2543, septembar 23 1999

BOSKO KRUNIC,"AUTONOMAS"

NAPALI SU NAS I PARTIZANI I CETNICI

Napolju nas gadjaju kamenicama, a savezni vrh trazi da odmah damo ostavke. Kako da ostanemo?

Bosko Krunic bio je vodeci vojvodjanski politicar iz vremena kada je mitinzima obarano vojvodjansko rukovodstvo. U to vreme, iako nije bio na funkciji u Pokrajini (od 1987. do 1988. bio je predsednik CK SKJ), Krunic je u najvecoj meri identifikovan sa autonomaskom politikom, pa i je najzesci gnev iskazivan protiv njega licno. Demonstracije su cak odrzavane ispred njegovog stana u Novom Sadu.

"Kada je za potrebe partijskog rukovodstva napravljena analiza parola koje su se leta 1988. pojavile na mitinzima, ispostavilo se da sam ja drugi na listi koga su najcesce spominjali. Prvi je bio Josip Vrhovec", kaze danas Bosko Krunic.

Rasprostranjeno je uverenje da je Ustav iz 1974. godine, a narocito polozaj pokrajina u Srbiji, bio glavni generator raspada Jugoslavije. Slazete li se?

- Ta teza da je Ustav iz 74. godine generator krize preovladjuje po mom saznanju jedino u Srbiji i mislim da je to ne samo zbog Kosova, pa ni zbog pokrajina, nego i zbog pogleda na koncept federacije.

Posle Tita je vaskrsla politicka misao u Srbiji koja Jugoslaviju ne vidi kao labavu federaciju koja se zasniva na konsenzusu, nego kao cvrscu i centralizovanu zemlju. Naravno, da je takva Jugoslavija bila moguca, ne bi se ni prva Jugoslavija krajem tridesetih menjala ka federalizaciji, niti bi druga propadala posle Osme sednice i ostalih dogadjaja, a ni ova treca ne bi bila dovedena u pitanje.

Mislim, kao i uvek, da je nerealno i politicki nepromisljeno prizivanje nekakve republike-Vojvodine, bas kao sto se pokazalo plitkoumnim i razbijanje autonomije. U Vojvodini je autonomija iskustveno dokazana i valja je obnoviti, naravno, ne po konceptu iz 1974. Dakle, autonomija u kojoj ce biti naglasena i odgovornost Vojvodine za celinu zemlje.

Predstavnici pokrajina Vojvodine i Kosova doprineli su izboru Slobodana Milosevica za predsednika CK SKS, na pritisak Ivana Stambolica. Na Osmoj sednici, vojvodjanski funkcioneri ce se prikloniti Milosevicu, protiv Ivana Stambolica. Iz danasnje perspektive, takva vojvodjanska politika. izgleda samoubilacka.

- Da, iz danasnje perspektive moze se tako ciniti. Medjutim, nisu ga izabrali ljudi iz pokrajina. Fakticki, Milosevic je izabran na sednici prosirenog Predsednistva CK SKS, kada je izabran kao jedini kandidat koji je predlozen Centralnom komitetu. Vojvodinu su na Predsednistvu CK zastupala dva clana: Vukasin Loncar i Bora Odadzic. Oni su razlicito glasali - jedan je glasao za Milosevica, drugi za Galovica. Medjutim, sva tri predstavnika Kosova glasala su za Milosevica. Kada sam pitao Kolja Siroku kako to da su glasali za Milosevica - nase rezerve su bile poznate - on mi je rekao: dobro, ove stare znamo, da vidimo ovog novog.

Znaci, vec tada ste imali rezerve prema Milosevicu?

- Nije bila tajna, on se nije libio da kaze kako nema jedinstva Srbije dok ima tri saveza komunista, ili da pita zvanicnike iz inostranstva, iz Rusije, "kako to vi mozete da izdrzite tolike pokrajine, mi ne mozemo dve". Preda mnom.

Pokrajinsko rukovodstvo je u dogadjanju znanom kao jogurt-revolucija glatko dalo ostavke i povuklo se. Zasto se niste suprotstavili pritisku s ulice ako ste vec verovali da zastupate ispravnu politiku?

- Sto se tice samih ostavki, za nas nije bilo dileme. Doduse, bilo je nekih koji su smatrali da ne treba podneti ostavku, pa ako razbijaju - nek razbijaju, oni ce za to i da odgovaraju. Jer, svima je bilo jasno da to organizuje CK Srbije, da to nije nikakvo spontano desavanje 5. i 6. oktobra, kao ni ranije.

Sestog su nam vec javili iz obezbedjenja da ima autobusa iz skoro svih krajeva Srbije koji su na periferiji Novog Sada. Iz Zajecara, Nisa, Valjeva, Sapca, Smedereva...Stigli su iz Cacka sa velikim transparentom "Evo vama vasih Cacana". Dakle, CK je preko opstinskih i regionalnih komiteta digao Srbiju na noge da rusi pokrajinsko rukovodstvo.

Mi smo bili partijski ljudi, to treba imati u vidu. Ne bismo se morali predati da je savezni vrh imao drukciji stav. Ali, savezni vrh, Predsednistvo CK SKJ i Predsednistvo Jugoslavije traze da se sto pre sazove sednica Pokrajinskog komiteta i da se daju ostavke. Raif Dizdarevic, federalni predsednik, cak je protestovao sto se sednica zakazuje tek za uvece, "kad svi mogu da stignu i za dva sata".

U takvim okolnostima, dok je napolju trestao miting, razbijeno preko sto prozora na zgradi Izvrsnog veca Vojvodine, dolazili ljudi sa punim torbama kamenja, ocigledno organizovani, ko je mogao da preuzme rizik za eventualnu nesrecu? A mozda se to i prizeljkivalo.

