Pokriće sa obmanama

Eto, doživjeli smo da Visković ponovo obmanjuje javnost. Neka činjenice govore: a) za razliku od dosovskih kadrova u diplomatiji, posebno nekih ambasadora, ponosan sam na svoju diplomatsku 36-godišnju karijeru bez mrlja (istine radi, u Braziliji sam 1973. istjeran iz Saveza komunista, jer sam bio optužen da sam američki špijun, nakon devet mjeseci golgote i internog suđenja, vraćen sam u diplomatsku službu); b) do poznanstva sa Viskovićem i ideje da budem konzul u Qubljani, došlo je na prijedlog zajedničkih poznanika iz Qubljane. Kao poznavalac konzularnih funkcija i teorijski i praktično, smatrao sam da tek uspostavljeni odnosi, nakon zlog rata i prošlosti, to treba da nam budu glavni poslovi u novoj alpskoj državi. Dao sam Viskoviću u pisanoj formi prijedlog profesionalnih diplomata koji radno zaslužuju da mu pomognu u Qubljani. Iako ne bi trebalo da podsetim Viskovića poslije toliko prljavih uvreda, neću ga citirati šta je sve rekao, ali vidno razočaran saopštio je da je sastav ambasade već određen (“jedna dama iz Zrenjanina, druga iz Tanjuga, konzul iz Službe bezbjednosti, prvi saradnik karijerni diplomata koji se tek vratio iz Wujorka”); c) Visković obmanjuje da sam se tek vratio iz inostranstva. Sa mjesta konzula u Slovačkoj vratio sam se u julu 2000, a do susreta je došlo 2002. d) zašto bih se svetio Viskoviću? Nije on odlučivao ko će mu biti saradnici, jer da jeste, ja bih bio konzul) tačno je da sam mu se povjerio da je gensek (izvađen iz penzije) cekaovac i jedno vrijeme član SPS Dušan Lazić, na prvom kadrovskom sastanku 2000. (bio sam predviđen za direktora jedne direkcije) izjavio: “Dok sam ja u MSP-u, Seratlić neće biti postavljen ni premješten”. U progonu mu se pridružila jedna muzičarka, koja je žarila i palila kadrovski po MSP-u; zbog moje kritike Solane u “Utisku nedelje”, razna manguparija je rasturila “Jugoturs” i supruga ostaje bez posla, kćer od 8 godina, plate u MSP-u katastrofalne. Pokušao sam da spasavam porodicu i da se sklonim iz MSP-a i progona. To je po Viskoviću nemoralno. Ostaće zapisano u istoriji MSP-a da sam se, kao opunomoćeni ministar, na internom konkursu 2003. prijavio da budem portir u jednoj stranoj zemlji. Ni to nisu dozvolili. Ti moji goniči nikad me nisu postavili ni premjestili, izbacili su me iz MSP-a. Tužio sam ih i sud me, izvršnom i pravosnažnom presudom, 2005. vraća u MSP. e) u normalnim okolnostima da nije bilo dosovskog, partijskog kadrovanja i Lazićeve mržnje (zajedno smo službovali u Moskvi), kao opunomoćeni ministar, karijerni diplomata od 1969, šef Misije u Argentini, Urugvaju, Paragvaju, konzul u Brazilu, Meksiku, Bratislavi, šef sektora sa štampu i kulturu u Moskvi itd. trebalo je da ja budem ambasador u Qubljani, a Visković da me “vuče za rukav” f) sprda se Visković sa patriotama i patriotizmom, a meni uvaljuje da imam od patriotizma privilegije: supruga bez posla, moja prevremena penzija 300 evra, živimo u jednosobnom stanu. Sramno i nemoralno od jednog profesora. Glavno pitanje je ko je Ivo Visković i kojim poslovima se sve bavi danas u Srbiji. Aktivan na raznim frontovima. Posebno ga čujemo često preko talasa “Slobodna Evropa”. Predsjedavajući je Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta Srbije, Foruma koji je od petooktobarske revolucije, zajedno sa Montgomerijem i Poltom kadrovao u MSP-u i uništio jednu od najmodernijih diplomatija Evrope. Ko je odbio da ide (kao moja malenkost) na Montgomerijeve seminare na Paliću i Zlatiboru, stavljen je na listu antiameričkih diplomata i istjeran iz MSP-a. Komnen Kolja Seratlić