Mlad za rat, star za mir

Posmatram okolne zgrade. Podsjećaju na starce kojima se na koži pojavljuju ružne fleke. Smežurane, dotrajale, s fasadama koje su odavno izgubile svoju pravu boju, jednolične petospratnice. Pogled potom luta malo dalje, na lijevu stranu. Zapušteno dječje igralište sa slomljenim ljuljačkama i zarđalom klackalicom. Iza njega red starih garaža obrastao gustom visokom travom. Ulicu natkrivaju krošnje drveća koje raste s obje njene strane. Drveće pravi sjene. Ulica prolazi tunelom zelenila i ocvjetalih mahunarki što vise kao otežala vimena. Moja tetka vlasnica je malenog butika, koji se, posmatrano odavde, nalazi na drugom kraju grada. Nadam se, topli proljetni zrak će mi razbristriti um i smisliću nešto do tamo. Laži kojima hranimo njihovu nadmoć. Poniznost kojom gojimo njihovu samouvjerenost. Umijeće žicanja – piše Stevo Grabovac na desetoj stranici svoga romana Mulat albino komarac (izdavač: Imprimatur), svedočanstva o jednoj izgubljenoj generaciji, kako je u pogovoru napomenuo književnik Bekim Sejranović. „Na samom početku, u djetinjstvu, ta generacija pred sobom kao da ima, bar se tako može činiti onima koji su u to vjerovali, neku budućnost, no umjesto toga, slijedi ratna apokalipsa, upropaštene tinejdžerske godine, a potom, kad dođe nekakav mir, slijedi život bez nade u postapokaliptičnom, postratnom, distopijskom društvu koje danas svi tako dobro poznajemo. Mulat albino komarac jedna je od mnogih pripovijesti o prošlosti koju bismo najradije svi zaboravili.“ Kako vam se otvorio rukopis novog romana? Rukopis romana je dugo nastajao, u raznim uslovima, pa i na raznim mjestima. Nastao je iz potrebe da ispričam priču o jednoj generaciji koja je prosto preskočena u svim dešavanjima tokom devedesetih godina prošlog vijeka; ljudima koji su bili premladi da učestvuju u ratovima, a kad su ratovi završili, bili su prestari da se uključe u normalan život. Ovo je ujedno i roman o gubitku i priča o tome kako se ljudi nose sa njim. Ko su vaši junaci? Junaci mog romana su pripadnici te jedne preskočene generacije koje život nije mazio. Glavni lik je onaj bezimeni junak koji pokušava da pomiri ružnu prošlost i još ružniju sadašnjost. Ostali likovi su marginalci, ljudi iz provincije koje je život zakočio u trenutku otpočinjanja rata, ljudi koji i nekoliko godina kasnije pričaju iste priče i žive iste bezrazložne živote, sa ponekim izuzetkom koji u tom životu pokušavaju pronaći dublji smisao i zato napuštaju te srušene svjetove. Na konkurs za NIN-ovu nagradu stiglo je dve stotine knjiga. Da li je to dobra vest ili razlog za brigu? Pa, dobra vijest je da je svakako značaj NIN-ove nagrade izuzetno velik, a raduje pomisao da se pojavljuje dosta novih autora. Ne znam zašto bi se oko toga trebalo brinuti, pošto postoji ona stara izreka da „kvalitetni tekstovi uvijek pronađu put do čitaoca”, naravno, ja vjerujem da u tih 200 knjiga ima dosta kvalitetnih. To se barem, kao pasionirani čitaoc prije svega, iskreno nadam. E, sad, ukoliko to nije tako, onda već imamo razlog za brigu. BIOGRAFIJA Stevo Grabovac (Slavonski Brod, 1978) završio je srednju školu u Bosanskom Brodu. Studirao je na Tehnološkom fakultetu u Banjaluci. Objavio je knjigu Stanica nepostojećih vozova. Priče su mu objavljivane po raznim zajedničkim zbirkama. Mulat albino komarac njegov je prvi roman. Živi i radi u Banjaluci.