29.05.
2024.
Meteorolozi upozoravaju na "evropski monsun" koji stiže u junu
Meteorološki fenomen će doneti promene i u naše krajeve.
SAD su u pristupu Iraku napravile zaokret od 180 stepeni. Prihvativši poziv iračke vlade za učešće na regionalnoj konferenciji o bezbednosti Iraka, koja će se 10. marta održati u Bagdadu i na koju će doći i američki neprijatelji Iran i Sirija, Vašington je zapravo našao pokriće da prihvati ono što je predsednik Buš još do pre desetak dana odlučno odbijao: sugestiju Bejkera i Hamiltona da se o iračkoj bezbednosti pregovara sa Teheranom i Damaskom.
Amerikanci, kao što je poznato, optužuju ove dve zemlje da naoružavaju i podstiču ustanike u Iraku. Iran je i deo “osovine zla” sa kojim su SAD na ratnoj nozi zbog odbijanja Teherana da odustane od svog nuklearnog programa.
Na konferenciji u Bagdadu će, pored SAD, učestvovati i druge stalne članice Saveta bezbednosti UN (Britanija, Francuska, Rusija i Kina), Nemačka, u svojstvu predsedavajućeg Evropskom unijom, ostali susedi Iraka (Saudijska Arabija, Jordan, Kuvajt, Turska), kao i predstavnici Arapske lige i Islamske konferencije. Ako početak bude uspešan, usledili bi nastavci na višem nivou. Tada bi se problemima Iraka više bavila međunarodna diplomatija, a manje američka vojska.
Šta je Buša nagnalo da da levi migavac, a onda skrene kola udesno? Da li se zaista radi o strateškom zaokretu ili o taktičkom ustupku Kongresu i američkoj javnosti koji se protive slanju novih trupa u Irak?
Raste zabrinutost zbog mogućeg američkog oružanog napada na Iran. Ministar odbrane Gejts demantuje pisanje štampe o tome, dok potpredsednik Čejni i dalje govori da su “sve opcije na stolu”. Pretnja Iranu postoji, sudeći po prisustvu dva američka aviona u Persijskom zalivu. Vojni krugovi su protiv otvaranja novog fronta dok postoje teškoće sa slanjem dodatnih trupa u Irak. Buš se tako, po jednoj školi mišljenja, našao pred izazovom: ako stvarno želi, makar i silom oružja, da pacifikuje Irak, morao bi manje da preti Iranu. Po drugima, veliki zaokret je naprosto priznanje o neuspehu ratne politike. Amerikanci će, u svakom slučaju, o stabilizaciji Iraka pregovarati, makar i posredno, preko domaćina, i sa onima koje, inače, optužuju za destabilizaciju celog regiona.
Oni sad za pregovore imaju još jedan, izuzetno važan, razlog. O njemu ne govore na sav glas, iako baš on objašnjava i njihovu invaziju na Irak, i njihovu produženu vojnu okupaciju te zemlje, i Bušov zaokret. Razlog se eufemistički zove energetska bezbednost, a običnim jezikom: zaposedanje iračkih izvora nafte.
Stari diplomatski lisac Henri Kisindžer među prvima je upozorio da bi dalje komplikacije u Iraku mogle da ugroze globalno snabdevanje naftom. Zato je nedavno, u članku pod naslovom “Vreme za početak razgovora”, istakao: “Međunarodna konferencija treba da bude prilika da se pažnja, uz mirenje ratujućih strana u Iraku, usmeri na stabilnost u snabdevanju sveta energijom. To bi bio najbolji okvir za tranziciju nakon američke okupacije. Čudno, ali to može da bude i najbolji okvir za bilateralne razgovore sa Sirijom i Iranom.”
Taj Kisindžerov “najbolji okvir” za situaciju u Iraku po prestanku američke okupacije zapravo je već sačinjen i zvaće se Zakon o korporativnoj kontroli naftne privrede. Prema pisanju hongkonškog lista “Ejša tajms”, taj zakon, koji je pred skorim usvajanjem, “institucionalizuje otimačinu i pljačku naftnog bogatstva Iraka”. (Iračke rezerve nafte procenjene su, inače, na 115 milijardi barela. Posle Saudijske Arabije i Irana, Irak je treći u svetu po bogatstvu u nafti.)
Zakon predviđa postojanje tri proizvodne regije naftne industrije u mešanom, domaćem i stranom, vlasništvu: šiitsku, sunitsku i kurdsku. To su ekonomske osnove tri teritorijalna entiteta, bilo kakvo da bude državno ustrojstvo Iraka, a pet američkih kompanija biće prisutno u sve tri regije. Od oko 80 naftonosnih polja američke kompanije će eksploatisati 65, i to sa profitnom stopom od 75 odsto. One će sa iračkom vladom potpisati ugovore o korišćenju izvora nafte na 35 godina i neće biti u obavezi da ulažu u privredu Iraka niti da zapošljavaju iračko osoblje.
Proizvodnju i prodaju nafte kontrolisaće “Savezni savet za naftu i gas”, sastavljen od iračkih i stranih, prevashodno američkih, stručnjaka. U tom savetu neće postojati kvorum, što znači da će američke kompanije moći da donose odluke rukovodeći se sopstvenim interesima i ne obazirući se na stav iračkih predstavnika i državni suverenitet Iraka. Zakon su, naravno, pisali Amerikanci, uz pomoć stručnjaka MMF-a i Svetske banke i uz lično angažovanje Pola Volfovica.
Kad zakon stupi na snagu, glavni cilj američkog rata u Iraku biće ostvaren. Marinci će posle toga biti potrebni za obezbeđenje naftonosnih polja i puteva nafte. A demokratija u Iraku moći će da se razvija zavisno od novonastalih uslova.
30.05.
2024.
Prećutno i otvoreno tolerisanje nasilja, agresije, širenja mržnje, doveli su do "brutalizacije društva"
31.05.
2024.
U SAD se još od 1920. godine nije dogodilo da predsednički kandidat bude osuđen za krivično delo
31.05.
2024.
Porota od 12 članova proglasila je Trampa krivim za sve 34 tačke optužnice
31.05.
2024.
Belgijski tužilac kaže da je taj zaposleni igrao "značajnu ulogu" u sumnjivoj ruskoj propagandnoj operaciji koja se infiltrirala u EP
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi