2538, avgust 18 1999

SRPSKA DOBROVOLJACKA PRICA

KAKAV COVEK!

Igor Radocaj nalazi se vec dva meseca u zatvoru u Nisu zbog osnovane sumnje da je ubio i opljackao dvojicu kosovskih Albanaca. Ovo je prvo javnosti poznato sudjenje za zlocine koji su pocinjeni u toku poslednjeg rata

Srbijo, vrati mi mog sina dobrovoljca, glasi transparent pored kojeg vec danima obitava Vera Radocaj iz Prijedora, zahtevajuci da njen sin Igor (31) bude pusten iz istraznog zatvora Kazneno-popravnog doma u Nisu.

Ova majka ispred zgrade Okruznog suda u centru Nisa strajkuje gladju od 4. avgusta ove godine. Od 30. jula ispred iste zgrade okuplja se i grupa od desetak ili vise Radocajevih saboraca, koji tvrde da "nevin covek lezi u zatvoru". Ovakvo opredeljenje izrazavaju i transparentima na kojima porucuju: "Dva meseca UCK terora brane Igora", "Igor voli Srbiju - mi volimo Igora" i "Dobrovoljci su Igor".

Radocaj se vec dva meseca nalazi u zatvoru zbog osnovane sumnje da je posle potpisivanja vojno-tehnickog sporazuma, 11. juna u Orahovcu, ubio kosovske Albance Ismajila Bekerija i Hidaju Gana i opljackao 400 DEM i 1 500 dinara. Protiv njega je tada pokrenut istrazni postupak koji se produzio "jer nisu obezbedjeni iskazi jos dvojice svedoka".

"Pravi" Srbin

"Svi kazu da moje dete nije krivo. On je pravi Srbin i patriota. Dobijao je priznanja jos tokom rata u Republici Srpskoj. Ni Siptari mu nisu mogli nista, a srpske nemani mu ovako vracaju. Velika je to sramota za Srbiju i Srbe. Tudjman i Izetbegovic nisu svoje dobrovoljce slali iza resetaka vec im davali priznanja. A ovi ovde...", govori kroz plac majka Radocaj.

Saborci njenog sina kazu da je u "sporno" vreme u Orahovcu bio "kompletan haos" i da je u "takvom metezu", "svako na svakoga pucao". Oni tvrde da njihov drug "sigurno nije kriv" ili da bar "nije nista vise kriv od drugih", pogotovu ne vise od "Siptara koji pobise i proterase Srbe sa Kosova".

"Mnogi od nas kazu da je bio najbolji medju nama. Borio se kao pravi patriota za srpstvo. Sigurni smo da je nevin. Pa, da je cinio stvari koje mu se pripisuju ja bih ga prvi kaznio a ne branio", kaze jedan od Radocajevih saboraca Momir Krivokapic i apeluje na predsednika Srbije Milana Milutinovica i resorne ministre da "takvog coveka" puste iz zatvora.

Ostali dobrovoljci govore da su ih u to vreme Albanci pozivali da se predaju i da su obecavali da ce ih pustiti ili cak poslati "gde zele u inostranstvo". "I svedoci u istrazi tvrde da Igor nije kriv", kaze jedan od dobrovoljaca. Drugi dodaje: "Pobogu, pa bio je rat. Ubijali smo jedni druge. Pa necemo valjda da milujemo neprijatelje."

Oni objasnjavaju da su pripadali dobrovoljackoj jedinici koja je ratovala u rejonu Drenickih planina pod komandom Vojske Jugoslavije. Prema njihovim recima, oko 70 dobrovoljaca ove jedinice cinili su ljudi iz Srbije, Republike Srpske, Rusije, Makedonije, Bugarske, Italije, Francuske...

Ubistvo s predumisljajem?

"Mi koji protestujemo predstavljamo samo dobrovoljce. Trazimo samo da nas drug koji nije kriv bude pusten iz zatvora. Nas protest nema nikakvu politicku pozadinu, niti iza nas stoji bilo koja politicka stranka", kaze Krivokapic, odgovarajuci tako na pojedine osude srbijanske vlasti, koje su povremeno "provaljivale" iz nekih dobrovoljaca.

Ova grupa Radocajevih saboraca odlucila je da prekine protestna okupljanja 12. avgusta kako bi "omogucila sudu normalan rad, okoncanje istrage i pustanje Radocaja na slobodu". U vreme nastanka ovog teksta prekid je jos trajao, ali je moguce da u vreme njegovog objavljivanja dobrovoljci opet budu ispred zgrade Okruznog suda. "Ukoliko Igor ne bude pusten do 18. avgusta, opet cemo mirno protestovati svakog popodneva sve dok nasi zahtevi ne budu ispunjeni", porucuje Krivokapic.

Istrazni sudija Okruznog suda u Nisu Miloje Micic kaze da ne moze saopstiti detalje postupka protiv Radocaja jer je rec o "vojnom predmetu". On dodaje da u istrazi treba saslusati jos dva svedoka koja su trenutno nedostupna. Kad istraga bude okoncana, okruzni javni tuzilac Golub Golubovic odlucice da li ce Radocaj sudski odgovarati za dela koja mu se stavljaju na teret.

Iz istraznih spisa ipak saznajemo da je istraga protiv Radocaja pokrenuta 14. juna, a da je 10. avgusta podnet zahtev za dopunu istraznog postupka. Prema ovim spisima, od istraznih organa je zahtevano sprovodjenje balistickog vestacenja kako bi se utvrdilo iz koje su puske ubijena dvojica kosovskih Albanaca kao i pribavljanje dokumentacije sa uvidjaja na licu mesta i zapisnika o obdukciji.

U istraznim spisima se navodi da postoji osnovana sumnja da je Igor Radocaj sa umisljajem lisio zivota dvojicu Albanaca. Prema ovom dokumentu, ima indicija da je on jednog Albanca nekoliko puta ubo nozem a potom pucao. Postoji osnovana sumnja da je drugog Albanca ubio "kratkim rafalom iz automatske puske" kad je u ormaru ispod vesa pronasao amblem sa natpisom "UCK". Odatle je uzeo i novac koji mu se stavlja na teret.

"Vec sam isla kod Vojislava Seselja. Ici cu i kod Milutinovica. Stici cu ja i do Slobodana Milosevica. Ali cu najpre svog sina da odvedem na psihijatrijske i druge preglede jer vidim da jako tesko podnosi to sto se nalazi iza resetaka, kao da je kriminalac", govori majka Radocaj i dodaje da se nece micati od zgrade Okruznog suda i nece otici iz Nisa sve dok njeno dete ne bude bilo pusteno iz zatvora, pa makar je tada "oterali u kovcegu".

Ona kaze da je njen sin inzenjer organizacije i marketinga i da potice iz dobre porodice. "Pre nego sto je otisao za Srbiju, na kompjuteru je ostavio poruku da mora da ode. Da brani srpstvo i ugrozeni srpski narod na Kosovu", kaze ona.

I rat mu nije bio brat. Tamo su ubijali jedni druge. I nisu se milovali.

ZORICA MILADINOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.