Lični stav

Zoran Preradović: Vulinova glava u Vučićevoj torbi

Zoran Preradović | 9. novembar 2023 | 12:42
Zoran Preradović: Vulinova glava u Vučićevoj torbi
NIN / Đorđe Kojadinović

Nije, naravno, neka vest da je Aleksandar Vulin podneo ostavku na mesto direktora BIA. Manje-više svima je bilo jasno da je Vulinu odzvonilo još jula ove godine kada su ga Amerikanci markirali kao lika koji je upetljan u trgovinu drogom i oružjem i stavili na listu sankcija Ministarstva finansija SAD.

Ali, da nije Vulina, Srbija ne bi znala kako se Vučiću zadnjica znoji zbog stiska sa Zapada i da fleke neće da „izađu“ dok javno ne kaže da bivši direktor BIA nije bio ruski agent, uprkos tome što se zna da je neke ruske disidente prisluškivao i drukao Moskvi. Da nije Vulina ne bismo znali pred kakvom se životnom dramom našao predsednik Srbije, koji se susreće sa pretnjama i ucenama koje se mogu uporediti samo sa austrougarskim ultimatumom iz 1914. Iako nisam siguran da će Vučića impresionirati poređenje sa Pašićem, izuzev što je fasciniran njegovom dugovečnošću na vlasti.

Da nije Vulina ne bismo znali koliko je skupa njegova glava, pa je SAD i Evropska unija traže kao preduslov za neuvođenje sankcija Srbiji. I da nije Vulinove glave ne bismo tako jasno videli koliko je jeftin Vučić u samoponiženju, spasavajući sopstvenu glavu. Iako je baš ovih dana u lice „velikoj petorci“ sasuo da neće potpisati priznanje Kosova. I zato tako komično zvuče njegove reči izgovorene pre samo nešto više od mesec dana da je „možda i planirao da smeni Vulina, ali da sada ne može da ga smeni pošto su saznali - produžili su mu mandat.“ I nije da nije govorio istinu – ovih mesec i po dana nije za bagatelisanje.

O čemu se zapravo ovde radi? Sasvim je moguće da je Vulin deo nekog šireg paket aranžmana u kome bi Ameri zažmurili na činjenicu da je direktor BIA obavljao „fine“ poslove u Jovanjici i muljao sa oružjem zbog činjenice da je Srbija kooperativna po pitanju Kosova i da ne traže doslovno njegovu glavu, ali i da svakako neće podržati ni njegov ostanak na mestu šefa obaveštajne službe. Nema veze ni sa Banjskom, pa strancima je upravo ta naša sramota legla ko budali šamar da podsete Vučića da je vreme da obnovi „kosovske zavete“ i da se igra bliži kraju.

Okej, možda je donekle naklonost Vulina, FSB-ovog oficira nižeg ranga, Kremlju bila prečica za njegovo brže uklanjanje, ali biće da Zapad Vulinov „srpski svet“ iščitava kao Vučićev projekat. Jamačno, u njemu Kosovo verovatno jeste najveći kamen. Ali, svakako ne i jedini. A Vulin, sa svojim poslovno-kartelskim navikama dođe kao idealan malj za razbijanje takvih nauma. Na stranu što smo videli kako je devedesetih godina izgledao srpski svet u pokušaju, u čijem su pražnjenu, na koncu, Vučić, Vulin i njima slični bili saučesnici.

I šta je još ostalo, osim odavno odbačenog levičarskog znamenja i ponešto nacionalističkog kiča koji Vulin iskazuje rečima: „Ovo je mala pobeda SAD i EU, ali i moja velika pobeda jer sam dokazao da su Srbija i srpski narod vredni svake žrtve. Mala je moja žrtva u odnosu na svetinje koje branim.“ I nije da nije u pravu. Valja odbraniti stan kupljen sumnjivim tetkinim parama, treba se oprati od tvrdnji da je naredio podmetanje oružja u Jajincima, dokazati da u Jovanjici nije obrao samo zelen bostan. O drogi i oružju da ne govorimo...

Ali, ima tu još jedna zabavna stvar. Kad se ono Vučić spremao da formira vladu 2022. čiji je osnovni zadatak bio da prezimi jednu, eventualno dve zime, Vulin je poručio da „ako stranci budu imali presudan uticaj na njeno formiranje, on ne bi trebalo da bude u njoj, jer odluke koje bi takva vlada donosila ne bi bile njegove odluke i njegov put“. I stvarno, ne bi Vulina u Vladi. Ne treba nešto mnogo mudrosti pa da zaključimo šta nam to govori o prirodi Vučićeve vlasti, a šta o Vulinovoj pameti.

I da, ima još jedna urnebesna stvar u vezi sa Vulinovom ostavkom. Ona dolazi baš u trenutku kada je opozicija rešila da okonča proteste „Srbija protiv nasilja“ duboko ubeđena da Vučić neće ispuniti nijedan zahtev demonstranata, među kojima je, pored ostalog, bila i Vulinova ostavka. Sad, može biti da je sve samo puka koincidencija, a moguće je da opozicija iz svega treba da izvuče neki nauk. Nije potrebno, a možda ni poželjno, da bilo šta preduzima, jer će ovi sa vlasti sve to sami... Na opoziciji je samo da gleda i uživa u međusobnom šamaranju vladajućih koalicionih partnera. Ako ovo, zaista, znači da su Vučić i njegovi za strance postali oberproblem, da sam na mestu Bratislava Gašića bio bih pripravan. Neko sa strane bi možda mogao da zaključi da Mali Senta i Dušan Mitić nisu stek tako hteli da ga hapse.