze poklopiti s Novom godinom.

Prema recima Jadranke Milanovic iz Unicefa, uz pomoc ove organizacije, za sada je pocela obnova u Kraljevu, Kragujevcu i Vranju, mestima gde ima najvise izbeglica. "Planirano je da Unicef, u saradnji sa Ministarstvom prosvete, pomogne oko 30 skola. Ta pomoc ce se sastojati u gradjevinskom materijalu i "kompletima ucionica" (stolovi, stolice, table, pribor). Problem je, medjutim, sta ce biti sa ljudima koji su sada smesteni u te skole i, narocito, kako ce deca izbeglica nastaviti skolovanje." U nekim mestima izbeglice su same pristale da pomognu u krecenju i renoviranju, ali je time samo delimicno resen problem, jer kada oni pripreme zgrade za ucenike, morace da odu iz tih zgrada a niko jos nije smislio gde bi to mogli da odu.

Procenjuje se da oko 24 odsto izbeglica cine deca skolskog uzrasta, od kojih vecina nema nikakva dokumenta o zavrsenom razredu ili se cak nisu ni skolovala.

Crna Gora ovaj problem resila je u dogovoru sa UNHCR-om i Unicefom, tretirajuci ih kao "privremeno raseljene", pa im je omoguceno da pohadjaju nastavu a da ne dobijaju ocene. U mestima gde ih ima vise (Berane, Ulcinj, Plav) organizovane su i posebne, trece smene za njih, sa nastavom na albanskom jeziku koju drze nastavnici takodje izbegli sa Kosova.

U Srbiji to pitanje je jos otvoreno, o deci izbeglicama se, za sada, jos misli samo kao o smetnji jer su, zajedno sa svojim roditeljima, zauzeli ruinirane objekte, a o njihovom ukljucivanju u sistem obrazovanja se uopste i ne misli. Valjda se racuna da su "privremeno" raseljeni, isto kao sto se racuna i na to da "Kosovo nije izgubljeno", pa ce se oni do pocetka skolske godine svakako vratiti svojim kucama. Ako i budu privremeno primljeni, vratice se u toku godine.

Dolina gladi

Tokom avgusta Unicef je organizovao Letnju skolu u Kragujevcu, pokusavajuci da proceni nivo obrazovanja dece i da im pomogne da se adaptiraju. Bila je to prva i jedina organizacija koja je dosla u "dolinu gladi", kako su izbeglice nazvale Kragujevac, primecujuci da ih je primio grad koji ionako zivi u bedi.

Ispostavilo se da veliki broj starije dece, od 16 do 19 godina, nema nijedan zavrsen razred, a neka deca, za koju je receno da su se skolovala, ne umeju ni da citaju ni da pisu. Mnogi su tek sada naucili da koriste olovku i papir, a i medju mladjom i medju starijom decom bilo je onih koji su prvi put culi za najpoznatije bajke ("Crvenkapa", "Snezana i sedam patuljaka"). Vecina predskolske dece nikada nije imala igracke, ona koja su ih imala nisu ih ponela. "Najveci problem su deca koja ne govore srpski jezik, vec samo albanski ili romski, narocito ako se uopste nisu skolovala. Neki od njih ne razlikuju ni osnovne boje, u nasoj igraonici su napravili prve crteze u zivotu, a zbog neiskustva, deca od 10 godina prave crteze koji odgovaraju predskolskom uzrastu", kaze Nevena Bogdanovic iz Centra za socijalni rad u Kragujevcu. "Zato smo skolu organizovali na nekoliko nivoa ne bismo li im pomogli da se lakse adaptiraju i upoznaju sredinu, narocito zbog onih koji su ziveli u sredinama sasvim drugacijih kulturoloskih karakteristika."

Formalno, na Kosovu je skolovanje prekinuto u martu, kad je pocelo bombardovanje mada je, objektivno, ono bilo neredovno tokom cele godine. Neka deca pauzirala su i nekoliko godina, neka su skolovanje prekinula 1995, neka su zivela u podrucjima gde skola nije ni bilo. Cesti su i slucajevi da su deca pohadjala skolu samo jedne etnicke grupe (srpska deca su isla u albansku skolu i obrnuto). Zbog toga je veliki nesklad izmedju njihovog uzrasta i obrazovnog nivoa - dete od 12 godina zavrsilo je prvi razred osnovne skole.

Na ivici

Strucni tim Unicefa preporucio je, uzimajuci u obzir raznolik a u proseku nizak, obrazovni, kulturni, socijalni i ekonomski nivo, da se sto pre pocne s realizacijom posebnih, dopunskih programa, narocito za one koji treba da savladaju srpski jezik.

Republika Srbija, medjutim, jos se ne oglasava, nema odluke o tome kako ce se i da li ce se priznavati diplome, gde ce se deca upisivati i kako ce se nadoknaditi propusteno obrazovanje. Informacije o tome gde ce se nastava odrzavati, svode se na povremene izjave da je Ministarstvo izdvojilo toliko i toliko novca i obecanja da ce se renoviranje zavrsiti do kraja avgusta. Uz to, cak i bez ovih "tehnickih" problema, Ministarstvo prosvete, izgleda, vise ne moze da racuna ni na nastavnike koji uopste nisu raspolozeni da rade u jos gorim uslovima od onih, ionako ocajnih, u kojima su radili pre bombardovanja, a da pri tom cekaju da im bude isplacen prvi deo majske zarade.

U toku bombardovanja, samo u osnovnom obrazovanju izgubljeno je oko 200 miliona casova a za njihovu nadoknadu bilo bi potrebno oko 20 miliona dolara. Ovaj gubitak dolazi preko vec ocekivanih, jer bi i bez stete od NATO intervencije drustveni proizvod u Srbiji bio oko 41 odsto manji nego u odnosu na proslu godinu, pa se vec racunalo na to da ce biti znatno umanjeni i doprinosi za skolstvo. Drugim recima, sa nesto vise od 100 DEM, koliko iznosi prosecna plata u prosveti, tj. iznosila bi kada bi stizala, i tendencijom da bude sve manja i redja, prosvetni radnici uskoro ce ziveti ispod praga siromastva. Da apsurd bude veci, Srbiji, koja ne moze da odrzi ni postojeci sistem, bice potrebno sve vise nastavnog osoblja, sto zbog veceg broja djaka, sto zbog izgubljenih casova. Ti, "novi kadrovi", ukoliko ih bude bilo, moci ce samo da se pridruze svojim starijim kolegama, koje za septembar najavljuju strajk.

Ove skolske godine, po svemu sudeci, u mnogim mestima nastava nece imati gde da se odrzava jer zgrade nece biti renovirane, tamo gde bude bilo uslova, nece se odrzavati jer ce nastavnici verovatno strajkovati, a tamo gde ne budu strajkovali, izgladneli ucitelji pokusavace da necemu nauce decu koja uopste ne razumeju srpski jezik. Takva kakva je, ova godina "skolskom" ce se zvati samo po analogiji sa prethodnim godinama, kada je skola bila mesto gde se odrzavaju casovi,a septembar predstavljao nekakav pocetak. U svemu je jos najmanji problem sto ona uopste nece ni poceti u septembru.

Ivana Jankovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.