2540, septembar 2 1999

NASA TEMA: EKOLOSKA KATASTROFA

ZIVOT OPASAN PO ZDRAVLJE

Voda koju pijemo i vazduh koji udisemo bili su odavno vrlo sumnjivog kvaliteta, a onda je - kao posledica agresije NATO-a - svuda oko nas izlivena ogromna kolicina otrovnih materija. Ipak, domaci zvanicnici tvrde da to "nije strasno" dok strani eksperti zvone na uzbunu...

Posle mesec dana provedenih na ispitivanju u beogradskom Institutu za medicinu rada trinaestoro radnika Fabrike opreme i delova RTB Bor, koji su tokom rasciscavanja bombardovane trafostanice dosli u dodir s izuzetno otrovnim piralenom vraceno je kucama. "Oni su kod nas primljeni sa simptomima nadrazaja koze ruku i lica jer nisu nosili zastitna odela. Posle analize utvrdili smo da za sada kod njih nema tezih posledica po zdravlje", izjavio je primarijus dr Bogoljub Perunicic malobrojnim zainteresovanim novinarima. Ovaj strucnjak pokusao je da umiri i ostale Borane tvrdeci da od posledica razlivanja transformatorskih ulja niko ne bi trebalo da strahuje...

Da li je bas tako?

Strucnjaci Regionalnog centra za zivotnu sredinu za Ccntralnu i istocnu Evropu (REC) u analizi o posledicama konflikta u Jugoslaviji na okolinu, radjenoj po narudzbini Evropske komisije i razmatranoj na nedavnom sastanku evropskih ministara ekologije, cini se, nisu istog misljenja. Prema navodima REC-a: "Vode su zagadjene i transformatorskim uljima koja se koriste za hladjenje trafostanica, koje su na vise mesta u Srbiji bombardovane. Piralen u kolicini od samo jednog litra zagadjuje milijardu kubnih litara vode."

Izliveni otrovi

U fabrikama ovakva ulja koja na ljude imaju kancerogeno dejstvo i koja izazivaju genetske mutacije cesto nisu bila neutralisana ili izmestena vec su samo bila premestena drugde u krugu fabrika: "Nekoliko veoma tesko ostecenih trafostanica oslobodilo je takva toksicna ulja za hladjenje - u Boru i Kragujevcu, na primer. Posle bombardovanja velike trafostanice u Beogradu, 150 tona specijalnog ulja iscurelo je u sistem kanala tri kilometra od Beograda. Jugoslovenske vlasti su sedam dana pokusavale da pokupe ulje sa povrsine i sprece zagadjivanje reke, ali samo sa delimicnim uspehom", pise u analizi.

Jasno je da gradjani o ovome nisu imali pojma. Tek sredinom avgusta o svojoj nesreci obavesteni su Kragujevcani. Direktor centralne laboratorije "Zastave" Branislav Nedeljkovic potvrdio je da su pogodjene tri trafostanice i da se tom prilikom izlio piralen. Proizvodnja piralena, izuzetno toksicnog i kancerogenog, u svetu je zabranjena od 1977. godine ali je do 2000. godine dozvoljena njegova upotreba. Prilikom sagorevanja ovog ulja razvija se veoma otrovan gas a samo ulje je nerastvorivo i ostaje u zemlji i vodi.

Nedeljkovic je naveo pretpostavku da je deo piralena iz unistenog trafoa izgoreo u pozaru, a deo je s obilnim kisama otisao u kisnu kanalizaciju i preko jama stigao do reke Zdraljice i Lepenice. I ovaj strucnjak tvrdi da "to nije izazvalo vece posledice, niti je ekoloski ugrozilo okolinu".

Do sada u tekstu jedini navedeni otrov samo je "sitnica" u poredjenju sa 135 000 raznih toksicnih materija koje su se oslobodile i izlile posle udara NATO-a.

U sazetku posledica analize REC-a kaze se da je u Dunav iscurilo vise od 100 tona amonijaka i 1 000 tona etilendiholorida, vise od 1 000 tona natrijumhidroksida i skoro 1 000 tona hlorovodonicne kiseline. U Rumuniji su u Dunavu otkriveni teski metali: bakar, kadmijum, hrom i gvozdje, u dvostruko vecem stepenu nego sto je dozvoljeno. Pretpostavlja se da je oko osam tona zive iscurilo iz ostecene opreme za elektrolizu "Petrohemije".

