2538, avgust 18 1999

(nastavak sa prve strane)

REKONSTRUISANJE SAVEZNE VLADE

VLADA NACIONALNE PROPASTI

Nikakve saradnje sa svetom nece biti, Crna Gora moze slobodno da se otcepi, a Srbija nek zaboravi prelazne vlade, posto niko nigde nece da prelazi - poruke su poslate rekonstrukcijom Bulatovicevog kabineta

Predsednik SRJ Slobodan Milosevic i dalje, verovali ili ne, nema nameru nista da menja. Crna Gora moze slobodno da se otcepi, ionako odavno preterano smeta, a Srbija nek zaboravi nekakve prelazne vlade, posto nigde niko nece da prelazi. Ovu predsednikovu poruku preneo nam je Momir Bulatovic, proglasavajuci novi sastav rekonstruisane savezne vlade, na cijem se celu formalno nalazi.

Izgledalo je groteskno, a da nije rec o nasim sudbinama, bilo bi i komicno gledati kako se Bulatovic, sav vazan, ukocen i pomalo istremiran obraca sa mesta jugoslovenskog premijera, gradjanstvu Srbije i saopstava mu kako je resio da krene u sveobuhvatne reforme, obnove, izgradnje i ostale lepote. U tom cilju je i neke ministre razresio duznosti i lepo im se zahvalio, a druge, pak, postavio. Potom je otisao kod predsednika Slobodana Milosevica i pojedinacno mu predstavio nove clanove takozvane rekonstruisane savezne vlade. Predsednik Milosevic diskretno je kontrolisao da li su tu svi sa spiska koji je prethodno izdiktirao Bulatovicu.

Da to nije tako bilo, zar bi se Bulatovic dobrovoljno odrekao ministara iz sopstvene stranke (SNP Crne Gore) da bi oslobodio mesta za - srpske radikale. I to koje - Tomislava Nikolica i Maju Gojkovic, koje je prethodno predsednik Srbije Milan Milutinovic onako surovo i bezobzirno, protiv njihove volje, dakle uz pomoc sile, odnosno uredbe, zadrzao u vladi Srbije. O njihovim kvalitetima i sposobnosti da budu sto ministri, sto potpredsednici, sto aktivni, sto u ostavci u dve vlade odjednom nema se sta reci (zato je valjda i donet onaj zakon o informisanju), ali treba videti da li je to po Ustavu: Advokat Milenko Radic za NIN kaze da nije: "U clanu 100 Ustava SRJ pise da clan savezne vlade ne moze u isto vreme obavljati drugu javnu funkciju niti profesionalnu delatnost."

Buduci da samo Seselj jos hoce u Bulatovicevu vladu (enigmaticni Cedomir Mirkovic, predstavljen kao clan sa liste Nove demokratije, prica je za sebe), i nije bilo mnogo izbora. Opste je poznato da radikali malo oskudevaju u kadrovima. Pomalo je cudno, doduse, da u saveznoj vladi, kao ravnopravnoj zajednici Srbije i Crne Gore, jedva da je jos ostalo Crnogoraca. Jos je cudnije, upozorava advokat Radic, sta se dogodilo sa dva ministra iz SPO posle smene Vuka Draskovica sa mesta potpredsednika vlade, Milanom Bozicem i Milanom Komnenicem, koji su se za njim povukli. Posto Bulatovic njihove ostavke nikad nije prihvatio, ispada da su oni jos clanovi vlade, ali ni ovom prilikom nisu nigde pomenuti.

Kad je o novopostavljenim ministrima rec, sledeca enigma mogao bi biti Milan Beko, predstavljen kao ministar sa liste SPS-a. Nepristrasnog posmatraca zaista moze zbunjivati zasto taj covek sebe uvodi iz jedne lose (republicke) u jos goru (saveznu) vladu, koja povrh toga nema ni elementarni legitimitet, jer je Crna Gora ne priznaje. Pogotovu sto se prethodno samostalno obogatio, pa sad ne zavisi od ovog rezima. Ili, ipak, nije bas tako? Beko je ovom prilikom primio i tezak nokaut: naime, jos 1. jula za nas list je izjavio da "nesagledive posledice moze doneti ponovna liberalizacija uvoza polovnih automobila" i najavio da ce se radnici "Zastave", na cijem je celu "skupiti da protestuju protiv lose politike vlade". Umesto toga, postao je ministar za privredu u toj istoj vladi, dakle resorni ministar bas za ovo pitanje, upravo kad je odobren uvoz polovnih automobila starosti do cetiri godine. Sta covek da zakljuci, osim da je njegov stav za nepuna dva meseca ili doziveo kopernikanski obrt, ili on u ovoj svojoj odluci nije ni ucestvovao.

