Arhiva

Srpski pasoš, srpski indeks

Gorislav Papić | 20. septembar 2023 | 01:00

Istoga dana kada i Brazil, Italija i Luksemburg i Srbija je priznala nezavisnost Crne Gore. Pre nabrojanih to je uradilo još 25 država. Iako se, dakle nije žurilo, i to zato što se čekalo da se steknu svi uslovi za priznanje (reči Zorana Lončara, ministra za državnu upravu kome je dodeljen zadatak da u ime Srbije izgovori da je Crna Gora nezavisna država) još uvek se tačno ne zna koji će Crnogorci biti stranci u Srbiji, a koji će imati pravo da biraju, vladaju, studiraju...

Ono što je izvesno da će svi državljani Crne Gore koji žive u Srbiji moći da dobiju dvojno državljanstvo. Samim prihvatanjem i srpskog pasoša oni će imati sva prava. U slučaju da ne žele da prihvate državljanstvo Srbije biće tretirani kao stranci i neće moći da obavljaju poslove koji se tiču javne uprave jer je po zakonu to ekskluzivno pravo domaćih državljana.

Međutim, ne zna se da li će građani Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi moći da pored crnogorskog dobiju i državljanstvo Srbije. Naime, prema važećem zakonu svi oni koji su bili državljani SFRJ prostim davanjem izjave da Srbiju doživljavaju kao svoju državu mogu da dobiju i njeno državljanstvo. Vladimir Petronijević, pravni analitičar nevladine organizacije „Grupa 484” kaže da, shodno ovome Srbi iz Crne Gore ne mogu da budu zaobiđeni i izuzeti iz mogućnosti da dobiju srpski pasoš.

Ovu mogućnost niko od zvaničnika iz Beograda nije pominjao a Srpska narodna stranka u Crnoj Gori otpočela je akciju prikupljanja potpisa koji će u vidu peticije biti upućeni na adrese predsednika Srbije, premijera, predsednika Skupštine, patrijarha srpskog i predsednika SANU. „Tražimo da svi Srbi u Crnoj Gori dobiju pravo na srpsko državljanstvo. To bi bio jedan od elemenata naše zaštite jer vlast u Crnoj Gori već ima razrađen plan asimilacije Srba. Nadamo se da Srbija ima osjećaj koliko bi jednostrani akt, koji bi nam to omogućavao značio nama ovdje”, kaže Andrija Mandić, predsednik SNS-a.

Crnogorci hrvatske nacionalnosti, na primer dobili su od svoje države matice pravo na pasoš Republike Hrvatske i oni, iako većinom vekovima žive u Boki Kotorskoj imaju čak i pravo glasa u Hrvatskoj. Srbi, kojih u Crnoj Gori ima 32 puta više nego Hrvata naravno ne traže pravo glasa u Srbiji ali smatraju da je neophodno da moraju da budu definisani kao konstitutivni narod i da srpski jezik bude ustavna kategorija. „To su sve zahtjevi u skladu sa evropskim standardima, sve to su, na primjer dobili Albanci u Makedoniji, kojih je tamo 23 odsto a nas je u Crnoj Gori 32 odsto plus još 34 odsto koji se izjašnjavaju da govore srpskim jezikom”, kaže Mandić.

Kada spominjemo Hrvate sa dva pasoša u Crnoj Gori, valja primetiti da Srbi iz Hrvatske koji su izbegli u Crnu Goru ni dan danas ne mogu da dobiju crnogorske papire. Jer, čak i oni koji ispune sve druge uslove, da bi dobili crnogorsko državljanstvo moraju da se odreknu prethodnog, koje im je, inače neophodno za povratak imovine i mnoge druge stvari.

Andrija Mandić kaže i da bi za Srbe u Crnoj Gori veoma opasno moglo da bude ako Srbija počne da ispunjava predreferendumska obećanja Mila Đukanovića, koji je govorio da će “sve biti isto”, nasuprot ministara Lončara i Slobodana Lalovića. Pored njih, da „neće sve biti isto” su tvrdili i ministri poput Zorana Stojkovića i Slobodana Vuksanovića, pa i sam premijer Koštunica. Ipak, Vlada Srbije je pored odluke da se Crnogorcima u Srbiji omogući dvojno državljanstvo odlučila i da će studenti iz Crne Gore i ubuduće imati isti status kao i srpski studenti.

Ministarstvo prosvete se odmah posle toga oglasilo saopštenjem u kome se kaže da je informativna služba Vlade Srbije pogrešno prenela njihovu odluku.

Da zbrka bude potpuna, Ministarstvo prosvete je u istom saopštenju priznalo da tu odluku, „koju je vlada pogrešno prenela”, zapravo još nisu ni doneli. Jer, još je u toku izrada akta koji će precizno regulisati kako će biti tretirani studenti iz Crne Gore. On bi, kako saznajemo u ovom Ministarstvu trebao da bude gotov u ponedeljak (26. jun). E to definitivno zvuči kao šala. Jer, rok za prijavu na fakultete je od 21. do 23. juna, dakle od srede do petka.

Čekajući odluku, Andrija Mandić kaže da bi pravo na besplatno školovanje u Srbiji trebalo da dobiju samo Srbi iz Crne Gore dok, kako kaže, ne vidi zbog čega bi Srbija to omogućavala studentima koji se izjašnjavaju kao Crnogorci. Vladimir Petronijević kaže da je pravno moguće napraviti takvu razliku, a jedan od načina da se to uradi jeste baš taj da se Srbima iz Crne Gore da i državljanstvo Srbije.

