2543, septembar 23 1999

STA MI SE DESAVA

NESTO KAO DNEVNIK

69. Ponasanje americke administracije glede srpske politicke grupacije Savez za promene doima se kao prvorazredna novost.

Naime, Administracija, kao nosilac americke demokratije i osnovnih tokova demokratije u svetu, preuzela je na sebe, drsko i bez ikakvog politickog taktiziranja, i one poslove koje su dosad obavljale njene supertajne i usko specijalizovane sluzbe. Nije nepoznato da je Amerika (USA) u duzem periodu jedini organizator, reziser i izvodjac vojnih puceva, gradjanskih ratova, secesionistickih pokreta i verskih ustanaka. Vitalni interesi Amerike podrazumevali su sto vise nesrece na svetu. Braneci pre svega svoje VITALNE INTERESE, Amerika je, pocev od 1945. kad je "isprobala" atomske bombe na japanskim gradovima Hirosimi i Nagasakiju, preko Vijetnama, Somalije, Iraka i Srbije, poubijala vise od dvadeset miliona ljudi, sto je, dakako, manje od rekorda Drugog svetskog rata, ali priblizno broju poginulih u Prvom. Demokratiju, kao dosad najsavrsenije drustveno uredjenje, nista ne kompromituje i ne dovodi u pitanje kao nacin kako je Sjedinjene Americke Drzave uspostavljaju i podrzavaju u svetu. Americka Administracija se, do nasih dana, ustrucavala da sama izvodi "najprljavije poslove" smenjivanja vlasti u drugim zemljama, organizovanja vojnih puceva i gradjanskih ratova - ona se prividno drzala svojih demokratskih tradicija i nacela, a te poslove je delikatno prepustala svojim tajnim sluzbama, agenturama i dobro maskiranoj diplomatiji.

Amerika, kao demokratska drzava, kao nosilac svetske demokratije, nece priznati da je izdasno pomagala i naoruzavala albanske secesioniste na Kosovu - bila je javna tajna da su to cinile njene tajne Sluzbe, ali, kad su demokratski ideali i idealizmi u svetu, to nije isto. Nije bez znacaja bio taj privid da nesreca ne dolazi od demokratski utemeljene Amerike nego od njenih "tajnih sluzbi" koje se znaju otrgnuti od drzavne kontrole. Taj privid je podgrejavao nadu da i Demokratija, kao jedino sto nam je jos ostalo, nije na izdisaju, u dubokoj metastazi. Ispostavice se, u periodu od 1945. do nasih dana, da je nacin kako Amerika sprovodi demokratiju u svetu pocetak kraja demokratije. Do robovlasnickog sistema samo je jedan korak, a to je korak u sledeci vek.

Bombardovanje Srbije, 1999. godine, koje je Srbima zauvek oduzelo jedno stvaralacko prolece, a sve u cilju da se "na demokratski nacin" resi kosovska drama i "srpski remetilacki faktor" konacno dovede k "poznaniju prava", samo je jos jedan dokaz monstruozne filosofije koju demokratska Amerika prilaze u riznicu svetske civilizacije. Sustinski, bombardovanje Srbije nije nista novo u ponasanju Amerike, moze se uzeti i kao konstanta ponasanja ove velike zemlje.

Sta je to sto smo u pocetku detektovali kao "prvorazrednu novost"?

To je otvoreno igranje obelezenim kartama. Obelezene karte nisu nepoznanica u kockarskom svetu; nepoznato je, medjutim, da se obelezene karte koriste otvoreno, bez skrivanja, cak s nekim huljinskim ponosom.

Americki drzavnik (dakle, ne covek supertajne sluzbe koji dela nezavisno od drzave i njenih osnovnih principa) javno navestava jedan gradjanski rat u Srbiji, s limitiranim brojem poginulih Srba. Koji ce se tek malo poklati izmedju sebe, nisu u tome bez iskustva. Broj poklanih i poubijanih Amerika ce (kako kaze taj americki drzavnik) kontrolisati. Limit. Ne mogu Srbi da se izmedju sebe ubijaju i kolju koliko hoce, nego koliko to vitalnim americkim interesima odgovara. Koliki je taj limit, americki Drzavnik jos se ne izjasnjava. Kao taktican covek, on to prepusta dogadjanjima na terenu. Deset hiljada, sto? Ili ce za interese svetske demokratije biti potrebno milion mrtvih Srba, koji ce to resiti izmedju sebe?

