Arhiva

Kule i gradovi

Milan Ćulibrk | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 6. april 2016 | 18:25
Kule i gradovi
Iako će se narednih dana svi ujediniti protiv njega, on veruje da će i u narednoj utakmici poraziti sve konkurente i produžiti vladavinu, koja traje već skoro četiri godine, dve poslednje u kontinuitetu. Svi u njegovoj ekipi veruju da mu niko ništa ne može. Jedino on sam priznaje da „ničija do zore nije gorela“ i da bi već u aprilu mogao da doživi poraz. Urotili su se protiv njega svi direktni konkurenti, često i neobjektivna publika, koja mu bez razloga zviždi i prigovara za neke sitnice, koje bi svakom drugom oprostila. Ni oni neodlučni često nisu na njegovoj strani. Naprotiv. Jednostavno, ne mogu da mu oproste što je 2012. sa trona skinuo njihovog do tada omiljenog lidera, koji je do silaska sa vlasti mislio da će njegova vladavina trajati bar još nekoliko godina. Zvuči poznato, zar ne? Pa svi mediji danima i nedeljama bruje o tome. Ima li iko u Srbiji da ne zna o kome je reč? Ma, većina bi se kladila da se početak teksta odnosi na ne tamo nekog, nego na ubedljivo najmoćnijeg srpskog političara. Kakva greška. Već utrnuli od predizborne kampanje mnogi građani ne mogu da vide ni očigledno, da se u ovom slučaju radi o Novaku Đokoviću, najboljem teniseru planete. Nole nacionale je u nedelju u Majamiju dobio 23. set zaredom, oborio novi rekord i postao jedini igrač sa 28 titula na turnirima iz masters serije, koji pobedniku donose 1.000 ATP poena. Prvi je i po tome što je četiri puta zaredom vezao titule na turnirima u Indijan Velsu i Majamiju. Najbolji je i po tome što je u celokupnoj, a ne samo modernoj istoriji tenisa, zaradio najviše od nagrada na turnirima – čak 98,2 miliona dolara i samo je pitanje dana kada će preskočiti i granicu snova od 100 miliona dolara. Po zarađenom novcu Đoković i ne spada u resor ministra sporta i omladine Vanje Udovičića, već ministra privrede Željka Sertića, jer je jedan od najvećih neto izvoznika Srbije. Pa, 99,99 odsto ovdašnjih firmi ne zarade u inostranstvu više od Đokovića. Ako je neko umesto na Noleta pomislio na nekog političara, moram priznati da su se na srpskoj političkoj sceni neke stvari konačno promenile. Uoči izbora bilo je sasvim uobičajeno nadmetanje političara u obećanjima. Te 400.000 novih radnih mesta, pa 10 milijardi evra novih stranih investicija godišnje, te švedski standard, skori prijem Srbije u Evropsku uniju, kanal Dunav – Morava – Vardar – Egejsko more, besplatne akcije od 1.000 evra… Ovih dana ništa od toga. Lider SNS-a i tehnički premijer Aleksandar Vučić u nekoliko je navrata poručio: „Neću obećavati kule i gradove“! I taman kad sam pomislio da su i naši političari postali odgovorni i da paze šta govore, naš verni čitalac, arhitekta Milorad Jevtić me začas pokolebao. Pa, zar upravo Vučić nije obećao dve nove kule i sasvim novi grad – Beograd na vodi? I šta sad, hoće li biti novih kula i gradova ili neće? Korak dalje otišao je lider PUPS-a Milan Krkobabić. Penzionerima je poručio da će „džaba čekati poštare“ ako Vučić ne bude imao apsolutnu većinu i u novom sazivu Skupštine. A ja mislio da poštar uvek zvoni dva puta. I da od poštara i Vučića ne zavisi, već isključivo od priliva novca u penzijski Fond i budžet hoće li se penzije i ubuduće redovno isplaćivati ili ne. Bože, sreća pa u Srbiji ne postoje i stranke vozača gradskog saobraćajnog i vodovoda i kanalizacije. Inače posle njihovog poraza na izborima više u Srbiji ne bi bilo ni gradskog prevoza, ni vode, ali bi zato govna plivala po ulicama. A i što bi to bilo nemoguće, ako su lopovi iz Kancelarije načelnika hrvatske službe za borbu protiv organizovanog kriminala uspeli da maznu dva kilograma zlata i 280.000 evra. Na stranu što mi nije jasno šta će zlato i keš u njegovom kabinetu. Kad smo već u regionu, setih se ovih dana i upozorenja Vjekoslava Domljana, profesora Ekonomskog fakulteta iz Sarajeva. „Imajući u vidu da broj umrlih ovdje (u Bosni i Hercegovini) nadmašuje broj rođenih, desit će se da će nam dohodak po glavi stanovnika biti viši, ali ukupan dohodak će biti manji“! Bože, kako jednostavan recept za rast standarda. Kako se toga niko nije ranije setio? Ili jeste i već ga ozbiljno sprovodi u delo?