Posledice po zdravlje

Sto se vazdusnog zagadjenja tice, u izvestaju stoji da je registrovano radioaktivno zagadjenje od oruzja s osiromasenim uranijumom, uz opasku da je tako tvrdjeno u Jugoslaviji kao i da je koncentracija otrovnog vinilhlorid monomera u blizini pancevacke "Petrohemije" dostigla nivo 10 600 puta veci od dozvoljenog. Zagadjeni oblaci nosili su produkte sagorevanja ovog gasa: fozgen, hlor i okside hlora i azotne okside. Posle nesrece u Pancevu, oblak dima duzine 15 kilometra trajao je 10 dana. Koncentracija cadji, sumpordioksida i hlorovodonika povecala se za cetiri do osam puta od dozvoljenih granica. Fluorovodonicna kiselina oslobodjena je kad je unistena hemijska fabrika u Baricu. Unistenje industrijsih metalskih pogona oslobodilo je teske metale u atmosferu.

Osim navedenih nalaza, predvidjeni su rizici i pretnje "sukoba u Jugoslaviji" po zdravlje ljudi u zemlji i regionu. Ne tvrdeci REC kategoricno, prognozira da su efekti bombardovanja ozbiljna pretnja i lokalnom i regionalnom zdravlju ljudi na dug rok. Mnoge od navedenih otrovnih supstanci izazvace pobacaje i defekte novorodjencadi. Druge su pak povezane s fatalnim bolestima nerava i jetre. Kancerogene promene se podrazumevaju. Ocekuje se nagomilavanje toksicnog i kancerogenog materijala u zemlji i na poljima sto moze da kontaminira hranu.

Posle Radne grupe za Balkan Programa UN za zivotnu okolinu (UNEP), "Fokus" je druga organizacija ciji je ekspertski tim kod nas obavio procenu ekoloskih steta. Eksperti ove humanitarne organizacije iz Rusije, Austrije i Grcke upozorili su da je ekoloska situacija u nasoj zemlji "veoma teska" i da ce, ako se hitno ne reaguje, ona "vrlo brzo preci u ekolosku katastrofu". Izvestaji nabrojanih organizacija se uglavnom podudaraju. Sve negiraju povecanu radioaktivnost, osim u okolini Vranja, ali ni tamo nije zabelezen veci prag od dozvoljene radioaktivnosti.

Sta kazu susedi

Susedne zemlje, medjutim, raspolazu drugacijim podacima. Povecanje alfa zracenja je 30 do 50 puta iznad uobicajenog, zabelezeno je, u pogranicnim delovima Madjarske. Bugarski naucnici su objavili da je radijacija povecana osam puta u odnosu na normalnu dok, prema njihovim procenama, u Jugoslaviji to povecanje iznosi cak 30 puta. Sredinom jula u Kozani, na severu Grcke, registrovano je povecanje radijacije od 25 odsto kad god bi vetar duvao iz pravca Kosova preko Makedonije, razume se. Ostale susedne zemlje jos nisu objavile zvanicne rezultate merenja jonizujucih zracenja. Neki ruski naucnici tvrde da je po nasoj zemlji palo oko 30 tona oslabljenog uranijuma.

Otrovan i radioaktivan uranijum uci ce u lanac ishrane - u biljke i stoku. Britanski naucnici tvrde da ce prouzrokovati smrt bar jos 10 000 osoba zbog raka. Prema nekim njihovim slobodnim procenama, objavljenim u stampi, zivot novorodjene dece na Kosovu nece biti duzi od 30 godina.

Za vreme trajanja agresije na nasu zemlju jugoslovenski zvanicnici su svakodnevno alarmirali domacu i stranu javnost upozorenjima da se protiv nase zemlje vodi hemijski rat koji moze da dovede do ekoloske katastrofe. Sa prestankom ratnih dejstava, sve je utihnulo.

Branislav Blazic, republicki ministar za ekologiju umanjuje efekte udara. Pocetkom juna, prilikom posete Gornjem Milanovcu, izjavio je: "Nema nikakvih ozbiljnih promena u ekoloskoj ravnotezi u odnosu na njeno stanje pre agresije NATO-a, niti povecanog stepena radijacije iako avijacija NATO koristi i bombe sa osiromasenim uranijumom." Dramaticne clanke u stranim medijima okarakterisao je kao "pokusaj propagandno-psiholoskog rata koji NATO vodi da bi izazvao nemir i paniku u narodu".