Ni to nije "prvorazredna novost".

Americki Drzavnik (ne policajac) javno, drsko i grubo, bez uobicajene diplomatsko-tajno sluzbovske delikatnosti, licitira, za pocetak, sa sto miliona dolara. I, sto je doista najneverovatnije, javno obnaroduje onu politicku opciju s kojom, unutar Srbije, po tom pitanju potpisuje ugovore.

Ta politicka opcija je, po javnoj izjavi americkog Drzavnika - Savez za promene.

Kako ce americki narod primiti taj novi stil americke administracije da javno cini ono sto je oduvek cinila tajno, saznace se, bar u nasoj javnosti, sa uobicajenim zakasnjenjem. Srpska javnost, medjutim, dozivela je to kao sok, i to je blago odredjenje. Nije nepoznato da se sa sto miliona dolara u svakoj zemlji mogu naci saradnici (pa makar da je u pitanju i gradjanski rat u sopstvenoj zemlji) ali su ti saradnici, iz vise nego jasnih i opravdanih razloga, bili zasticeni apsolutnom tajnoscu s garancijama americke administracije i drzave.

To je ta "prvorazredna novost" - ono sto je oduvek bila tajna dati odmah na uvid javnosti, pocev od ciljeva organizovanja jednog limitiranog gradjanskog rata, do imena "kolaboracionista".

Savez za promene (u Srbiji koja vapije za promenama) izlozen je, ovim postupkom americke administracije, necuvenoj kompromitaciji. Brutalan nacin na koji je americka administracija izvrsila ataku na Savez za promene, sasvim izvesno oslobadja clanove Saveza svake odgovornosti po ovom pitanju... Jer, da Savez za promene doista saradjuje u krvavom poslu americke administracije prema srpskom narodu, vise je nego logicno da bi ga (Savez za promene) sacuvala od satanizacije u srpskom narodu, pa shodno tome i od svih posledica krivicnog gonjenja koje se u svim normalnim zemljama, za delo koje im americka administracija podmece, podrazumeva. Vise je, takodje nego izvesno, da je u pitanju prepredena namestaljka od strane americke namestaljke, s jasnim ciljem da se "americki saradnici iz Srbije" definitivno eliminisu iz politickog zivota Srbije.

Amerikanci imaju eksperte za Srbiju, za srpski narod. Nece biti da ih nisu konsultovali glede diverzije sa sto miliona dolara. Eksperti za Srbiju moraju znati da je za Srbiju (posle svega sto je prezivela) sto hiljada dolara ogroman novac. Srbi su "zaguljen" narod - americkim ekspertima za Srbiju to mora biti vise nego poznato - svaki Srbin umislja da mora licno biti upoznat kako se raspolaze iznenadnim poklonom koji je, navodno (zaista mislim samo navodno) distribuiran u Srbiju u vidu sto miliona dolara. Da li su clanovi Saveza, pojedinacno, za sebe, uzeli koju crkavicu? Ocigledna je namera americke administracije da srpski narod poveruje i u takvo nepocinstvo, e da bi Savez za promene eliminisala sa politicke scene u Srbiji. Jasno je da ce se od tako teske optuzbe (od strane americke administracije) clanovi Saveza za promene lako odbraniti, ali americki eksperti znaju da je i sama optuznica dovoljna da crv sumnje udje u tkivo maticnog naroda. Odbraniti se jos i ne znaci odbraniti se od sumnje.

Vise je nego jasno (jasno kao sjaj satelita ponovo lociranog iznad Panceva) da je diverzija protiv Saveza za promene izvrsena sa sto (fiktivnih?) miliona dolara, samo deo nekog paklenskog plana americke administracije prema Srbiji.

Savez za promene je prva zrtva.

Ko je sledeci?



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.