Kukuriku će poboljšati odnose sa Srbijom

„Pobjeda Kukuriku koalicije u prvom je redu posljedica antikorupcijske politike koju je otvorila sama Hrvatska demokratska zajednica i koja je pogodila i tu stranku, te nezadovoljstva građana zbog loše ekonomske situacije u zemlji. A građani očito žele moralno i socijalno osjetljiviju vladu“, smatra profesor Pupovac. Kakve signale takav izborni ishod šalje srpskoj nacionalnoj zajednici u Hrvatskoj? Srbi u Hrvatskoj pretežno su lijeve političke orijentacije, kakva je i politika Samostalne demokratske srpske stranke. Pobjeda lijeve koalicije mogla bi otvoriti prostor za to da ljevica u Hrvatskoj nema straha od srpskog pitanja u Hrvatskoj kakav je imala u protekle dvije decenije i da u suradnji sa nama napravi novi iskorak u hrvatskoj političkoj kulturi i novi doprinos rješavanju problema Srba. Za šta će se u novim okolnostima najviše zalagati predstavnici SDSS-a u Hrvatskom državnom saboru? Brojna su pitanja za koja ćemo se zalagati. Izdvojit ću neka od glavnih. U prvom redu nastavak povratka izbjeglica i rješavanje izbegličkih prava, kao što su prava na stan i mirovinska prava. Zatim razvoj povratničkih sredina kao pretpostavka za održiv povratak. Tu je i zapošljavanje i participacija pripadnika srpske zajednice u javnim i državnim poslovima. Na kraju, obnova kulturne i historijske uloge Srba u ukupnom identitetu Hrvatske iz kojeg su u posljednjih 20 godina isključeni. Očekujete li od nove vlade premijera Zorana Milanovića pozitivne promene u odnosima sa Republikom Srbijom? Svakako. Predsjednik Ivo Josipović i vlada Zorana Milanovića trebali bi imati zajedničku politiku prema Srbiji i ostatku regije i tu ne bi trebalo biti sukobljavanja kao u slučaju prethodne vlade. Hrvatska bi u tom slučaju mogla biti i proevropska i proregionalna. To uostalom jasno govori i buduća ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Koliko su realne najave povlačenja međusobnih tužbi za genocid Republike Hrvatske i Republike Srbije? Potencijalno realnije nego li u razdoblju HDZ-a, ali to može ovisiti od općih, posebno socioekonomskih okolnosti u zemlji. Mislim da to neće biti pitanje spremnosti već pitanje načina i konteksta.