2540, septembar 2 1999

JUNACI NASEG DOBA

SVE U JEDNOM

Kako je majstor glume Danilo Stojkovic anticipirao kolektivne komplekse koji su kod nas masovno izbili

Sve sto je Danilo - Bata Stojkovic odigrao na sceni i na filmu, to nam se i dogodilo. Zato sto je u tim ulogama, na svoju srecu ili nesrecu, olicenje naseg coveka u nasem vremenu: izmanipulisani gubitnik! Bata igra ono sto nam se dogadja...

Jednom je govorio i o Njemu. On je, veli, balkanski spijun, On drzi da smo svi ogledni kunici. "Mislim da nije on sam napravio citav ovaj aparat, nego su tu jos neki gangsteri okolo, ali meni ne stize masta dotle, verovatno sam glup za takve stvari. Sto se tice politike, u to se bogzna kako ne razumem, razumem politiku dotle dok je ona humana, za boljitak naroda, ali ne kao parola."

Ilija Cvorovic, balkanski spijun Dusana Kovacevica, u liku Danila Stojkovica, masovno na sceni i na filmu, anticipirao je kolektivne komplekse koji su izbili, cije smo zrtve upravo bili, a bicemo jos: autizam i ksenofobija. Majstor Stojkovic dao je kolektivno u pojedinacnom, tzv. malog coveka koji se plasi sopstvene senke, kome je udobnije kad nije svoj, koji smatra, kao Ivica Dacic, da je vlast od Boga i da je jeres dirati je. Menjati nikako. Autizam Ilije Cvorovica podseca na autizam Drzavnog vrha: drugi su krivi, mi smo nevini.

Nasa nevinost ostala je bez zastite. Toliko smo nevini!

- U kulturi su bile smesne cenzure - veli Stojkovic - bili smo sputavani. Ali, kako se i sada snaci u ovome sto je za mene jedan ogroman sumrak? Preporucujem kolegama, i ja to cinim, slem na glavu, sa svetiljkom rudarskom, pa da kopamo. Nesto cemo valjda pronaci.

Batu je htelo vreme, htela ga je scena, htela ga je kamera; zato sto smo takvi kakvi smo.

Hteli su ga i pisci. Dusan Kovacevic, primerice, kao da je pisao za njega. Stojkovic je postao, sto bi uceni rekli, paradigma i pozorista i vremena.

A Stojkovic kaze:

- Svaki dobar pisac je neobistinjeni glumac; on sigurno cita svoje replike glasno, u kupatilu, tu se najvise cuje. Kao sto sam siguran da je svaki dobar glumac pomalo i pisac, bar u onim stihovima i izvlacenju glavnih mesta, pa cak i zameni neke reci, koje se pisac ne seti, pa mu mi promuvamo. Dusko je prosto jedan sjajan pisac i svi glumci koji su igrali u njegovim komadima bili su dobri. Nas je nesto drugo spojilo - poverenje, postovanje...

Danilo Stojkovic je covek nagrada, a nagrade ga cine potpuno legitimnim, jer je ova vlast, u jednom svetlom periodu, nagradjivala svoje kriticare. Tako je Stojkovic dobio Oktobarsku nagradu grada Beograda (1972), dve statuete "Curan" na Danima komedije u Jagodini (1981-82), Sterijinu nagradu (1982), zlatnu medalju na pozorisnim svecanostima "Ljubisa Jovanovic" u Sapcu (1982), Dobricin prsten (1990), statuetu "Joakim Vujic" u Kragujevcu (1990), zlatnu i srebrnu arenu u Puli (1984. i 1969), i na kraju, ovih dana, dobio je Gran pri Nisa za film "U ime oca i sina".

Sve nagrade Bate Stojkovica su legitimne i zato ih i nabrajam (Bata Stojkovic igra nas): "Razvojni put Bore Snajdera" (Selimir). "Radovan III" (Vasilije), "Korespondencija" (Simeon Njegovan), "Rodjendan" (Pit), "Purpurno ostrvo" (Sava Lukac), "Sladostrasnici Karamazovi" (Fjodor Karamazov), "Audijencija u Vernisazu" (Sladek), "Balkanski spijun" (Ilija Cvorovic), "Profesionalac" (Luka Laban), "Klaustrofobicna komedija", "Pladz Strindberg", "Urnebesna tragedija", "Djeneral Milan Nedic"; uloge u filmovima "Delije", "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji", "Cuvar plaze u zimskom periodu", "Varljivo leto '68", "Ko to tamo peva", "Maratonci trce pocasni krug", "Zazidani", "Sabirni centar"; uloge u vise TV drama i serija ("Diplomci"), u francuskoj seriji "Jalta" (Staljin) i dr.

Festival u Nisu legitimno je dodelio Gran pri "Naisa" Bati Stojkovicu, Ljiljani Blagojevic i ostalim beogradskim vlastima. Bercek je dobio "Cara Konstantina".

Danilo-Bata Stojkovic, skrt na recima, ipak je jednom rekao da se ne kaje sto je u svemu ucestvovao. Zali za zivotima onih koji su pali. Kaze: Sta smo dobili kao narod njihovom smrcu? "Mi nikako da sacuvamo polazista, koren, i normalno je da se covek zapita dokle tako, dokle da uludo ginemo kad smo pre svega mali narod. Zar nije bolje odgajiti tu mladost, da je ima sto vise? Tu je pitanje, nije pitanje da smo napadnuti, vidimo neprijatelja pa hajde da branimo kucu. Necu da citiram naseg patrijarha, ali on daje dosta uputstava o tome sta to znaci ziveti na ovom prostoru, sta znaci ziveti uopste, sta je to ljudski zivot."

Nije da nije bio kritican. Govori Stojkovic:

- Svaki rezim placa svoje glumce da bi govorili protiv njega, jer je umetnost iskazana glumackim umecem neubojita i ne hapsi se. Rezim placa tu vrstu demokratije da bi mogao da kaze: eto, igraju, ne gledajuci te predstave, jer bi verovatno zabranjivali da imaju interesa. Nikad nisam video da rukovodioci nase zemlje manje posecuju pozoriste. Recimo, desavalo se da su Bojanu Stupici govorili da ne sme klavir da stoji na levoj strani jer je to burzoaski instrument i mora da bude na desnoj. To nam se vise ne desava, jer se danasnje glavesine naseg drustva mogu videti jedino u kaficima. Bitno je da nas ne smatraju opasnim, jer jedino sto umetnost moze to je da zaintrigira svest ljudi. A da presudjuje umetnost to definitivno ne moze.

To je Bata Stojkovic, njim samim.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.