Ministar Blazic nije imao vremena da govori za NIN. Tako smo ostali bez odgovora na pitanje postoje li ozbiljni planovi i programi za prevenciju podrazumevajucih dugorocnih posledica bombardovanja, da li se i sta od naroda u ovoj zemlji krije. Da neceg mozda ima, primetio je i glavni drzavni sanitarni inspektor Rusije Genadij Onisenko koji je izjavio da jugoslovenske vlasti "nisu zainteresovane za objavljivanje negativnih posledica rata po zivotnu sredinu!"

Prikupljanje podataka

Pre neki dan je Nikola Aleksic, predsednik Vojvodjanske zelene stranke, optuzio rezim da od javnosti krije podatke o stepenu zagadjenosti i zatrazio Blazicev opoziv zbog izjave da zdravlje gradjana Srbije nije ugrozeno. "Nalazi humanitarne organizacije 'Fokus', kazu da je nasa zemlja definitivno i dugorocno ekoloski ugrozena, da su Novi Sad, Pancevo i Bor najugrozeniji gradovi, a da je Dunav zatrovana reka", objasnio je Aleksic svoju inicijativu novinarima.

Zanimljivo je da se u analizi REC-a nalazi i ova procena: "Zbog steta nanetih ratom i nedostatka sredstava, moze se predvideti da vladina struktura nece biti sposobna da se nosi sa nacionalnim ekoloskim problemima. Ta nesposobnost bice pogorsana zbog izolacije Jugoslavije." Strucnjaci "Fokusa" su procenili da ce vladi za ciscenje zagadjene teritorije biti potrebno cak 30 miliona dolara! Zbog toga je Vladimir Puckov vodja ruskog dela delegacije apelovao da "sve zemlje treba da budu svesne da SRJ nema novca da otkloni posledice".

U medjuvremenu, kao u nekoj lakrdiji, zaduzeni za ispitivanje kvaliteta vode i hrane tvrde da je sve u najboljem redu, cak i kada je rec o najzagadjenijim podrucjima. Ostaje nada da se sada ozbiljnije pristupilo analizama nego u periodu od 1986. do 1996. godine. Naime, u analitickoj studiji Instituta za zastitu zdravlja Srbije, naslovljenoj "Zdravstveno stanje stanovnistva Srbije" u pomenutom desetogodisnjem periodu o kvalitetu hrane, izmedju ostalog, pise: "Broj uzoraka namirnica koji se godisnje kontrolise u Srbiji toliko je mali da se, po medjunarodnim kriterijumima, smatra da kontrole prakticno i nema... Iako je kontrola namirnica po obimu i sadrzaju nedovoljna, na osnovu postojecih rezultata moze se zakljuciti da zdravstvena ispravnost namirnica ne zadovoljava."

Da li je moguce da se posle ovog i "hemijskog rata", kako su zvanicnici ove zemlje tvrdili situacija toliko izmenila u korist "zdrave hrane"?

Mama mia

Slicno je i sa vodom. Eksperti Instituta u svojoj predratnoj analizi kazu: "U Srbiji je svaki treci vodovod rizican samo u mikrobioloskom ili fizicko-hemijskom pogledu, svaki peti vodovod je rizican zbog kombinacije ovih pokazatelja. Mikrobioloskli rizicnu vodu koristi 23 odsto stanovnika u gradovima ciji se vodovodi kontrolisu, fizicko-hemijski rizicnu vodu koristi 20 odsto stanovnika, a istovremeno mikrobioloski i fizicko hemijski rizicnu vodu koristi 14 odsto stanovnika."

Kako je odjedanput voda posle hiljade tona otrova izlivenih u nase reke postala rajska za pice?

Niko od strucnog tima clanova Komisije za pracenje uticaja faktora rizika iz zivotne sredine na zdravlje i prirodu, koju je formirao Republicki stab civilne zastite, nije hteo da govori za NIN.

Obistinjuje se stara cinicna dosetka da se o ekologiji moze ozbiljno razmisljati tek onda kada nacionalni dohodak dostigne cifru od 12 000 dolara po stanovniku. Ovako, o "banalnom" pitanju opstanka nacije brinu dovitljivi mali privrednici. Danima novine objavljuju oglas firme "Potamija": "Besomucno jedanaestonedeljno raketiranje... dovelo je do povecanja broja obolelih od astme, bronhitisa i alergijske kijavice. Savetujemo vam, da svoje tegobe ublazite koriscenjem biljne mesavine 'alepot'... Povoljno deluje na iskasljavanje". Cena je povoljna kao i onog cuvenog proizvoda koji smo zapamtili po sloganu "Mama mia, Potamia".