Izborne kolonije

“Neka uče djeca iz Boke hrvatsku verziju Bljeska i Oluje kao uspješnog kraja domovinskog rata, ali će moja djeca učiti verziju po kojoj je riječ o najvećem etničkom čišćenju nakon Drugog svjetskog rata”

Glave crnogorskih građana se još nijesu “ohladile” od sumiranja referendumskih rezultata, ali već uveliko slušaju kombinatoriku i kalkulacije sa stranačkim i koalicionim pregrupisavanjem pred parlamentarne izbore na jesen. U vladajućem DPS-u pozabavili su se procjenom šta bi za demokratske procese u Crnoj Gori bilo najbolje – kada bi sve partije izašle pojedinačno i izmjerilo se koliku koja stranka ima težinu u glasačkom tijelu, pa da se nakon toga po programskim opredjeljenjima stvaraju postizborne koalicije. Ozbiljna naznaka da SDP više nije najpoželjnija dobitnička kombinacija, sa kojom je Đukanovićev DPS koalicioni partner od 1997. godine!? U vladajućem DPS-u namjerni su upozoriti da bi parlamentarni cenzus za koalicije trebalo da bude veći nego za partije koje samostalno nastupe na izborima, i najavili moguće dorade Zakona o izboru odbornika i poslanika.

Predsjednik Liberalne partije Miodrag Živković pozdravio je najavu DPS-a i podsjetio da je njegova stranka predlagala da se u Izbornom zakonu uvede odredba o samostalnom nastupu političkih partija, sa obrazloženjem da se predizbornim koalicijama u crnogorskom političkom ambijentu omogućava manipulacija biračkim tijelom. Ovim gestom je bivši lider Liberalnog saveza a sadašnji lider LP, Miodrag Živković, najavio kontinuitet saradnje sa DPS-om. Nije mu pošlo za rukom ponovno ujedinjenje Liberalnog saveza koje je najavljivao u novembru prošle godine, i u tom navodnom iščekivanju Živković se sa svojom LP nije pojavio na ponovljenim lokalnim izborima, na Cetinju, gdje je koalicija DPS-SDP osvojila ubjedljivu većinu. LP u sadašnjim okolnostima ima od 1,5 do dva odsto pristalica, za razliku od Liberalnog saveza koji je imao 7-8 procenata birača. Postoje prognoze koje ukazuju da bi političkom reanimacijom Liberalnog saveza

Nebojša Medojević dobio sigurnog koalicionog partnera.

Za razliku od vladajućeg DPS-a najveća opoziciona stranka, Bulatovićev SNP, kako apostrofiraju ovih dana, poziva da Blok za zajedničku državu preraste u predizbornu koaliciju u susret predstojećim izborima. Ova stranka, u stvari, konačno odgovara na inicijativu koja je potekla od NS i njenog lidera Predraga Popovića nekoliko dana nakon objavljivanja zvaničnih referendumskih rezultata RRK. Na Popovićev predlog prva pozitivna reakcija uslijedila je iz DSS-a, od njenog lidera Ranka Kadića, mada je politička realnost da bi se ove dvije stranke u samostalnim nastupima borile da pređu cenzus. Priroda ovog čekanje i osluškivanja od strane SNP-a može biti signal da postizborna varijanta sa GZP-om sada ima manje izgleda, i zato Bulatović poziva u što širu koaliciju, ne samo tri glavna referendumska subjekta-partnera (NS SNS, DSS). Istovremeno, SNS inicira formiranja „srpske liste”, što za SNP kao i za stranke Bloka za zajedničku državu nije prihvatljivo jer se na taj način sužava antirežimska ideja koju predlažu. SNS ima argumentaciju zašto „srpskoj listi” dati prioritet nad ponuđenom, širokom koalicijom: bazira je na zaštiti prava srpskog naroda koji treba da se formira kao državno-pravno biće (SNS je jedina opoziciona stranka koja radi predlog verzije novog ustava), rukovodeći se fundamentalnim principom da, kako su po dosadašnjem ustavu regulisana prava manjina i etničkih zajednica, ta prava prenesu na sve narode koji će biti konstitutivni po novom crnogorskom ustavu. Po posljednjem popisu, nijedan narod u Crnoj Gori nema većinu. Pored tog prvog i ključnog momenta Budimir Aleksić, predsjednik IO SNS, ukazuje na najvažnije segmente ponuđenih ustavnih rješenja, među kojima je i kulturno-prosvjetna autonomija, a koja je do sada važila za manjine, i koja znači slobodnu upotrebu jezika, informisanja i školovanja. “Neka uče djeca iz Boke hrvatsku verziju Bljeska i Oluje kao uspješnog kraja domovinskog rata, ali će moja djeca učiti verziju po kojoj je riječ o najvećem etničkom čišćenju nakon Drugog svjetskog rata”, smatra Aleksić. SNS ima procjenu da bi sa „srpskom listom” imali zasigurno polovinu pristalica u srpskom glasačkom tijelu, dakle, od 16 do 18 procenata. Kako sada stvari stoje, SNS će izaći na izbore najvjerovatnije samostalno.

Ipak, najkrupnija promjena na crnogorskoj političkoj sceni desiće se do kraja naredne nedjelje – Grupa za promjene obući će zvanično političko odijelo stranke Pokret za promjene i samostalno izaći na izbore. Očekuju se i osvježenja u kadrovskom pogledu (Lekić i Jovićević?) a osnovni koncept kampanje Pokreta za promjene, kako nagovještavaju, baziraće se na nuđenju konkretnih rješenja za tešku ekonomsku i socijalnu situaciju u Crnoj Gori, sa jasnom evropskom, reformskom i demokratskom profilacijom.

TATJANA NIKOLIĆ