Sa ove distance, mislim da je savezni vrh, pre svih Suvar i Raif, odigrao ono sto sam ja nazvao "mali Minhen", jer su lako poverovali da ce se posle toga stvari smiriti i da ce njihove republike biti postedjene.

Rekli ste da je CK SKS organizovao "dogadjanje naroda". Na koji nacin je, u operativnom smislu, to radio?

- To je bila politicko-policijska igra. Isla je diskretno iz CK. I kasnije ce mnogi potezi biti povlaceni iz Milosevicevog kabineta a da se on direktno ne pojavljuje. Upregnute su bile i medijske kuce i iz njih je dirigovano tim mitinzima. Najdrasticniji primer je Nova Pazova. Imali smo pouzdana saznanja da su u Novoj Pazovi organizatore mitinga naribali ljudi iz Televizije i "Politikine" kuce zato sto su odlozili miting.

U Novoj Pazovi je formirana leteca brigada, kako sam je nazvao, koja je bila u najdirektnijem kontaktu sa grupom iz Kosova Polja. Tamo su bili najradikalniji zahtevi, tamo se prvi put culo "Ljubicicu, daj cizme". Zatim, tamo su bila cak tri mitinga. Onda, tamo su formirane prve desnicarske stranke. Najveci broj lidera tih stranaka proslavice se kasnije u paravojnim formacijama. Nova Pazova je jedina i pohvaljena. General Gracanin kao predsednik Srbije dosao je da ih pohvali za mitinge. Te koji ce takoreci vec sutra formirati cetnicke stranke, pobogu covece, a on je partizanski heroj!

Odranije su postojali podaci da grupa u Novoj Pazovi oko Mirka Jovica deluje sa cetnickih pozicija. Kad smo to saznali, ja, naivan, kazem: da im javimo to u Beograd, da znaju ko im radi te mitinge. Odgovore mi "je l' ti stvarno mislis da oni to ne znaju".

Znaci, i policija je pomagala u koordinisanju tih "letecih odreda" kako ih zovete?

- Radili su to i politicki ljudi, to nije bila tajna. Posle stava CK SKJ na 16. sednici koji osudjuju mitinge pojavio se pritisak da mitinzi mogu da se drze tamo gde ljudi toboze traze da im Srbi iz Kosova Polja dodju. Onda vidite da, na primer u Vrbasu, poziv Kosovcima potpisuje, izmedju ostalih, sest Aleksica. A Aleksic je profesor beogradskog Univerziteta, sa Mirjanom Markovic sedi u Univerzitetskom komitetu; tako, kao i nece ispasti da je sve to radila policija.

Kako vam izgledaju najave restauracije vojvodjanske autonomije, koje neki Vojvodjani zakazuju nekako bas za ove dane?

- Politicka misao u Srbiji je prokleto opcinjena unitarizmom i centralistickim vladanjem. To ce vojvodjansku akciju ciniti uvek teskom i radjace ekstremne programe, sto je narocito obelezila decenija Slobodana Milosevica.

Svi su otisli, mozda ce i Crna Gora, a Vojvodini ostaje da se mukotrpno bori za autonomna i demokratska prava i decentralizovanu Srbiju.

Antonije Isakovic u "Politici" 11. 6. 1989.

"Mi, Srbi, treba da razmisljamo o tome da mozemo da zivimo sami. Imamo iskustvo samostalne drzave, mi smo sami dosli do drzave, za razliku od drugih koji su je stekli raznim nagodbama."

Miodrag Jovicic u "Politici" 28. 6. 1990.

"Srbija je dovoljno velika i bogata da bi mogla da opstane sama, ili ujedinjena sa republikama koje to zele."

Radovan Samardzic u "Politici" 11. 8. 1989.

"Zloglasni Ustav od 1974. godine najzad je do kraja obelodanio namere da se Srbija svede na najuze okvire, stavi u polozaj ustavne neravnopravnosti i polukolonijalne zavisnosti... Povratak Srba svojim istorijskim tradicijama i svom duhovnom bicu ne moze se smatrati korakom nazad, jer je to korak koji je od srednjeg veka do danas nalazio u svojoj istorijskoj bastini osnovu za nove preobrazaje i napredak."

Mihajlo Markovic u "Politici" 16. 8. 1989.

"Politicka situacija u Srbiji takva je da vecina ozbiljnih ljudi ne zeli da se angazuje u drugim partijama, cak i kad su kriticke prema Savezu komunista... Najbitnija od svega je cinjenica da politicki sistem projektovan postojecom reformom nije i ne moze biti visepartijski... Najzad, forme neposredne demokratije koju afirmise i neguje nas sistem, razlicite su od posredne, partijske demokratije. Samim tim, politicke organizacije koje postoje u tako odredjenom sistemu, fakticki nisu partije, iako se tako zovu. One ne mogu osvojiti i drzati vlast, sto je osnovna svrha svake istinske partije."

Slobodan Milosevic u "Politici" 10. 10. 1989.

"A sto se tice Srpske akademije nauka, ne vidim zaista zasto ona ne bi imala uticaj na politiku u Srbiji. Koji je to narod u svetu, koja je to razumna drzava koja se stidi svoje akademije nauka. Ako se u njoj jave ideje koje nisu u interesu demokratskog socijalistickog razvoja nase zemlje, ne znaci da su te ideje dominantne i da ih clanovi Akademije dele. Ali ni Akademija ne igra kljucnu ulogu. Kljucnu ulogu, u ovo burno vreme, imaju gradjani Srbije."

SRBOLjUB BOGDANOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.