Arhiva

Hapšenje sa srećnim krajem

Pedja Obradović | 20. septembar 2023 | 01:00

Izgledalo je samo kao još jedno u nizu hapšenja bivših oficira Jugoslovenske narodne armije. Prvo je “pao” potpukovnik Dragoljub Živković, pod optužbom da je špijunirao za Ruse. Potom je uhapšen i poslednji iz takozvane dubrovačke četvorke, kapetan prve klase Vladimir Kovačević zvani Rambo, optužen pred Haškim tribunalom za ubijanje civila, razaranje i pljačku na području Dubrovnika 1991. godine.

Ali, ova priča ima srećan kraj. Zlosrećni potpukovnik Vojske Srbije i Crne Gore Mile Novaković u ponedeljak je izašao iz pritvora u Skoplju, nakon što je Hrvatska povukla poternicu za njim. Novaković se nije žalio na uslove u pritvoru, štaviše, kaže da je imao dobar tretman i da su prema njemu svi bili ljubazni, ali priznaje da se uplašio, da se setio sudbine pilota Emira Šišića koji je u Italiji osuđen na doživotnu robiju, i da je pomislio da će sledećih 20 godina (Novaković sada ima 53 godine), provesti u nekom od hrvatskih zatvora. Sve se dobro završilo, iako u početku zaista nije izgledalo tako.

Novaković, inače predsednik Upravnog odbora udruženja ratnih vojnih invalida, krenuo je u četvrtak autobusom u Grčku, kao član delegacije koja je pošla da na groblju Zejtinlik kod Soluna, oda poštu srpskim borcima iz Prvog svetskog rata. U večernjim časovima stigli su na granični prelaz Preševo-Tabanovce između Srbije i Makedonije. Rutinski, pasoši svih putnika stavljeni su na proveru. Kada je u kompjuter ukucano ime Mileta Novakovića, ispostavilo se da je za njim raspisana takozvana crvena poternica Interpola, koju je izdala kancelarija u Zagrebu. Novaković je “skinut” sa autobusa i prevezen u Kazneno popravnu ustanovu Šuta u Skoplju. NJegov slučaj je bio pod nadležnošću suda u Kumanovu, čiji su službenici i preuzeli Novakovića na granici.

Makedonski mediji su dalje javili da je Novakovića Županijski sud u Šibeniku 28. februara 1995. godine, osudio u odsustvu na 20 godina zatvora zbog krivičnog dela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, upotrebu nedopuštenih bojnih sredstava i uništenje sakralnih i istorijskih spomenika.

Istog dana, u Ohridu je počinjao sastanak zemalja članica takozvane Jadranske inicijative (ugovor koji su sa Sjedinjenim Državama potpisale Albanija, Makedonija i Hrvatska, koji se, između ostalog, smatra predvorjem NATO-a za zemlje Balkana), kome su prisustvovali šef diplomatije i ministar odbrane Srbije i Crne Gore, Goran Svilanović i Boris Tadić. Već tada je počelo da se spekuliše da se radi o zameni identiteta, jer je u Novakovićevom slučaju procedura pokrenuta bez prethodne provere.

- Čim smo saznali da je na granici uhapšen naš državljanin, od nadležnih makedonskih organa zatražili smo da nam dozvole posetu, da vidimo ko je čovek i kako je. To nam, u tom trenutku, nije odobreno, kaže Vladimir Jovičić, konzul Srbije i Crne Gore u Makedoniji.

Pred početak prve panel rasprave u Ohridu, u subotu pre podne, veliki broj novinara koji je u Makedoniju stigao sa raznih strana, bio je, čini se, više zainteresovan za “slučaj Novaković”, nego za sam samit. Naročito oni iz Srbije, Hrvatske i Makedonije. Pod crvenim suncobranima, na terasi hotela Palas ministar vojni Boris Tadić razgovarao je sa svojim makedonskim kolegom Vladom Bučkovskim, dok je Svilanović o slučaju diskutovao sa ministarkom spoljnih poslova Makednije Ilinkom Mitrevom.

- To je jedna od najvažnijih stvari o kojoj sam ovde razgovarao sa njom. Prema informacijama koje imam, izgleda da se radi o zameni identiteta i ako se radi o zameni identiteta, uhapšena osoba će biti puštena - rekao je tada novinarima Goran Svilanović.

I nikome tada nije bilo jasno o čemu se radi: da li je makedonska policija uhapsila osobu koja se samo isto zove kao i Mile Novaković, general Vojske Srpske Krajine, ili je uhapšen “pravi” pa se to krije ili je nešto treće u pitanju? A odgovor na sva ta pitanja, zapravo, leži u Hrvatskoj, tačnije negde u fasciklama i registrima hrvatskog pravosuđa.

Krivci na odsustvu

Slučaj Mileta Novakovića nije prvi ove vrste. Hrvatski mediji svojevremeno su se bavili slučajem izvesnog Momčila Dračea. On je uhapšen na mađarsko-srpskoj granici, takođe po poternici Interpola. Nije bio sreće kao Novaković, pa je izručen Hrvatskoj, gde je dva meseca proveo u pritvoru Županijskog suda u Zadru. Bio je osuđen za ratne zločine počinjene u Škabrnji, ali je dva meseca bilo potrebno da se utvrdi kako je u tom slučaju suđeno pogrešnoj osobi. Na poternicama Interpola, kako se procenjuje, nalazi se oko 500 državljana Srbije i Crne Gore, od ukupno 4 625 lica optuženih za ratne zločine na prostoru Hrvatske u svim fazama krivičnog postupka. Od tog broja samo je stotinak završilo u hrvatskim zatvorima, dok se ostalima sudilo i sudi u odsustvu.

