30.05.
2024.
Japanac je uspeo da preživi tragediju na Titaniku, ali umesto sreće dobio je „malu smrt”
Čin Japanca koji je preživeo jednu od najvećim pomorskih tragedija svih vremena smatrana je velikom sramotom u njegovoj rodnoj zemlji.
Pre dve godine izglasana je Deklaracija o zaštiti ćirilice, a jedini vidljivi rezultat toga je njeno postojanje u Službenom glasniku SRJ 61/2002. Od tada do danas samo se uvećao broj latiničnih napisa na zgradama, prodavnicama i bilbordima koji nas okružuju, a to se prenelo i na proizvode koje svakodnevno kupujemo. Mada preciznija istraživanja nisu urađena, ona koja jesu, svedoče o tome da najveći broj potrošača i ne primeđuje to da se domaći hleb ili mleko veoma često prodaju u ambalaži sa latičnim natpisom. Zakonsku odrebu po kojoj bi na svakom proizvodu ćirilica morala da bude na prvom mestu (naravno da je dozvoljen i latični ali tek na drugom mestu), malo ko da poštuje i baš niko zbog toga ne snosi konsekvence.
Pa šta? Iovako se razumemo, a, kako kažu proizvođači, jeftinije im je. Ne mogu proizvod sa ćirilicom da pošalju u svet, a skupo im je da prave dve vrste etiketa. Siromašni smo. Želimo da budemo bogatiji, učimo se radu na računarima, krstarimo Internetom, vežbamo engleski i živimo sa latiničnim pismom. Nerviraju nas zaštitnici ćirilice koji nam uvaljuju letke na kojima pišu poruke tipa: “Ako pišete latinicu, dobićete rak.”
Sve je to tačno i bilo bi besmisleno ući u još jednu analizu za ćirilicu i protiv nje. Sem u jednom segmentu: koliko god da smo siromašni, bogatiji smo upravo za tu ćirilicu. Recimo, kada je 1978. godine ekipa RTS-a bila u poseti BiBi-Siju na obuci povodom uvođenja televizije u boji kod nas, suočila se sa nepremostivom razlikom njihovog “napretka” i naše “provincijalnosti”. Danima su bili bombardovani podacima o razvijenom uspešnom svetu, a na kraju im je rečeno i da iznad zgrade Bi-Bi-Sija svaka dva minuta preleti avion koji je uzleteo sa “Hitroua”. Na to je jedna članica naše delegacije uzvratila: “Mi imamo fonetsko pismo.” Engleskim inženjerima je trebalo nekoliko sati da shvate šta je to, ali kada su konačno shvatili, složili su se - zvuči bolje i praktičnije od aviona na dva minuta.
“Evropska unija od svojih članica očekuje da je obogate, a to mogu samo prepoznatljivi narodi”, kaže za NIN dr Gordana Ajduković i dodaje: “Trebalo bi da se borimo za svet u kome će se govoriti mnogi jezici, u kojem će se gajiti mnoge biljke. Iako je tendencija globalizacije da se govori jednim jezikom, odnosno svira jedna muzika i da se gaje dve-tri biljke. Postoji mišljenje da će globalistički koncept dovesti do toga da će siromašne zemlje gajiti pšenicu, kukuruz i pirinač, dok će bogati narodi imati to šarenilo koje u suštini čini pravo bogatstvo. Ista stvar je i sa jezicima i sa pismima. Mi pokušavamo da zaštitimo ćirilicu, da ukažemo da možemo da pišemo ćirilicom i da to bude jedno od bogatstava. Ko se odrekao svog pisma? To ne znači da mi nećemo pisati latinicu, da nećemo govoriti engleski i da nećemo učiti ostale jezike. To je potrebno, posebno u zemljama malim kao što je naša, ali to ne znači da bi svoje trebalo da zaboravimo i da se udaljimo od njega.”
O tome da svoje ne želimo da zaboravimo, pokazalo se nedavno, konkretno 17. marta, kada su se u plamenu našli mnogi naši manastiri na Kosovu. Zahvaljujući dosta uspeloj akciji, UNESKO se zainteresovao više nego ikada i obećao upis nekoliko najvažnijih spomenika kulture u registar svetske baštine. Ali, ćirilici nekako tu nije mesto.
Ako je od potpunog izumiranja ne štiti zakon (zar je za tako nešto potreban zakon), postavlja se pitanje - ko bi mogao. Da li bi nešto tako zanimljivo i praktično kao formulu “jedan glas jedno slovo” mogao da zaštiti Zavod za zaštitu intelektualne svojine.
Ne bi, objašnjava dr Dušan Zonić, samostalni savetnik u Zavodu:
“U intelektualnu sferu spada industrijska svojina i autorska prava, a ako bismo pokušali da pronađemo nešto što bi približno bilo u oblasti autorskih prava, kada je u pitanju ćirilica, polje bi nam bilo veoma malo. Autorsko delo je umna tvorevina autora koja je saopštena javnosti: skultptura, knjiga, gluma...Ali pismo bi pre pripadalo nekim standardima iz nasleđa koja smo imali. Ćirilica kao vrednosna kategorija sa kulturološkog aspekta predstavlja vrednosnu kategoriju jednog naroda i njegove pismenosti i za to potvrdu mogu da daju lingvisti. Ne može da se zaštiti ni kao autorsko delo Vuka Karadžića, jer bi pismo koje je on stvorio, morao lično da prijavi i podnese zahtev za zaštitu atorskog prava. Nemoguće je da to neko uradi naknadno i uvek iza toga mora da stoji ličnost. A ćirilica je nakon toga postala kulturno blago našeg naroda i ona se više ne može štititi kroz autorska prava. To je sada naše nasleđe, i naša kulturna imovina naroda.”
Ipak, postoji način, kaže Zonić: “Ne može se nikako drugačije zaštititi, izuzev ako je narod sam ne štiti.”
29.05.
2024.
"Vaša ekonomija mora da bude u stanju da se takmiči sa ekonomijom EU jer će sve barijere nestati"
31.05.
2024.
Priča o mirnom razdruživanju ne bi bila izvodljiva "sve i kada bi se u Banjaluci i Sarajevu usaglasili oko tog pitanja".
30.05.
2024.
Prećutno i otvoreno tolerisanje nasilja, agresije, širenja mržnje, doveli su do "brutalizacije društva"
31.05.
2024.
U SAD se još od 1920. godine nije dogodilo da predsednički kandidat bude osuđen za krivično delo
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi