Zaokret nad Atlantikom

Avion je poletio 23. marta ujutro sa državnog aerodroma Vnukovo-2 za Ameriku sa predviđenim slijetanjem u Šenonu. Sa mnom su letjeli gubernator E.E. Roselj, K.A. Titov, V.A. Jakovljev, V.J. Butov, nekoliko ministara, V.V. Gerašćenko, istaknuti biznismeni V. J. Alekperov, R. I. Vjahirev, M.B. Hodorkovski, pomoćnici, i drugi. Rad na dokumentima i izradi teza za moje nastupe nastavljeni su i u vazduhu.

Nakon tranzitnog slijetanja u Šenonu, obavijestili su me da je telefonirao naš ambasador u Vašingtonu J. V. Ušakov, i pozivajući se na svoj razgovor tog trenutka sa S. Talbotom, prenio: “Izvjesno je sa 98 odsto da su propali pregovori specijalnog izaslanika SAD R. Holbruka sa S. Miloševićem, i SAD će primijeniti vojnu silu protiv Jugoslavije.”

Ja sam odmah zamolio da me spoje telefonom s A. Gorom. Razgovor je vođen u 15 časova po moskovskom vremenu. Gor je potvrdio da “vjerovatnoća napada stalno raste, jer pregovori Holbruka u Beogradu ne vode ničemu”.

- A kada će u Americi tačno znati kakvi su rezultati pregovora sa Holbrukom? - pitao sam.

- U najskorije vrijeme - odgovorio je Gor.

- Imajući u vidu značaj koji pridajemo odnosima sa SAD, ja sam odlučio da letim u pravcu Vašingtona. Ali, ako za vrijeme mog leta ipak bude donijeta američka odluka o napadu na Jugoslaviju, molim vas da me hitno obavijestite o tome. U tom slučaju, ja se neću prizemljiti u Americi.

- Mi ćemo Vas hitno informisati o rezultatima Holbrukovih pregovora - hoće li on ostati u Beogradu, ili ne - rekao je Gor.

- U ovom slučaju mene ne interesuje boravak Holbruka, već odluka SAD o napadu. Upravo o tome molim da me obavijestite bez zadrške.

- Dobro, u svakom slučaju, - rekao je Gor - ja hoću da potvrdim da mi nijesmo zainteresovani za pogoršanje odnosa između SAD i Rusije.

- Mi takođe za to nijesmo zainteresovani - podvukao sam. - Ali mi ćemo morati javno objašnjavati zašto predsjednik vlade, koji je krenuo u posjetu Americi, nije došao tamo, već je krenuo natrag. Biću Vam zahvalan da me pozovete dok sam u avionu.

- Hvala Vam na razgovoru, nadam se da ste u Šenonu uspjeli da popijete irski viski - pokušao je da se našali Gor.

- Dao sam prednost ruskoj votki u odnosu na irski viski - odgovorio sam.

Uslijedila je komanda “naprijed”, avion je uzletio prema Vašingtonu. Kod svih se osjećalo nespokojstvo - čekali smo poziv Gora. Telefon je zazvonio u 21 sat po moskovskom vremenu. U avionu iznad Atlantika sa Vašingtonom je tekao sljedeći razgovor.

A. Gor: Jevgenij, zovem te po našem dogovoru. Holbruk samo što je poletio iz Beograda. Diplomatski napori nijesu dali rezultate. Naše pripreme za napad kreću se bez zastoja. Milošević nastavlja sa napadima protiv kosovskih Albanaca. To se ničim ne može pravdati, utoliko prije što nasilje traje već nekoliko dana. Svakodnevno srpske snage ubijaju nevine ljude, ruše sela, izvode ljude iz svojih domova.

Mi smo uporno radili na tome da pripremimo Tvoju posjetu. Pred nama je važan posao. Naravno, biće nam drago da Te pozdravimo, ako odlučiš da dođeš. Ali ako odlučiš da se vratiš, predlažem da se uzme u obzir u saopštenju za javnost sljedeće: Američko-ruski odnosi imaju najveći značaj; posjeta se odlaže, ali ne suspenduje, tj. mi ćemo što je moguće prije odrediti novi rok za njenu realizaciju, i izraziti žaljenje u vezi sa tim što nije nađeno mirno rješenje za Kosovo. Ako su ove sugestije za Tebe prihvatljive, konkretni tekst bismo mogli usaglasiti sa vašom Ambasadom u Vašingtonu. Kad predlažeš da se pripremi jedno takvo saopštenje, gdje Ti planiraš da se spustiš - u Ganderi, ili na teritoriji SAD?

J. Primakov: Prije svega hoću da Ti zahvalim na otvorenosti. Mi cijenimo odnose sa Amerikom. To pokazuje i moja odluka da nastavim let za Vašington, koju sam donio nakon našeg prvog razgovora dok sam bio u Šenonu. Istovremeno, mi smo kategorički protiv vojnih udara na Jugoslaviju. Smatram da vi pravite ogromnu grešku. Uz to, to se ne tiče samo naših odnosa. To neće dati nikakve pozitivne rezultate. Ipak, na kraju ćemo morati tražiti političko rješenje problema.

U uslovima kada Ti direktno govoriš da su udari na Jugoslaviju neminovni, razumije se da ja neću doći u Vašington, moraćemo kasnije pregovarati. Ubijeđen sam da još uvijek nijesu iscrpljena sva politička sredstva za regulisanje krize. Nadam se da ćete još jednom procijenti sve posljedice svojih predviđenih akcija. Računam da će se poslije vojnih udara teže moći vratiti na kurs političkog regulisanja.

Žao mi je što ćete svojim djelovanjem dovesti u pitanje sve što je urađeno u odnosima između Rusije i NATO-a. Nije bilo lako sve to postići. Biće dovedena u pitanje i ratifikacija dogovora START-2. Nadam se da ste, odlučujući se na taj korak, gledali malo i unaprijed.

A. Gor: Molim da razumijete da je riječ o tome da se zaustavi ubijanje ljudi koji ni za šta nijesu krivi. Duboko žalim što primjena sile protiv Miloševića može uticati na naše odnose. Dajte da govorimo kasnije kad padne emocionalni naboj. Šta je sa mojim predlogom izjave da se Tvoja posjeta odlaže na duži rok?

J. Primakov: Tražiću odobrenje predsjednika na izjavu otprilike ovakvog sadržaja: U uslovima kada mi je A. Gor saopštio vijest o neizbježnosti vojnih udara na SRJ, ja ne mogu započeti posjetu, i ne mogu se spuštati na teritoriju SAD. Daj time da završimo. Doviđenja.

A. Gor: Žao mi je što se sve tako desilo. Nadam se da ću uskoro ponovo popričati sa Tobom.

Poslije tog razgovora pozvao sam svoj tim koji je bio sa mnom u avionu - gubernatore, ministre, pomoćnike i biznismene, i pitao ih da li se oni slažu da se u datim uslovima okrenemo nad Atlantikom, i da letimo kući. Svi, bez izuzetka, jednoglasno su bili “za”. Pozvao sam kapetana aviona i predložio mu da promijeni kurs. Direktno do Moskve ne bi bilo goriva, pa smo isplanirali spuštanje u Šenonu. Avion se okrenuo.

Zamolio sam da me spoje telefonom sa Jeljcinom. Ispričao sam mu sve. Predsjednik je isto tako reagovao: “Odobravam odluku.” Pošto je dobio moj potvrdan odgovor na pitanje da li ima kerozina za put nazad, dodao je: “Do susreta.”

(Iz knjige “Uspomene premijera”)