30.05.
2024.
Japanac je uspeo da preživi tragediju na Titaniku, ali umesto sreće dobio je „malu smrt”
Čin Japanca koji je preživeo jednu od najvećim pomorskih tragedija svih vremena smatrana je velikom sramotom u njegovoj rodnoj zemlji.
U omjeru prema obimnijoj i gotovo uvijek kvalitetnijoj srpskoj pripovjedačkoj prozi, hrvatski je roman u procjenama NIN-ovih žirija - još i dobro prošao
Kako sam imao priliku, zadovoljstvo i čast biti prvim kritičarom iz Hrvatske, uključenim u rad NIN-ovog žirija kritike (1971-72. g.), a sudbinski stjecajem i posljednji (1988-1989. g.), možda je to razlog što je, prilikom ove važne obljetnice, moju malenkost “zapala” naslovna tema. Bio sam još u jednom navratu pozvan na sudjelovanje (1982-1983. g.), ali na moje razmišljanje i pisanje o književnosti, posebno u sklopu hrvatsko-srpskih odnosa, malo je šta moglo tako presudno utjecati kao što je početak i kraj ovakvih uzajamnih društveno-kulturnih i kritičarsko-kolegijalnih prožimanja.
Početkom sedamdesetih godina sve se nekako “otvaralo” (u dobrom i u lošem smislu), a pred kraj osamdesetih sve je “gasnulo”, u sutonu tih dotadašnjih suodnošaja. Dakako, još su nekolicina mojih kolega - u spisateljskom smislu sigurno značajnijih od mene - podijelili članstvo u NIN-ovom žiriju (D. Cvitan 1973-74: 1976; nažalost, umro 1993. g; M. Solar 1980-1981; V. Visković 1984-1985; P. Matvejević 1986-1987), pa ih držim pozvanijima da autoritativnije razrade sugeriranu temu, nego što je meni moguće u ovoj kratkoj izjavi.
Do početka sedamdesetih godina, već je nekoliko hrvatskih pisaca za svoje romane bilo počašćeno NIN-ovom nagradom (M. Božić, 1955; M. Krleža 1962; R. Marinković 1965; S. Novak 1968.g.), pa se može reći da je tadašnji žiri u svojem stalnome sastavu - za koji se pretpostavljalo da će biti doživotni - već uočio koliko je, za prestižnost jedne nezavisne nagrade, potrebno da ona obuhvaća i drugu (ne jedinu, ali neizbježnu) stranu stvaralaštva na zajedničkome srpsko-hrvatskom govornome, pismenome i izražajnome području.
No, kad sam bio dobio priliku u NIN-ovom se žiriju kritike pridružiti daleko uglednijim (i starijim) srpskim kritičarima, nisam svoje imenovanje shvatio kao dužnost, lobiranje, prvenstveno za hrvatske pisce, mada sam na popis knjiga, koje su dolazile u obzir za “uži” izbor, običavao predložiti i poneku koja je kolegama promakla. Stoga, ni u kojem od svojih “mandata” nisam tvrdoglavo radio “za našu stvar”, već samo u korist dobroga pisanja (tako sam zadovoljan što sam od prve bio u žiriju koji je 1971. g. dodijelio nagradu M. Crnjanskome, a 1972. D. Kišu!).
Jedino sam, koliko se sjećam, 1988. malo više “agitirao” za “Forsiranje romana reke” Dubravke Ugrešić, pa je ona te godine - kao prva spisateljica - nagradu i dobila (primjećujem, inače, da je do danas još samo jedna žena, gđa S. Velmar Janković, 1995., “ravnopravna” muškarcima u ovome žanru!?). Možda je proteklih desetljeća, uvijek u oštroj konkurenciji, s (ne)pravom zaobiđen koji bolji hrvatski roman, ali katastrofalni previdi nisu napravljeni: u omjeru prema obimnijoj i gotovo uvijek kvalitetnijoj srpskoj pripovjedačkoj prozi, hrvatski je roman u procjenama NIN-ovih žirija - još i dobro prošao. Nakon devedesetih godina (prošloga stoljeća), nagrada se ponovno “zatvorila” u svoje ishodište i danas (2004) ne vidim više razloga da bude drukčije.
29.05.
2024.
"Vaša ekonomija mora da bude u stanju da se takmiči sa ekonomijom EU jer će sve barijere nestati"
31.05.
2024.
Priča o mirnom razdruživanju ne bi bila izvodljiva "sve i kada bi se u Banjaluci i Sarajevu usaglasili oko tog pitanja".
30.05.
2024.
Prećutno i otvoreno tolerisanje nasilja, agresije, širenja mržnje, doveli su do "brutalizacije društva"
31.05.
2024.
U SAD se još od 1920. godine nije dogodilo da predsednički kandidat bude osuđen za krivično delo
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi