Arhiva

Talog

Srđan V. Tešin | 20. septembar 2023 | 01:00
Talog
Pije kafu u sedam brzih gutljaja. Razliva talog po beloj unutrašnjoj strani porcelanske šolje, lagano kružeći njome sa desna nalevo. Okreće je i prevrnutu spušta na tacnu. Čeka nekoliko minuta da se talog ocedi. Desnom rukom drži šolju za dršku. Zagleda se u desnu stranu šolje, potom u oblast uz spoljnju ivicu i, naposletku, u dno šolje. Supruga. Sadašnjost i bliska budućnost. Nesreća. 2. Rado udara pečate. Dok drugi arhivari to čine stidljivo, gotovo neprimetno, on zamahne svom snagom i, iz lakta, tresne pečatom po dokumentu. Najviše voli one starinske sa drvenom drškom. U dubokoj fioci radnog stola drži zavidnu kolekciju standardnih, automatskih, okruglih, džepnih, kvadratnih, ovalnih, duguljastih i pravougaonih pečata i štambilja, žigova za vosak raznih vrsta i veličina, datumara, numeratora, kao i hrpu metalnih kutija sa jastučićima sa tintom. Voli svoj posao. Izgubljen u osami opštinske arhive, retko sreće bilo koga od kolega za vreme rada. Ne koristi čak ni polusatnu pauzu za predah od posla da izađe iz betonskog podruma. Kad ne pečatira dokumente, zavodi ih u pozamašnu arhivsku knjigu i odlaže na visoke metalne police. Rubrike popunjava čitko, sa opreznošću kakvog hirurga, koji - umesto skalpela - u ruci drži „parker“ nalivpero i, mikroskopski precizno, seče po papirnatoj koži arhivske knjige. 3. Vidi maske, bautu, moretu i larvu. Prevara. Vidi naslagane glavice kupusa preko kojih skače ogromni vuk razjapljenih čeljusti. LJubomora. Vidi pacova i pauka kako se grle. Neko plete mrežu i čini štetu. Vidi inicijale. Nepoznata osoba u trouglu. Vidi kako se nekakav monstrum penje ka vrhu šolje. Nasilje. Vidi nazubljeni kuhinjski nož i ogrlicu od perlica. Prekid ljubavne veze. Vidi ogromno slovo A. Novi početak. 4. Na putu do prigradskog naselja Mars, arhivar kipti od besa. Mlatara akten-tašnom i korača brzo. Ne čeka da se upali zeleno svetlo na semaforu. Pretrčava kolovoz. Otkopčava gornje dugme elegantnog, novog kaputa koji je tog jutra prvi put obukao. Skida kačket i briše nadlanicom znoj sa čela. Atletski je građen, mišićav, kao od brega odvaljen. To što od rođenja živi na Marsu ima veze sa njegovim izgledom. Mars simbolizuje ljude izuzetne fizičke snage, ne naročito visoke, razvijenog torzoa, mršavih nogu, čvornovatih kolena, četvrtastog lica, gustih obrva, belog tena i niskog čela. Snažno steže pesnicu zagnjurenu u džep kaputa. Ulazi u zgradu zadihan, uz tresak metalnih ulaznih vrata. Vadi mesingani ključ iz tašne i na jedvite jade otključava bravu. Navlači rezu i lanac s unutrašnjih vrata. Teško uzdahne. 5. Uleteo bi poput furije u zamračenu spavaću sobu. Na delu bi uhvatio mladu suprugu bujnog poprsja i obrijanog međunožja, zajapurenu, u vatrenom zagrljaju nekakvog latinskog zavodnika. Tresnuo bi aktentašnu o pod, svukao kaput, zasukao rukave uštirkane bele košulje, pljunuo, prvo u levu, a potom i u desnu šaku, i snažno pljesnuo, kao bajagi - čudeći se onome što vidi. Ćutke bi prstom pokazao švaleru da se gubi iz stana. Gledao bi ga kako gologuz trči do ulaznih vrata i muči se da skine rezu i otkači lanac. NJu bi, onda, dohvatio za kudravu plavu kosu i vukao je stražnjicom po parketu sve do širom otvorenih balkonskih vrata. Uhvatio bi je i za nogu, podigao s lakoćom, zamahnuo njome kao plastičnom lutkom i bacio je sa balkona na ulicu. Šutnuo bi je lakiranom šimi-cipelom, kada bi se, upletena u skupu svilenu zavesu, zakačila o strujne žice. Pao bi zajedno sa njom na pločnik i razlupao lobanju. Ona bi preživela i nastavila da se, ovoga puta bez straha i posledica, viđa sa oženjenim muškarcima, golobradim dečacima, poštarima i anketarima, penzionerima uvećanih prostata, direktorima, pevačima narodnih i zabavnih pesama, odbeglim zatvorenicima, kamiondžijama u tranzitu, teškoobolelima kojima bi to bilo poslednji put, pa i sa satanistima na suprugovom grobu. 6. Nakon napornog i predanog rada u opštinskom arhivu, supruga ga čeka nezainteresovano sedeći za kuhinjskim stolom prekrivenim plastičnom mušemom izbušenom nožem za hleb. Ispred nje je okrnjena keramička šolja sa tek skuvanom crnom kafom. U odrpanoj kućnoj haljini, sa turbanom vezanim oko masne izblajhane kose, otpuhuje oblake teškog dima od jeftinih cigareta. U sedam gutljaja ispija vrelu kafu. Znalački prevrće šolju na listu istrgnutom iz požutelih novina. Ni ne pogleda ga. 7. Kafa, kao i život arhivara i arhivarove žene, tajne su prirode.