Arhiva

Damask između Izraela i Irana

Ivana Janković | 20. septembar 2023 | 01:00
Damask između Izraela i Irana


Sirijski sukob uveliko preti da zapali region. Borbe snaga predsednika Bašara al Asada i pobunjenika ušle su u treću godinu, a sada su, drugi put ove godine, na već razorenu zemlju pale i rakete iz Izraela. Tokom dva napada na predgrađe Damaska poginulo je oko 300 vojnika a više desetina je ranjeno. Samo dva dana posle napada američki državni sekretar DŽon Keri doputovao je u Moskvu, ne bi li sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom pokušao da nađe zajednički jezik oko sirijske krize. Moskva je već izrazila zabrinutost zbog znakova da se svetsko javno mnjenje priprema za moguću vojnu intervenciju u Siriji i apelovala je na zapadne zemlje da prestanu da politizuju pitanje upotrebe hemijskog oružja. Keri će zato teško ubediti Rusiju da je vreme da se Asad povuče, tim pre što nema ubedljivih argumenata da po njegovom eventualnom povlačenju vlast ne bi pala u ruke islamista.

POGORŠANJE
Istovremeno, situacija se posle izraelskog bombardovanja sirijske teritorije znatno pogoršala, naročito što su napadi usledili posle nekoliko uspešnih vojnih akcija Asadovih snaga u kojima su pobunjenici izgubili važna uporišta u blizini granice sa Libanom.
Iako Izrael nije izdao zvanično saopštenje o napadima, od zvaničnika u Tel Avivu može se čuti da mete napada nisu bile Asadove pristalice, već oružje namenjeno Hezbolahu. Transfer se, smatraju Izraelci, vrši iz Irana preko Sirije u Liban, odakle se izvode napadi na izraelsku teritoriju. Sirijska strana, pak, ne smatra da je to razlog napada i već je poručila da ispaljivanje raketa smatra objavom rata. Od sirijskog šefa diplomatije moglo se čuti i da je Izrael ovim postupkom pokazao da podržava Al kaidu. Sirijski mediji su javili da su rakete pogodile vojni naučnoistraživački centar u DŽamraji u predgrađu Damaska. Zvaničnici tvrde da je raketa ispaljena u januaru pogodila isti cilj.

Državni terorizam, kao što je raketiranje naučnoistraživačkog centra, nije ništa drugo do očajnički pokušaj da se olakša pritisak na naoružane grupe, razbijene pod naletom sirijske vojske, objavljeno je na sirijskoj državnoj televiziji.
Zbog napada je održan vanredni sastanak vlade. Ovi napadi širom otvaraju vrata za sve mogućnosti, izjavio je posle sastanka ministar informisanja Omran al Zubi. Sirija je zemlja koja neće prihvatiti uvrede i poniženja.

Izrael je posle napada zatvorio vazdušni prostor na severu za civilni saobraćaj, a zatim je postavio dve baterije Gvozdene kupole namenjene za protivraketnu odbranu na sever zemlje, jednu u Haifi a drugu u Safedu. Istovremeno, libanska vojska izjavila je da su izraelski avioni leteli iznad njihove teritorije. Pozivi na zaustavljanje izraelske agresije stigli su čak i od Arapske lige, čiji je predsedavajući Nabil Elarabi zatražio od Saveta bezbednosti UN da zaustavi Tel Aviv.
Zemlje regiona duboko su zabrinute za ishod ovog sukoba, pre svega zbog toga što se u ispaljivanju raketa na Siriju nazire obračun Izraela sa Iranom. Iz Teherana je već stigla podrška Asadu za žestok odgovor na cionističku agresiju, za šta je ponuđena i pomoć u osposobljavanju vojske za takav napad.

Eskalacija sukoba je poslednje što bi zemlje regiona želele, reke sirijskih izbeglica već su preplavile susedne države. Procenjuje se da je od početka sukoba oko 1,2 miliona ljudi moralo da napusti svoje domove. Oko 400.000 završilo je u Turskoj, koja je usred najnovijeg sirijsko-izraelskog sukoba pokrenula desetodnevne vojne vežbe na svojoj granici sa Sirijom. Prema izveštajima agencije AFP, ranjenicima koji pristižu na tursku teritoriju uzimaju se uzorci krvi za analizu ne bi li se utvrdilo da li je korišćeno hemijsko oružje. Izraelski napad, međutim, osudile su i turske vlasti, koje inače nemaju nimalo simpatija za Asada.
Napad Izraela na Damask je neprihvatljiv, izjavio je premijer Redžep Tajip Erdogan. Nema opravdanja za ovakvu akciju. Ovi napadi su adut, prilika isporučena na tacni za Asada, za nelegitiman sirijski režim.

KOMISIJA
Šta se zapravo događa u sirijskom sukobu ne uspeva da utvrdi ni Komisija UN. Neposredno pre napada iz Komisije su stigle različite interpretacije o upotrebi hemijskog oružja. Karla del Ponte, član Komisije i bivši tužilac Haškog tribunala za ratne, zločine izjavila je da su hemijsko oružje koristili pobunjenici protiv Asadovih snaga.

Naši istražitelji su bili u susednim zemljama i intervjuisali žrtve, doktore i ljude u poljskim bolnicama. Prema njihovim izveštajima, koje sam videla, postoje snažne sumnje, ali još ne i neoborivi dokazi o upotrebi sarina, izjavila je ona. Koristili su ga pobunjenici, nevladine snage. Sarin je gas, 20 puta ubitačniji od cijanida, koji se naziva atomskom bombom siromašnih, jer je potrebna mala količina da se usmrti veliki broj ljudi.

Nesuglasice su nastale i u samoj Komisiji. Ubrzo po objavljivanju izjava Karle del Ponte izdato je saopštenje predsednika komisije Paula Serđa Pinjeire, u kome se tvrdi da se nije došlo do ubedljivih dokaza kada je u pitanju upotreba hemijskog oružja u Siriji neke od sukobljenih strana. Istovremeno komisija podseća sve strane u sukobu da je upotreba hemijskog oružja zabranjena u svim okolnostima prema međunarodnom pravu. Odmah su reagovali i pobunjenici, tvrdeći da kapacitete za korišćenje hemijskog oružja imaju samo vladine snage, a uz njih je stao i Vašington, pa i London, odakle su već stizale informacije da sarin koriste Asadove pristalice.

Sirijska priča ne privodi se kraju, naprotiv. Izraelski napadi i pokušaji da se utvrdi ko je koristio hemijsko oružje samo su je dodatno zakomplikovali. Asad i njegovi protivnici nastavljaju sukob, koji se lako može preliti i preko granica, naročito ako Damask postane povod za rešavanje neizmirenih računa između Izraela i njegovih protivnika.