MARIJANA MILOSAVLjEVIC ALEKSANDAR ROKNIC

Piralen

Piralen je polihlorovani bifenil (PCB). Polihlorovani bifenili, poznati i kao piraleni, predstavljaju tehnicke smese koje sadrze veliki broj izomera. Mogu biti od visoko pokretljive uljaste tecnosti, do bele kristalne supstancije ili amorfne cvrste smole. Tehnicki proizvodi variraju u zavisnosti od sastava i stepena hlorovanja odnosno broja hlornih atoma u molekulu. U Jugoslaviji se uglavnom koriste kao transformatorska ulja. PCB su toksicna jedinjenja i mogu biti uzrocnici mnogih oboljenja: slabljenja imunoloskog sistema, pojave kancera i tumora, neurotoksicnosti i teratogenosti. Njihova hemijska stabilnost, odnosno otpornost na degradaciju u zemljistu, omogucava im prilicno dugo vreme poluraspada. Nepotpunim sagorevanjem piralena nastaju ciklicni bioksani, poznati izazivaci kancera. Shodno jugoslovenskim zakonima, maksimalna dozvoljena koncentracija iznosi i 1 PPB, odnosno jedan miligram po kubnom metru vode za pice.

Kceri, ne radjaj...

Dr Jordan Aleksic, potpredsednik Nove demokratije

Kakva je ekoloska situacija u SR Jugoslaviji posle NATO bombardovanja?

Gospodin Zelenovic iz Gradskog zavoda za zastitu zdravlja tvrdi da nema povisene radioaktivnosti?

Nova demokratija je inicirala osnivanje medjunarodnog ekoloskog suda, da utvrdi razmere destrukcije naseg prostora. Ne mogu nikako da zaboravim konstataciju da je vetar, ruza vetrova odnela crni dim negde tamo daleko, nekim drugim narodima, a velika radost je sto je to zavrsilo na 14-15 kilometara iza Panceva. Mi cemo i dalje traziti osnivanje ekoloskog suda, jer ono sto se nama dogodilo svakodnevno ce normalizacijom zivota dobijati na znacaju. Nazalost, kako se ovde prolongira normalizacija zivota, prolongira se i vreme dolaska ovih pitanja na dnevni red. Nama su bombardovani inputi za moguci razvoj. Ako su agrar i turizam stubovi nase produktivne reference, na sta se oslanjamo, nama su ti stubovi bombardovani. Drzava ne govori o tome. Drzava se zavrzla u igru brojki, setvu zetvu, i u utehi da je sve ponovo posejano.

Bombardovanjem rafinerija u Novom Sadu i Pancevu objektivno je ugrozen i destruisan prostor juznog Banata, juzne Backe. Dovoljno je da zamislimo da ce se hiljade tona bacenog otpada izgubiti u igri brojki.

Kakva su vasa predvidjanja sto se tice zdravstvenog stanja stanovnistva?

- Gledajuci ratni Dnevnik RTS-a, u trajanju od nekoliko sati, saznajemo da smo bombardovani u dozvoljenim granicnim vrednostima i da smo zagadjeni ispod nivoa opasnosti po zdravlje. Dovoljno ce biti da vam kazem da sam svojoj cerki, koja ima 20 godina, najozbiljnije savetovao da u narednih pet do deset godina ne razmislja o potomstvu.

Krije li savezna vlada nesto od gradjana?

- Mi uvek kazemo da radijacije nema, a ne kazemo da to nije ni mereno. Uopste nemam iluziju da postoje neki tajni podaci. Ne iluziju, vec uverenje da nema podataka, i da ih neko drzi zakljucane u fioci. Cvrsto sam uveren da su fioke prazne. Do sada su bile prazne. Kod nas je odgovornost jos fiktivna stvar. Odgovorne su institucije a ne pojedinci. Neko je zaduzio Karajovica da izmeri radioaktivnost, a kada Karajovic to vama pecatira, vi ste onda zasticeni za sva vremena. Mi moramo svetu predociti ekoloske posledice na nasem prostoru, to je nacionalno pitanje, pitanje nacionalne odgovornosti, i sta je Evropa uradila sa svojim zivotnim prostorom.

Da li su iz sadasnje vlade, od vas, kao bivseg ministra ekologije, trazili pomoc?

