Arhiva

Prvo ime Vujica Rešin Tucić ( 1941-2009)

Goran Babić | 20. septembar 2023 | 01:00
Kad čovjek provede svoj vijek s nekim, koji u jednom trenu ode, osjeti se sam i napušten. Ružno je reći ali gotovo da je lakše onome što je otišao, a još malo pa će biti zanimljivije među mrtvima nego među živima, jer je tamo, s druge strane, mojih dragih svakim danom više. Ako je poezija suštinski izraz čovjekove egzistencije, onda je iz ove vojvođanske ravnice tvojim odlaskom nestao taj suštinski čovjek. Ti nisi bio, stari moj druže, samo najveći među današnjim srpskim pjesnicima, nego si bio i prvo ime Vojvodine, ono ime koje će se ovdje čekati stotinama godina, kao što su se u Srbiji čekali Andrić i Crnjanski, Oketa i Meša, Desanka i Brančilo. Ako treba znati mjeru stvari (i razmjere gubitka), onda je to ta mjera i valja je prepoznati odmah. Koje su bile naše ljubavi? Šta nas je spajalo i držalo zajedno tolike godine? Šta smo voljeli, nas dvojica i naši istinski drugovi? Ukratko, voljeli smo književnost (odnosno umjetnost), Jugoslaviju i ljevicu, te tri svoje najveće ljubavi od kojih barem dvije danas nikako ne stoje dobro. Sve to postoji u tvojim knjigama, sve je to već odavno u tvom sirotinjskom kredencu i u tvome đermu koji škripi. Kad bi se nekim slučajem sad, nakon 40 godina, pojavilo neko novo „Jaje u čeličnoj ljusci“, ono bi i danas bilo najavangardniji spis moderne srpske i evropske literature. Dobro je da to kritika sve više uviđa i da stvari u umjetnosti na kraju ipak stižu na svoje mjesto. U životu i u politici to nažalost često nije tako pa su (sad se to može, smije i mora reći) i tebe, sina revolucije, svojedobno privodili u arest staljinski elementi. Neka ti je na čast što si unatoč takvom iskustvu ostao vjeran svojoj ideji. Voljeli smo iste pisce, Sidrana i Mišu Stanisavljevića, Severa i Zagoričnika, Vaska Popu, Vojislava Despotova. Trošili smo život na šah i preferans, a išao sam s tobom i na pecanje. Sad kad si se pridružio Anderli i Redu, Tišmi i Matkoviću, Juditi i Radetu Tomiću, mi ovdje ostajemo uskraćeni za svog najvećeg genija, za velikog pisca iz malih Melenaca, iz ravnog Banata.