Zanimljivo je i postavljenje Borke Vucic na mesto ministra za saradnju sa medjunarodnim finansijskim organizacijama. Sad bi se neko neupucen zapitao kako ce ministar kome je prakticno zabranjen izlazak iz zemlje, posto se nalazi na onoj famoznoj listi trista nepozeljnih i cija je Beogradska banka takodje anatemisana kao nepodesna za bilo kakvo poslovanje sa svetom, da bude nadlezan bas za saradnju sa medjunarodnim finansijskim organizacijama. Odgovor je jasan - sama ova "rekonstruisana" vlada recit je signal da nikakve saradnje sa svetom ovde i dalje nece biti. Svet mu je otpozdravio da su simpatije obostrane. Narod ce, ako treba (a trebace), zimus da se smrzava i gladuje, ali se svoje vlasti odreci nece.

Kompletna vlada nalazi se, inace, na spisku nepozeljnih u Evropskoj uniji (a to znaci i mnogo sire), osim nekoliko izuzetaka koji su odnekud iskrsli, pa ni mi sami nismo za njih do sada culi.

Kad smo vec kod poruka, ovim potezom poslate su jos dve, na domacem terenu. Prvo Crnogorcima - njihova platforma za redefinisanje odnosa u federaciji odbacena je. Nikakvog redefinisanja postojeceg stanja, otpozdravio im je Slobodan Milosevic, nece biti, jer bi to podrazumevalo pre svega "redefinisanje" uzurpirane premijerske fotelje i vracanje iste pobednickom DPS-u i Milu Djukanovicu. Onda bi doslo u pitanje i samo Milosevicevo kanabe. To tek, kao sto znamo, ne dolazi u obzir. Zato ni Bulatovic ne moze da mrda. Ukoliko se Crnogorcima ovako ne svidja, neka se otcepe, ako mogu. To se opet, culi smo, ne svidja Amerikancima, a nas predsednik najbolje zna kako se prolazi kad se radi nesto sto se njima ne svidja. Zato je, moze biti, odlucio da ih malo pritisne i sa svoje strane: sastavljajuci ovakvu vladu, odnosno ostavljajuci sve po starom i jos gore od toga, jer umesto SPO-a uvodi radikale, lisio ih je izbora i prakticno primorao da raspisu referendum o otcepljenju bas u trenutku kad nemaju stranu podrsku za to. Taman ce Milosevic moci ponovo da aktivira svoju propagandnu masineriju i pokaze gradjanima Srbije, na Djukanovicevom primeru, kako zapad upotrebi pa otpise izdajnike i kolaborante. Time se, dalje, sugerise da je on (Milosevic) i dalje jedini na ispravnom putu. Jedino se zaboravlja da su Amerikanci prvo bili i protiv raspada SFRJ i protiv odvajanja Kosova (ili su se bar tako javno izjasnjavali), pa su posle primorani da se predomisle.

Druga poruka poslata je onoj anonimnoj i marginalnoj grupici u Srbiji, koja pod firmom nekakvog Pakta za stabilnost Srbije hoce da mitinguje i smenjuje legalno izabranu vlast, a na njeno mesto postavlja "prelaznu vladu eksperata". Osim ove (jos) nejasne grupacije, izdajnici i strani placenici po Srbiji strasno su se namnozili i svi bi da smenjuju vlast. Racun im je, naravno, pogresan, buduci da je pravljen bez krcmara. Zato je Srbija sad, za kaznu, dobila dve Miloseviceve vlade, tek da se vidi ko je ovde jos, gazda - jednu formalno vodi Mirko Marjanovic, a drugu Momir Bulatovic. Cak su im, osim sastavljaca, i neki ministri, kao sto smo rekli, zajednicki. To bi se, doduse, moglo promeniti kad bi sad i Marjanovic rekonstruisao svoju vladu. Cirkus bi bio potpun ako ovoga puta radikali budu dobri, pa ustupe svoja mesta Bulatovicevom SNP-u.

Dok to cekamo, nije nam dosadno - vec ima zabavnih momenata. Na primer, Tomislav Nikolic novoimenovani potpredsednik savezne vlade jos nije ni seo u novu fotelju, a vec krajnje nezahvalno izjavljuje kako Milosevic treba da podnese ostavku. Pa navodi razloge - nije zbog sveta, taman posla, nego zato sto je predao (izgubio) Kosovo. Kao da bi se on (Nikolic) ikad dokopao neke vlade da mu nije bilo Milosevica. A potom priznaje da ce njegova stranka (SRS) zajedno sa SPS-om "do izbora" vlast braniti svim raspolozivim, zakonskim i ostalim (!) sredstvima.

Pa onda Ivan Markovic, novi ministar za telekomunikacije: njemu je, odnekud, palo na pamet da nam odrzi predavanje sta ce sve (jos) levica da uradi po pitanju obnove, izgradnje, reformi i naseg daljeg opsteg napretka i blagostanja. Sasvim je, naravno, besmisleno prenositi, a pogotovu analizirati sta je sve portparolu JUL-a receno da o ovoj problematici izjavi. Ako se zna da se pomenuti Markovic do sada istakao jedino neumerenim blacenjem svih neistomisljenika svoje stranke, uglavnom na nacin i uz recnik lisen elementarne pristojnosti, onda je jasno da ni levica nema nameru da odstupi ni za pedalj - naprotiv, cim u rekonstruisanu vladu salje svoje glavne udarne pesnice.

Nekih promena ipak ima. Nova vlada odmah je krenula na posao - zato je valjda i rekonstruisana. Cilj novih ekonomskih mera, prema obrazlozenju vlade, jeste "liberalizacija uslova privredjivanja, utvrdjivanje carinskih olaksica za uvoz sredstava za reprodukciju i dopunsko carinsko opterecenje za uvoz robe siroke potrosnje". Poseban predmet carinske zastite je domaca poljoprivredna proizvodnja, kao strateski vazna privredna grana zemlje. Strane cigarete i pica stavljeni su na rezim slobodnog uvoza, a ukupna opterecenja smanjena su sa prethodnih 160 na oko 30 odsto. Takodje je odluceno da se dozvoli uvoz polovnih automobila starosti do cetiri godine, s tim sto bi se polovina sredstava prikupljenih od dazbina na uvoz usmerila na podsticanje obnove i razvoja domace automobilske industrije, a druga polovina na javne rashode, pre svega za socijalne programe.

Zasto je, postavlja se pitanje, najpre smanjena carina na uvoz alkohola i cigareta kad se ona ionako placa (ako se uopste placa) po zvanicnom kursu dvostruko manjem od realnog? Kao da su duvan, pice i strani automobili najurgentnije zivotne potrebe ovdasnjeg, luksuznim zivotom razmazenog naroda. Maliciozni posmatraci odmah su posumnjali da uvoznici ovih artikala (a oni su i do sada vrlo pomno selekcionisani) ne mogu vise da placaju ni ovolike dazbine kolike su do sada placali (ako su to cinili). Mozda im se, ne daj boze, blizi kraj vladavine, pa je svaki ustedjeni dinar dobrodosao.

Posto to sigurno nije razlog za liberalizaciju uvoza ove vrste osnovnih zivotnih namirnica, ostaju globalni ekonomski motivi. Dr Petar Djukic, profesor na Tehnolosko-metalurskom fakultetu u Beogradu, kaze za NIN da je ova mera sasvim pragmaticna: "Vlada je dosla do verovatno ispravnog zakljucka da bi se time povecali fiskalni prihodi, posto proizvodnje gotovo da i nema, pogotovu one koja bi se mogla oporezovati. Zato bi uvoz, koji se jos isplati zbog dispariteta cena, slabe ponude i povoljnog kursa, drzavi mogao da donese deo neophodnog novca." Dr Djukic napominje da je odluka o direktnom upucivanju dela prihoda u kragujevacku "Zastavu" protivustavna - drzava moze pomagati pojedina preduzeca, ali nikako iz fiskalnih prihoda direktno, nego na osnovu posebne odluke sa jasno odredjenim uslovima.

Sto se tice liberalizacije spoljne trgovine i unutrasnjih cena, Djukic smatra da to nece doprineti poboljsanju ponude i uravnotezenju unutrasnjeg trzista, nego ce odmrzavanje cena ponovo podstaci mnoge pokusaje da se otklone dispariteti koji su za ovih nekoliko meseci formirani, zbog znatne razlike izmedju ondasnjeg i sadasnjeg kursa. To, opet, sigurno dovodi do inflatornog talasa, koji ce prevazici dosadasnju stopu od dva odsto mesecno. Mere koje je rekonstruisana vlada donela Djukic shvata kao pokusaj da se drzava i privreda spasu matice koja vodi u kovitlac dalje krize. Zabrinjava to sto nisu izneti nikakvi kvantitativni pokazatelji, a nema ni reci o tome iz kojih izvora i na koji nacin ce se finansirati obnova i izgradnja. Posebno pada u oci to sto nema ni pomena o reintegraciji u medjunarodne ekonomske procese i obnavljanju odnosa sa medjunarodnim finansijskim organizacijama.

