Matična država – kamen mutnje

Znatno prije raspada Jugoslavije ukazivao sam na štetnost, pa i pogubnost istrajavanja na konceptu matične države. Konkretno sam upozoravao kako se Srbija mora osloboditi balasta matične države svih Srba, a posebno Srba koji su živjeli na prostoru bivše Jugoslavije (izvan Srbije). Slične su poruke slali Hrvati izvan avnojske Hrvatske, posebno iz BiH. Nažalost, apeli nisu uvaženi, pa se dogodilo, šta se dogodilo. A sa tragičnim posljedicama ćemo se suočavati još decenijama. Najavljen zakon o ustanovljenju skupštine dijaspore i Srba u regionu, samo će produbiti probleme u post-Dejtonskoj BiH. Kako je slično rješenje već na snazi u Hrvatskoj, sa novim u Srbiji, bošnjačka politička agenda – unitarna država – dobija puni legitimitet. Čiji je to interes? Sada postaje jasnije zašto je oficijelna Srbija svojevremeno uvažila odrednicu “Bošnjak” za sve svoje građane muslimanske vjeroispovijesti. A to je uradila i Hrvatska. Razumljivo, po analogiji dva paternalizma – srpskog i hrvatskog prema BiH – Bošnjaci takođe dobijaju svoju matičnu državu – BiH. Da li je to uvod u konačnu podjelu zemlje? Indikativno je da tekst ne spominje bitnu odrednicu koja definiše status državljanstva – plaćanje poreza. No Taxation Without Representation. U slobodnijem prevodu, nema plaćanja poreza bez političkog predstavljanja, što je zapravo bio nukleus Američke revolucije. Bostonska čajanka, a onda rat za nezavisnost. Koncept izveden iz slogana, koji je nastao prije dva i po vijeka, predstavlja okosnicu savremene političke filozofije. Tu nema puno mudrovanja, osim ako nisu na djelu nečasne pobude. Koncept matične države nužno treba napustiti, jer decenijama predstavlja kamen smutnje na ovim prostorima. Dušan Babić, Sarajevo, BiH