- Nisam u kontaktu sa clanovima sadasnje vlade. Ne volim da govorim o tome, ali imali smo program za skladistenje piralena i ostalih otrovnih materija, ali kad su dosli julovci sve je obustavljeno. Aleksandar Roknic

Otrov u bunarima

Dr Slobodan Zelenovic, gradski sekretar za zastitu zivotne sredine:

Efekti NATO bombardovanja se jos ne znaju. Pokretne laboratorije Evropske komisije potvrdile su nasa ispitivanja i cestitale nam na rezultatima koji se podudaraju sa njihovim. Na teritoriji Srbije zabelezena je povecana radioaktivnost, i to samo u tragovima, dakle ona koja nije ugrozavajuca na teritoriji mesta Plackovica iznad Vranja. Vece posledice po stanovnistvo izazivaju osteceni radioaktivni gromobrani. Recimo, na teritoriji Panceva je radioaktivnost ista kao i pre agresije. Najveci problemi su vode u okolini Lazarevca gde je pogodjena trafo- stanica u Velikim Crljenima, i gde se piralen izlio u zemljiste. Imamo podatke da se piralen pojavio cak i u nekim bunarima. Drugi problem predstavlja Pancevo gde je pronadjena ziva u zemljistu. Evropska komisija je predlagala da je potrebno sagraditi novu fabriku za odvajanje zive i preradu zemljista. Prve analize posle iracke krize na teritoriji Iraka uradjene su tek posle sedam godina, na americkim veteranima. Sto se zdravstvenog stanja stanovnistva tice cak i da nije bilo nikakvih hemijskih dejstava broj problema porastao bi na kub. Zbog nemastine i bede raste broj obolelih od tuberkuloze, raste broj psihosomatskih oboljenja, stresa, hipertenzije, raste broj depresivnih.

Pravo na istinu

Sonja Prodanovic (Ekoloski odbor Gradjanskog saveza Srbije):

Potrebno je malo duze vreme da bi se utvrdio pravi stepen i dala celovita ocena zagadjenja na teritoriji Jugoslavije. O poseti UN eko misije, osim informacija iz medija znam koliko i vi. Sve informacije o zagadjenju i merenja poseduju nadlezne institucije koje prate ta desavanja i uglavnom su zasad bili nedostupni ne samo strucnjacima vec i gradjanima, koji na to imaju pravo prema Deklaraciji donesenoj na poslednjoj panevropskoj ekoloskoj ministarskoj konferenciji u Arhusu 1998. godine. U odnosu na moja strucna urbo-ekoloska znanja posledice bombardovanja mogu se proceniti sistematskim merenjima samo u dugotrajnijim ciklusima. Stoga, kao odgovorna licnost iz gradjanski odgovorne stranke, od pocetka ove debate o proceni eko steta zalazem se za uspostavljanje dugorocnog monitoringa zdravlja stanovnistva (posebno ciljnih grupa), medija sredine, bioloskih sistema i kvaliteta hrane (ljudske i stocne ishrane). Inace, prica o osiromasenom uranijumu moze da postane prica o zastrasivanju ne samo stanovnistva vec i potencijalnih kupaca nasih poljoprivrednih proizvoda i turista, a pricaju je ljudi koji mozda zele svoju medijsku promociju ili, nazalost, nesto drugo. Da li nasa vlada krije podatke od gradjana, nije pitanje za mene vec za vladu. Problem je kako prici ozbiljno i naucno utemeljeno, ali i demokratski otvoreno. Dugorocno, ovo je ozbiljna i izuzetno znacajna politicka i strateskorazvojna prica.

Rvanje s posledicama

Profesor Luka Knezic (clan regionalnog odbora za zastitu zivotne sredine Demokratske stranke Srbije) :

Ispitivanja su jos u toku, pa je prerano donositi bilo kakve zakljucke o obimu zagadjenja. Takodje, prerano je da se precizno procenjuje steta. Postoje dva uslova za umanjenje posledica bombardovanja koja se moraju ispuniti: Uzimanje uzoraka i interpretacija rezultata, a uz to i izrada dugotrajnog monitoringa. Postoje svi elementi i podaci da stete postoje i da su velike. Posledice po stanovnistvo mogu biti akutne i trenutne, i njihov obim moze se samo dugorocno sagledati. Ne zelim da sumnjam u dobru nameru vlade, ali me brine gde ce naci sredstva. Za sada, medjunarodne organizacije se sastaju samo u smislu ekipa strucnjaka. Da bi mogli da procenimo stete izazvane bombardovanjem, potrebno je proceniti stanje pre bombardovanja.

