Arhiva

U ime oca

Vladan Marjanović | 20. septembar 2023 | 01:00
Ako Đavo nosi „Pradu“, da li bi Bogu pristajao „dolče i gabana“? Neprimereno? Skaredno? Uvredljivo? Možda, ali samo ukoliko se složimo da je podjednako neprimereno, skaredno i uvredljivo da crkveni velikodostojnik - štaviše, crkveni poglavar - blagosilja Gospođicu Šezdeset (iliti Miss Sixty). A opet, to je upravo ono što je prošle sedmice u Nišu učinio patrijarh SPC Irinej, “osveštavši prostorije” novootvorenog šoping centra, pa time i svaku prodavnicu u njemu, uključujući i butik dotičnog italijanskog modnog lanca. Nije tu Miss Sixty ništa kriva - ova robna marka je, među gomilom drugih koje su našle mesto u tržnom centru, ovde izdvojena samo zbog... hm, simboličkog potencijala svog imena. Poenta je u nečem drugom, što nije ni počelo a još manje će se završiti slučajem iz Niša: šta će jednom trgovinskom objektu božji blagoslov? Nije li Isus onomad isterao trgovce iz Hrama? On, doduše, nije morao da se nosi s tajkunima i političarima-skorojevićima, ali su mimo toga okolnosti u kojima je širio reč Gospodnju bile prilično nezgodne u poređenju s onima u kojima deluju današnje crkve, pa tako i SPC. Pa ipak, otkako je krajem osamdesetih i početkom devedesetih osetila novostečenu slobodu javnog delovanja, srpskoj crkvi redovno polazi za rukom da izneveri poneki od izvornih hrišćanskih principa i - žudeći za društvenom promocijom i uticajem - demonstrira potpuno odsustvo kriterijuma. Naravno, na nivou elementarnog morala drastična je razlika između nekadašnjeg blagoslova za razbojničku bandu koja kreće u ubilački pohod, i današnjeg osveštanja neke piljare ili fotokopirnice. Ali na skoro svakom drugom nivou oba čina su podjednako opscena i lišena smisla. Da li je u osveštanoj piljari manja verovatnoća da ćete biti zakinuti na meri? Glupo pitanje, a? Daleko od toga da je u svemu ovome crkva najkrivlja. Da patrijarh nije pozvan da blagosilja tržni centar, on se sigurno ne bi sam ponudio da to učini. Ali SPC očito ne ume da kaže “ne”: kome je još ona odbila blagoslov? Svetovna je vlast ta koja srpsku crkvu gura u profanost, u svakoj prilici joj se beskrajno ulagujući, sve misleći da će se tako umiliti i potencijalnim biračima koji se u anketama redovno u ogromnom broju deklarišu kao vernici. Što je, opet, dvostruka obmana: niti većina tih koji se ovde izjašnjavaju kao vernici zna dve unakrst o veri i verovanju, niti je pak odnos prema crkvi od ikakvog značaja za opredeljivanje birača. Da li je ona čudovišna omraza prema nesrećnom Zoranu Đinđiću bila išta manja nakon što je uveo veronauku u škole? S malograđanštinom je kao s glupošću: neuništiva je. Oni koji su Boga otkrili tek kad je pao komunizam zato ne shvataju da je pitanje nečije religioznosti duboko lična, intimna stvar, i ubeđeni su da se verska posvećenost da izmeriti - u kilogramima, metrima ili, idealno, novcu. Tako je i neki Nišlija došao na genijalnu ideju da na brdu Vinik iznad grada do 2013. treba podići 80 metara visoku krstaču, u čast obeležavanja 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta, kojim je 313. označen kraj verskih progona u Rimskom carstvu. (Proslava jubileja biće održana u Nišu jer je jedan od dvojice potpisnika Milanskog edikta, Konstantin Veliki, tu rođen.) Po ovoj zamisli, 1,5 milion evra za izgradnju krsta “visokog kao zgrada od 30 spratova” treba da obezbede donatori iz zemlje i rasejanja; u podnožju su planirani hotel, muzej, amfiteatar, bioskopska sala, prodavnica suvenira, medijski centar (?) i još koješta. I kako su na ideju o izgradnji ove rugobe reagovale crkva i tzv. gradske strukture u Nišu, čije dve od ukupno pet gradskih opština spadaju u deset najsiromašnijih u zemlji? Pa, prihvatili su je s oduševljenjem, tolikim da su još krajem 2009. svoju rešenost da krstaču podignu ozvaničili nečim što se zove Deklaracija o crkveno-narodnom jedinstvu - ispod čega su se, osim predstavnika grada i lokalnih ogranaka političkih partija, iz nepoznatih razloga potpisali i vojska i policija. Tako ujedinjenima oko ove ostapbenderovske zamisli, ostalo im je, dakle, još da odnekud ispovrte pare. Pa, ako se budu svesrdno molili, ko zna… (Autor je urednik diplomatskog biltena VIP)