2542, septembar 16 1999

SRBI I MADJARI

NIJE VODA

Vojvodjanski politicki lideri uglavnom lose gledaju na "srbijanske" demokratske stranke, koje su za njih centralisticke, a iza grma cuci Curka, podsecajuci da krv i teritorije - nisu voda

Izjave nekih nasih politicara podsecaju, ponekad, na one zenske romane koji su namerno skandalozni. Onda se politicari ljute na novinare kad ovi ironisu na njihove skandalozne izjave. Neka politicari paze sta govore, pa nece biti ironije. Jedna takva izjava, skandalozna, koju je nedavno izrekao Milan Panic, bivsi jugoslovenski premijer (Vojvodina bi mogla, privremeno, da ode u Madjarsku...), naterala je Mileta Isakova, predsednika vojvodjanskih reformista, da odgovori kako Vojvodina nije Galenika, pa da se s njom trguje.

Neki ce, znajuci Panica, kazati da je to jedan od njegovih viceva, drugi ce reci da je (mozda) rec o probnom balonu i da je neko ovog americkog biznismena navio da to kaze.

Mozebiti. Nama se cini da takve izjave nisu samo skandalozne nego i opasne. I odmah se javlja pitanje - moze li Vojvodina da postane novo Kosovo?

Krv i tlo

U zemlji Arpadovoj pojavio se na politickoj sceni "izvesni" Istvan Curka, koji, zasad, vodi malu desnicarsku stranku, koja zastupa teoriju krvi i tla. On, javno, trazi reviziju Trijanonskog ugovora, a to, kratko receno, znaci - svi Madjari u jednoj drzavi, sve teritorije gde zive Madjari a nekada su bile pod Istvanovom krunom (sa krivim krstom) da se Madjarskoj i vrate.

Ako pitate ko je Curka, oni koji ga znaju kazace vam da gresite sto smatrate da je, u Vojvodini, uopste vazan - Curka. Komedijant. Vi onda kazete - mozebiti. I odgovarate da su mnogi komedijanti, u istoriji, izazvali velike nesrece. A poznato je da je Curka pisac, nikako nezanimljiv, i da je veliki kladionicar na konjskim trkama. Hazarder.

Nije dobro sto je i general Klark izjavio, nedavno, da bi Trijanonski ugovor trebalo izmeniti. Da li je i generala neko navio da to kaze? Posle Rambujea. Inace i Trijanon i Rambuje poznati su dvorci blizu Pariza, a nasa je sudbina, izgleda, da nam velike sile teritoriju, kao kabanicu, kroje, velikim makazama, u dvorcima.

Danas se cini da je malo verovatno ono sto pesimisti slute - novo Kosovo u Vojvodini. Nacionalna slika Vojvodine bitno je razlicita, jer u Vojvodini zivi oko milion i po Srba, a pola miliona (tek) nacionalne su manjine. Najvise je Madjara, vise od tri stotine hiljada, ali Madjari koji, u vecini, vojvodjansku zemlju smatraju svojom majcicom. Predsednik Demokratske stranke Zoran Djindjic ocenio je da su vojvodjanski Madjari lojalni jugoslovenskoj drzavi i da je saradnja njihovih stranaka i njegove stranke - izvrsna. Dodao je da je saradnja izmedju madjarskih stranaka i drugih demokratskih stranaka u Srbiji veoma dobra i da su stranke Madjara "uvek bile solidarne sa demokratskom opozicijom" u Srbiji.

Duhovna provincija

Ovih je dana, u tiraznim novinama, objavljena i Deklaracija Srpskog pokreta obnove - Vojvodina u Srbiji, koja, kako naglasavaju u ovoj stranci, nije nista novo, nego je rec o dokumentu koji je proslavio peti rodjendan (radno). Evo sustine: mora se uvaziti posebnost Vojvodine, jer je, na sramotu sadasnje vlasti, Vojvodina svedena na duhovnu provinciju i ogromno imanje, pod prinudnom upravom, cijim se prihodima, uglavnom, izdrzava policijski i partijski aparat prinudnih upravnika i u drzavi, tako, obezbedjuje sirotinjski i socijalni mir. A sadasnja je vlast otisla toliko daleko u gazenju Vojvodine da, upravo, nije ni cudo sto pojedini vojvodjanski Srbi prednjace u zahtevima za najradikalniju autonomiju, koja se granici sa otcepljenjem od Srbije. Ova stranka je za ekonomsku, politicku, teritorijalnu i kulturnu samosvojnost Vojvodine, koja ce u svemu tome biti i neraskidivi deo drzave Srbije. Lider stranke Vuk Draskovic, u javnom pismu Vojvodjanima, napominje da je rodjen u Banatu. "Kad kazem Banat, mislim Vojvodina, kad kazem Vojvodina, mislim Srbija..."