Politicke zloupotrebe

Dusan Vasiljevic, predsednik Odbora za ekologiju Demokratske stranke:

Problem je u tome sto je pitanje zivotne sredine zloupotrebljeno u politicke svrhe. Doskora se kod nas nista nije pricalo o zagadjenju. Medjunarodne organizacije cekaju i oklevaju da daju prave vrednosti zagadjenja, ili se cak trude da ne omoguce sebi dovoljno tacna merenja. Za deset dana ne mozete ni da izmerite vise, pa kada kazu da su nesto pronasli, tacno je da su to pronasli, jer vise nisu ni stigli da izmere zato sto bi se pronalazenjem pravih rezultata i pravih nivoa zagadjenja moralo ukazati i na to ko ih je izazvao, a to ima politicke implikacije. Vlada je tokom citavog perioda bombardovanja i doskora u potpunosti krila podatke. Sada su pustili neke od tih informacija o kolicinama toksicnih materija koje su ispustene, ne komentarisuci ih. O Pancevu, za koje se zna da je najkriticnije, rasuto je 8 tona zive i 10 hiljada tona amonijaka. Za sve vreme bombardovanja rasuto je 135 000 tona toksicnih materijala. Cuti se, naravno, i dalje. Razlog je, na nesrecu, sto ljudi koji sede u institucijama nemaju osnovno obrazovanje u vezi sa zastitom zivotne sredine, a i nadlezna ministarstva kao da su nastala iz politicke mode. Kada bi se reklo da je Banat u okolini Panceva potpuno neupotrebljiv za poljoprivrednu proizvodnju, kao sto jeste, jer je toliko toksicnih materija tamo oslobodjeno da se jedan deo tog zemljista ne moze koristiti, vlada bi po prirodi stvari morala da ukaze na resenje jer joj je to posao. Onda bi morala da tim ljudima koji zive od zemlje nadje posao, a ova vlada nije za to sposobna. Trece, citava ta stvar se ne bi uklopila u pricu o fantasticnoj pobedi protiv fasistickog NATO agresora koja je zavrsena bez ikakvih zrtava i skoro bez ikakve stete. Da bi se napravio program, potrebno je poznavati nivo zagadjenja. Recimo, Fabrika "Milan Blagojevic" u Lucanima je nesto sto je bilo stavljeno na stranu. Ne znam iz kog razloga, cak i medjunarodne ekipe su zaobilazile to podrucje. Tamo je palo 60 granata. Ljudi koji su isli na raskrcavanje rusevina imali su probleme sa disanjem, opekotine na kozi. Okolo je sve spaljeno, ali Lucani su malo mesto pa niko ne dize galamu.

Uranijum 238 i 235

Branislav Blazic, srpski ministar za zastitu zivotne sredine, usred rata, posle jednog bombardovanja pancevacke Azotare, izneo je pred novinare teglu crne banatske kisnice. Vlast je ostala nema, a samo jugoslovenski i neki ekoloski pokreti susednih zemalja apelovali su na Ujedinjene nacije da spreci ekokatastrofu na Balkanu. Medjutim, i UN su cutale.

Tek, evo, ovih dana, svetska organizacija salje eksperte u Jugoslaviju da proceni sta je, cime i koliko zagadjeno. Ekspertski tim za Balkan pocece od Dunava. Joakim Benov iz tima za Balkan rekao je novinarima da ce uzorke dunavske vode uzeti na najzagadjenijim delovima vodotoka - kod Novog Sada i Panceva. Ispitivace i Veliku Moravu, u koju se, posle bombardovanja kragujevacke fabrike automobila "Zastava", izlio otrovni piralen. Strucnjaci iz UN ispitivace uzorke u madjarskim laboratorijama, a analize ce biti gotove u septembru. Gradjane SRJ zanimace ima li radijacije i kolika je?

Joakim Benov kaze: "To ce se znati tek u septembru. Zelimo, posebno na Kosovu, da utvrdimo prisustvo uranijuma 238 i 235, za sta nam nisu dovoljni samo Gajgerovi brojaci. Potrebna nam je oprema i vreme."

Koliko ce ovi rezultati biti pouzdani, zavisice pre svega od - NATO-a. Tako je bilo u Zalivu, tako ce biti i na Kosmetu. Ako su uzroci zalivskog sindroma i dalje misterija, zasto bi alijansa dozvolila da njeni vojnici na Kosmetu saznaju kolikoj su radijaciji izlozeni. Cutanje jugoslovenskih vlasti samo im ide naruku.

D.Novkovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.