Komšije i susjedi

Uprošlom broju nastojao sam da pokažem da navodni prodor kroatizama u srpski, na koji se žalio jedan čitalac Politike, nije ni približno toliki koliki se njemu čini. Treba imati u vidu da su leksičke razmene između srpskog, hrvatskog, crnogorskog i bošnjačkog donekle i neizbežne, čak i sada kad više nema Jugoslavije, jer nisu u pitanju četiri jezika nego četiri varijante jednog istog jezika. O tome govori Deklaracija o zajedničkom jeziku koja je objavljena u martu 2017. i koju je dosad potpisalo preko dvesta jezičkih stručnjaka iz sve četiri države. Deklaracija kaže da se u „Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik... Reč je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su nemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, razmer istoga naspram različitoga u jeziku i posledična međusobna razumljivost. Korišćenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.“ Od nekoliko pomenutih argumenata za jedinstvo, meni se čini da je najvažnija razumljivost. Setimo se kako smo se kikotali početkom devedesetih, kad smo čuli da Hrvati još prikazuju neke srpske filmove, ali s titlovanim „prijevodom“ na hrvatski. Po shvatanju hadezeovaca, ako na ekranu srpski glumac kaže: „Baš lepo što ste došli, komšija. Sedite. Smem li da vas ponudim kafom?“ – hrvatski „gledatelj“ u „kinu“ ne bi baš ništa razumeo dok na ekranu ne pročita: „Baš lijepo što ste došli, susjede. Sjedite. Smijem li vas ponuditi kavom?“ Nešto slično videli smo i nedavno na televiziji Vajasat histori, koja je otkupila hrvatsku seriju o istoriji Dubrovačke republike. I ovde je dat titlovani prevod sa „hrvatskog“ na „srpski“. Stariji gledaoci, od kojih neki imaju problema sa sluhom a drugi sa vidom, mogli su da biraju hoće li gledati ili slušati iste reči. Pretpostavljam da ovde nisu u pitanju nikakvi „nacionalni“ povodi, nego da se sve emisije Vajasata, budući da se u njima gotovo uvek govori engleski, pre slanja u neku drugu zemlju automatski prevode.