2543, septembar 23 1999

JUNACI NASIH DANA

GENERALNI USPEH

Komandant Trece armije VJ Nebojsa Pavkovic ljuti se na one koji ne kazu da je rat dobijen

Kao osvedoceni i nicim izazvani patriota, odgovorno tvrdim da mleka ima, ulja ima, lekova ima, a ni marka nije skocila. Devalvacije nece biti, stizu bonovi za struju koje ce biti. Srednji kurs marke, pise u novinama, iznosi 6,00 dinara, i ko drukcije kaze, taj ne misli dobro svojoj zemlji. Licno nastojim, u skladu s datim mogucnostima, da predano sluzim svome Ministarstvu za informacije, koje nas, sluzbenim dopisom, ljubazno moli da ostanemo na prvoj liniji fronta, i da, do daljeg, slozno prigrlimo Vladu narodnog jedinstva, zajedno s njenim merama.

Drugim recima, mogao bih (ali necu) da stvorim klimu nepoverenja u mere vlade, ako bih rekao da cene skacu i da mleka nema, jer ako bih to rekao, onda bi cene stvarno skocile i mleka stvarno ne bi bilo...

Imajuci u vidu - a Ministarstvo ima u vidu! - da sam dao veliki doprinos stabilnosti u vreme NATO agresije, isto Ministarstvo moli da dam svoj doprinos i daljem prosperitetu nase zemlje, sto ovom prilikom i cinim.

U situaciji kada je "narod osiromasio izdajnickom ulogom" Saveza za promene (ocena Patriotskog saveza u Podgorici), front nacionalnog jedinstva mora da se steze! Sto rekao pesnik iz JUL-a (dr) Milovan Bojic (Vukov sabor, Trsic): "Nasa pamet nikada nije bila sporna. Sporna je nesloga koja je ometa da se iskaze i zavist koja je obezvredjuje. Slogom rastu male stvari, a neslogom se i najvece ruse."

Tako da, zbog nesloge, nismo ni previse pametni, ne iskazujemo se...

I vrlo aktuelni general-pukovnik Nebojsa Pavkovic, komandant Trece armije Vojske Jugoslavije, kome je idol vojvoda Misic, sasvim je na liniji jedinstvenog patriotizma, i u vezi s tim kaze:

- Uspeh se nikome ne prasta!

Takav je njegov slucaj, iskusio je na licnom primeru, i nesto se u generalu buni. Veli:

- Ja ne mogu da prihvatim da neko sada omalovazava rezultate nase odbrane kada kazu rat je izgubljen...

Slucaj je, inace, tekao ovako:

- Onog momenta kad je potpisan Vojno-tehnicki sporazum, mi smo rekli: sad mozete da udjete na Kosovo i Metohiju. Nasi zahtevi su bili da na Kosovo i Metohiju dodju snage iz UN, koje nisu bile clanice zemalja koje su vrsile agresiju na nasu zemlju. Opet sila pobedjuje. Dolaze oni, mi predajemo teritoriju i izvlacimo snage. Ne zato sto su nas oni naterali. Ja vam i sad tvrdim da ne bi nikad usli na Kosovo i Metohiju. Mogli bi da udju na neke linije, ali uz velike gubitke.

General uzdise, gorko ponavlja:

- Uspeh se nikome ne prasta!

I dodaje:

- Da su oni pustili da mi resimo problem Kosova, i da su siptarski lideri prihvatili ono sto smo nudili, sve bi bilo drukcije...

Problem je upravo u tome sto nas oni nisu pustili. Pustili bismo mi njih, ali nece oni nas!

Ako bi nasa malenkost svoj analiticki aparat rigorozno primenila na pomenuto izlaganje generala Pavkovica, dalo bi se zakljuciti kako smo ispustili ono sto smo mogli dobiti. Zasto? Zato sto "opet sila pobedjuje". Izlaganje je dosta slojevito. Najpre, mi smo rekli mozete da udjete, i oni su usli zato sto sila pobedjuje (!), mi predajemo teritoriju, ali ne zato sto su nas oni naterali (?), a oni nikad ne bi usli (!), ali bi mogli da udju na neke linije (!) - (usklicnici i znaci pitanja - M. G.)

Moglo bi se uslovno reci da se nasa malenkost u necemu slaze sa general-pukovnikom: nije, mozda, rat izgubljen, izgubljeni su Kosovo i Metohija. Izgubljeni, s obzirom na pobedu. Srbi otud odlaze dobrovoljno, ceni sef Kfora general Dzekson, i pozdravlja tu pojavu mirnog preseljenja. Civilizovani Englez!

Zato general-pukovnik Nebojsa Pavkovic predlaze da se VJ vrati na Kosovo i Metohiju, milom ili silom. U medjuvremenu, do povratka na suvereni deo suverene Jugoslavije, VJ ce, po Ustavu, da brani osnovne vrednosti sistema i (legalno izabranog) predsednika Milosevica. Ovo poslednje, o predsedniku Milosevicu, kaze nije tako rekao:

- Ono sto su meni stavljali u usta, nema blage veze.

Pogresno me, veli, citiraju, iako znaju da je to sto govorim u interesu srpskog naroda. Slucaj se iskomplikovao: kriticari tvrde da general brani rezim zbog stana od 140 kvadrata, a general odgovara da mu takav stan po zakonu pripada, da su mu prijatelji poklonili parket, klima-uredjaje i ostale sitnice, da je rusio zidove i pregradjivao, kako bi svako dete imalo svoju sobu.

Nasa malenkost je s tim saglasna, svako dete bi trebalo da ima svoju sobu.

A sto se odbrane rezima tice, depolitizovani i departizovani general (kategoricna tvrdnja!) smatra da mora najneposrednije da ostvaruje kontakte sa legalno izabranim organima dok su oni na vlasti. General se, kaze, uvek zalagao za to da se vlast ne moze menjati na ulici. Eto tako, zna se sta bi sledilo u slucaju ulicnih nemira...

Legalna je ona vlast koju, bez obzira na sitne kradje tu i tamo, izabere narod. Ali sta da radi narod kome se izabrana vlast smuci pre isteka mandata? Ima li narod pravo da se pobuni protiv vlasti koju je izabrao, ako izabrana vlast ozbiljno zabrlja? Nema; ko moze da proceni da li je vlast zabrljala, osim same vlasti. Ulica? Ne. Nasa vlast ceni da nije (zabrljala).

Tako kaze Mirko Marjanovic, obecava progres.

Vlada narodnog jedinstva je sve jedinstvenija.

General-pukovnik Nebojsa Pavkovic iz hobija radi akvarele i ulja...



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.

The views expressed on this page are those of the authors and do not
represent the policy or position of the Serbian Unity Congress.