Moramo priznati da su iza dokumenta Saveza vojvodjanskih Madjara, posvecenog politickim okvirima samouprave Vojvodine i nacionalnih zajednica koje u njoj zive, stale sve stranke vojvodjanskih Madjara. Nema neko u klin, neko u plocu. Kod Srba to, obicno, nije tako. Kad se javi ideja o ujedinjenju demokratske opozicije, za izbore ili neku drugu politicku akciju, odmah se postavi pitanje - ko ce doci na celo ujedinjenih? Ne mogu Srbi bez vodje, jer se u drustvu tanke politicke kulture i nerazvijene demokratije, redovno tezi za vladarom. Predsednik drzave, ako nije vladar, i ne ponasa se vladarski, nije, u Srbiji, na ceni. A koliko su Srbi iz Vojvodine slicni Srbima iz Srbije, bez obzira na neke mentalitetne razlike, govori i podatak da se izborna koalicija Vojvodina, posle izbora raspala, jer nije bilo dogovora oko "vladara".

Ugrozena saradnja

U svom pismu Jozefu Kasi, predsedniku Saveza vojvodjanskih Madjara, Dragan Veselinov, predsednik koalicije Vojvodina, pise i ovo: "Mi delimo vase stavove o nuznosti razvijanja kulturne autonomije madjarskih naroda u Vojvodini, kao i svakog drugog naroda u njoj. To se odnosi i na personalnu autonomiju. Nijedan narod u Vojvodini ne moze imati manju autonomiju od one koju su za sebe zahtevali, i dobili, Srbi u Ugarskoj. Nijedan narod u Vojvodini ne moze imati ni manje od onoga sto je imao pod socijalistickim rezimom. Danas mogu jedino imati vise od toga"... Ali, pise Veselinov Kasi, da ne podrzava ideju o regionalnoj samoupravi Madjara u Vovjodini, jer ta ideja opasno ugrozava nacionalnu saradnju i toleranciju. To srpski narod, naglasava Veselinov, nece prihvatiti, jer bi se regionalna samouprava Madjara lako mogla pretvoriti u odskocnu dasku za otcepljenje severne Backe i Banata od Vojvodine. Sve to samo, pise Veselinov, podstice madjarski iredentizam u Budimpesti i nacionalizme u Rumuniji.

Vojvodjanski politicki lideri uglavnom lose gledaju na "srbijanske" demokratske stranke, koje, iako nisu komunisticke, za njih jesu - centralisticke. To lici na preterivanje, sto je Srbima od pradedova, ali dok se nesto ne promeni, nase je da pisemo kako danas jeste.

Kaze za nas list Vojislav Kostunica da se, kad je o Vojvodini rec, mora razmisljati o celovitim promenama, umesto promenama na parce. Kaze kako se u novije vreme nude mnoga resenja o statusu Vojvodine, koja to zapravo nisu. "Kao da je raspisan konkurs za najmastovitije resenje, pa jedan americki Srbin predlaze da se Vojvodina privremeno otcepi i preko Madjarske udje u Evropu, dok se Srbija ne oslobodi Milosevica i ne demokratizuje. A americki predsednik, na aprilskom samitu Severnoatlantskog pakta u Vasingtonu, objasnjavao je kako pitanje severne srpske pokrajine nije ni vojvodjansko ni madjarsko, vec severnoatlantsko! Prvaci regionalistickih, vojvodjanskih stranaka smatraju da Vojvodina treba da bude republika unutar konfederalne Srbije i jos konfederalnije Jugoslavije", kaze Kostunica.

Ostavljajuci na stranu "mastarije americkog predsednika i americkog Srbina" - koje povezuje podjednako nepoznavanje balkanske i juznoslovenske istorije, nas sagovornik kaze kako predlozi pojedinih vojvodjanskih stranaka i njihovih vodja predstavljaju primer zalaganja za doista demokratske promene, ali na parce. "Promene na parce, teritorijalizovane promene, uvek zavrsavaju u nekoj vrsti separatizma, iznad svega stavljaju drzavnost i interes vlasti, a ne ono sto je Srbiji preko potrebno - demokratizaciju i decentralizaciju vlasti. Svi oni koji govore - Vojvodina republika idu onom istom logikom i razmisljaju gotovo kao Milosevic i kao stranke koje je okupio oko sebe. Dakle, iskljucivo u kategorijama vlasti."

Previse je varnica izmedju nasih demokratskih stranaka, a najvise varnici (pored prividnog zatisja) kad pocnu da polemisu politicari precanski i srbijanski. Neka ne gube iz vida da iza grma cuci Curka, kladionicar i hazarder, i da, bez obzira na svu lojalnost vojvodjanskih Madjara, krv i teritorije - nisu voda.

PETAR IGNjA



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.