Arhiva

Doba spektakla

M. Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. jun 2019 | 01:46
Od 25. do 28. juna, izdavačka kuća Arhipelag, u saradnji sa Domom omladine, organizuje 8. beogradski festival evropske književnosti. Program čini šest čitanja poznatih svetskih i domaćih pisaca, četiri filmske projekcije u okviru retrospektive Književnost na filmu, panel s temom da li je kritika moguća u doba spektakla, kao i izložba crteža i karikatura Predraga Koraksića Koraksa, posvećena pesniku Čarlsu Simiću. Učestvuju književnik LJubomir Simović, norveški romansijer Eugen Šuljgin, pisac Ilija Trojanov, slovenački romansijeri i pripovedači Jani Virk i Vlado Žabot, Darko Tuševljaković, dobitnik Evropske nagrade za književnost… Eugen Šuljgin, koji će nastupiti 27. juna, u programskoj celini Na sceni, govorio je pre dve godine za NIN o svom poreklu: „Moj deda bio je Rus. Zvao se Eugen Aleksandrovič Šuljgin, baš kao i ja, ali je iz političkih razloga promenio ime u Eugen Šulc. Bio je profesor biologije mora, prvo na Sorboni, zatim u Berlinu, pa u Sankt Peterburgu. Na kraju je prihvatio posao upravnika tada čuvenog instituta za morsku biologiju u Harkovu, u Ukrajini, i postao šef katedre. Politički aktivan, prijatelj Kerenskog, želeo je da transformiše Rusiju u republiku po francuskom parlamentarnom modelu. Umro je 1917. Moj otac bio je slikar. Rođen je 1901. Osamnaest godina kasnije došao je u Pariz i studirao umetnost u Matisovoj školi, s Otonom Friezom i Raulom Difijem, posle sa norveškim slikarima Henrikom Sorensenom i Helbergom. Oženio je Norvežanku, moju majku, 1929, i trajno se preselio u Norvešku 1939. Posle rata, porodica je uglavnom živela u Italiji (najviše u Firenci), ali takođe i u Parizu. Profesor na Umetničkoj akademiji u Oslu postao je 1956. Umro je 1981. kao jedan od najvažnijih norveških slikara. Zadržao je prezime Šulc u znak poštovanja prema svom ocu, ali ga je njegova sestra, balerina u Ruskom baletu, vratila u Šuljgin. Ja sam studirao arheologiju, klasične jezike, istoriju i istoriju umetnosti na Univerzitetu u Upsali, posle u Stohkolmu, ali pošto sam 1970. objavio prvi roman, posvetio sam se isključivo pisanju. Dobro, dobro, ovo već liči na novi roman...“