Potpukovnik Mile Novaković i njegov imenjak general Mile Novaković rođeni su iste godine i obojica su bili oficiri vojske bivše RSK. Prema podacima hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova, čovek za kojim je tamošnje pravosuđe nameravalo da raspiše poternicu je general Mile Novaković, rođen u aprilu 1950. godine u Kirinu, opština Gvozd. Prema podacima iz istog izvora, Novaković je, početkom sukoba u Hrvatskoj, kao oficir JNA komandovao 17. brigadom Teritorijalne odbrane Vrgin Most, od koje je kasnije nastala 19. pešadijska brigada u sastavu 17. korpusa VRSK. Sredinom 1992. godine, navode ovi izvori, on je preuzeo komandu nad jedinicom specijalne policije pod nazivom “Orlovi Gvozda”. Jedno vreme je komandovao i 10. brigadom, da bi potom preuzeo dužnost zamenika načelnika glavnog štaba VRSK. Optužnica ga je teretila da je, kao starešina na toj dužnosti, izdavao naređenja za napade na Šibenik i okolinu. Što je još strašnije i poraznije po hrvatsko pravosuđe, ne samo da je poternica izdata protiv pogrešnog čoveka, već je, ispostaviće se, isti Županijski sud u Šibeniku, nameravajući da sudi generalu Novakoviću u odsustvu, zapravo osudio potpukovnika Novakovića, koji je januara 1950. godine rođen u Slunju!

- Mi se sada pitamo kakva je to država koja je pogrešila u identitetu jednog takvog čoveka, koji je bio i te kako poznat hrvatskoj javnosti, kako za vreme rata, tako i posle, javna ličnost i savetnik predsednika RSK. Šta bi se u tom slučaju dogodilo sa ljudima koji su bili na manje poznatim funkcijama od Novakovića - zapitao se u izjavi jednom beogradskom dnevnom listu Savo Štrbac, predsednik Dokumentacionog centra “Veritas”.

Zbog čitave konfuzije, sudbina potpukovnika Novakovića, prošog vikenda, nije izgledala baš najbolje, i njegov strah i nije bio tako neosnovan. Naime, novinarima u Ohridu, ministar spoljnih poslova Hrvatske Tonino Picula umeo je da kaže samo to da “ima informaciju da će hrvatsko pravosuđe pokrenuti postupak za ekstradiciju Novakovića”.

U istom tonu, i pored sumnje da je došlo do greške, nastavili su i službenici hrvatskog Ministarstva pravosuđa.

Portparol makedonske vlade Sašo Čolakovski izjavio je da je Makedonija “potpisnik dogovora o ekstradiciji, članica je Europola i Interpola, i ukoliko postoji međunarodna poternica, ne postoji snaga koja ne bi dozvolila njegovo hapšenje”.

- Tako bi postupila svaka druga država, pa i Srbija i Crna Gora, rekao je Čolakovski.

U nedelju je na hrvatskoj državnoj televiziji, okružena studentima-gostima, u jednoj emisiji učestvovala ministarka pravde Hrvatske Ingrid Antičević-Marinović, jedva se braneći od mladog, nasrtljivog voditelja koji ju je pitao ono što, čini se, nije očekivala, odnosno, šta će se dogoditi ako se ispostavi, ne samo to da je uhapšen, već da je osuđen pogrešan čovek.

- Poznato je da se identitet utvrđuje u ekstradicionom postupku. To se utvrđuje na osnovu osobne iskaznice i nekih drugih dokumenata... Nema sumnje da će sve biti u redu i da će identitet osobe biti utvrđen, pomalo nervozno odgovorila je Antičević-Marinović.

Ko je sve bio u zabuni, govori i konzul SCG u Skoplju Vladimir Jovičić.

- Od nadležnih makedonskih organa nismo dobili nijedan papir, sve što smo saznali o čoveku i o čemu se zapravo radi u celom slučaju, bilo je iz ličnih kontakata. Tu su bile i sudije, i advokati, i predstavnici MUP-a i Interpola, svi su bili potpuno zbunjeni, priča Jovičić.

Kako se priča raspetljala, i kako je uopšte došlo do toga da hrvatsko pravosuđe shvati da “ganja” pogrešnog čoveka od samog početka? Po svemu sudeći, izgleda da su se nadležni u pravosuđu zaglavili po onim prašnjavim fasciklama od malopre. Naime, kako NIN saznaje, grešku u slučaju Mileta Novakovića prvo je primetilo hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Još u julu 2001. hrvatski MUP je obavestio državno Tužilaštvo da se u Šibeniku sudilo pogrešnoj osobi. Tužilaštvo je bilo dužno da to obaveštenje prosledi Županijskom sudu u Šibeniku, a ovi poslednji morali su obnoviti proces i povući poternicu. Gde se slučaj “zaglavio”, nije bilo moguće utvrditi.

Pošto je u ponedeljak konačno pušten, potpukovnik VSCG Mile Novaković prvo je u pratnji službenika ambasade SCG, prevezen do našeg diplomatskog predstavništva, a onda su zajedno izašli na ručak. Novaković je bio raspoložen, ali nije pokazivao preteranu želju da tuži makedonsku državu zbog bespravnog lišavanja slobode, na šta bi imao pravo. Ministar Boris Tadić čak je insistirao da po njega u Skoplje ode jedan automobil, kako bi ovaj invalid još od 1995. godine, imao bilo kakav konfor, ali je Novaković to odbio. Želeo je da se vrati sa članovima Udruženja koji su se vraćali iz Soluna, ali pošto za to nije bilo mogućnosti, prevezen je do granice, gde se ipak ponovo sreo sa svojim prijateljima.