Na pitanje sta bi on preporucio kao bolja resenja u ovom trenutku, dr Petar Djukic kaze: "Nemam nista da preporucim, sem da se potpuno promene politicari i ekonomska politika".

O upravo donetim merama prof. dr Dragana Djuric iz Instituta ekonomskih nauka u Beogradu ima nesto drugacije misljenje: "Smatram da je odluka o liberalizaciji uvoza automobila dobra", kaze za NIN dr Djuric, "posto je bolje da ovde dodje neka strana kompanija, nego da mi sami nesto petljamo sa automobilskom industrijom". Smanjenje dazbina na uvoz pica i cigareta bi, prema njenom misljenju, moglo delimicno uticati na smanjenje sivog trzista. Sa druge strane, zastita domace poljoprivredne proizvodnje kroz povecanje carina u osnovi je dobra, jer sve zemlje stite svoju poljoprivredu, samo je pitanje kako ce se ta sredstva upotrebiti. Glavni problem je u tome, smatra dr Djuric, sto je cela ova vlada u ovom trenutku zapravo besmislena, jer nema nikakvih ingerencija, posto su ih preuzele republicke vlade Srbije i Crne Gore. "Ako imate krizu politickog sistema u zemlji, mozete doneti savrsen paket ekonomskih mera, a da to nema nikakve pozitivne efekte", smatra prof. dr Dragana Djuric.

Posto predsednik Milosevic ocigledno nije saglasan da ovde postoji neka politicka i ekonomska kriza, vec samo pojedini strani placenici koji kvare opstenarodnu harmoniju, logicno je da izjavi kako je "nas cilj da proces reformi koje su u toku bude uspesno nastavljen, da doprinese ubrzanom ekonomskom razvoju, podizanju proizvodnje i standarda stanovnistva". I on je prilikom prijema novih clanova vlade propustio da pomene bilo sta vezano za strana ulaganja i saradnju sa svetom, iz cega bi se posredno moglo zakljuciti da ga ova materija vise ne zanima. Koincidencija da je i vlada izostavila da pomene ove teme, upucuje na zakljucak da ovo ipak nije slucajan propust, vec (sada krajnje zaopstreno) drzavno opredeljenje.

Kakav je sada ovde ambijent za strana ulaganja, pitali smo predstavnika jedne od retkih poznatih svetskih firmi koje su odlucile da ovde i dalje ostanu jer "veruju u ovo trziste". Klaus Nisel, zamenik generalnog direktora VF-TEL Simens kompanije u Beogradu, koja je tokom bombardovanja pretrpela stetu od 105 miliona maraka (nemacki Simens inace je vlasnik 80 odsto kapitala u ovoj zajednickoj firmi) za NIN kaze: "Ovde je teze poslovati nego bilo gde u svetu. Nikad u zivotu nisam video, ni u jednoj zemlji, toliko administrativnih prepreka, toliko besmislene regulative koja otezava poslovanje. Nisam ih video ni na Dalekom istoku, ni u Juznoj Americi, cak ni u Africi. Nigde".

Ni u ovoj oblasti, moze se zakljuciti, ova rekonstruisana savezna vlada nema nameru nista da menja. A i zasto bi, kad smo mi sposobni sve da postignemo sopstvenim snagama.

Neki opozicioni lideri ocenili su da Milosevic ovim potezom da rekonstruise saveznu vladu tako da bas nista ne promeni, upada u zivo blato. Kao da on jos ima nekog izbora - gde god se okrene, ceka ga zivo blato. Davno je propustio priliku da jednom postane obican penzioner. Psiholozi kazu, nije taj tip. Sada je, iskustvo sa njim nas uci, u svojoj prvoj fazi, kad sve odbija. U poslednjoj fazi, bar do sada, prihvatao je sve, cak i ono sto se nije trazilo. Hoce li tako biti i sada, veliko je pitanje - ovoga puta dosao je i sam na red.

Biljana Stepanovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.