Arhiva

Borislav Bora Stanković (1925-2020)

Z. Preradović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 25. mart 2020 | 19:53
Ako je profesor Aleksandar Nikolić bio „patrijarh srpske košarke“, kako ga je nazvao Božidar Maljković, onda je Borislav Stanković zaslužio za života, a i sada posthumno, da bude njen počasni predsednik. Osim što je Maljković pogrešio u jednoj stvari. Ono što su Bora Stanković i Aca Nikolić utemeljili, zajedno sa još dvojicom „besmrtnika“ – Radomirom Šaperom i Nebojšom Popovićem, širom planete biće prepoznavano kao jugoslovenska škola košarke. Zanimljivo je to sa ovdašnjom košarkom. I danas lebdi pitanje zašto je poratna, rigidna komunistička vlast dozvolila deci čiji su roditelji bili reakcija da se bave nekim javnim poslom (otac Bore Stankovića je streljan kao pripadnik Ravnogorskog pokreta Draže Mihajlovića). Biće da su tu čudnu igru sa dve korpe posmatrali kao efemernu pojavu koja će ostati na margini i neće imati uticaja na omladinu. Četvrt veka kasnije reprezentacija je postala prvak sveta, klinci su ludovali za ovom igrom, a košarka je postala jugoslovenski ponos i njen najbolji izvozni artikal. Nabrajanje Borinih zasluga oteglo bi se unedogled. Od igračkih i trenerskih titula u zemlji i inostranstvu do činjenice da je bio strelac prvog koša na svetskim prvenstvima. Najviše ćemo ga, ipak, pamtiti kao fukcionera i prvog čoveka Međunarodne košarkaške federacije. Obavljajući ovu funkciju 26 godina (1976-2002), Stanković je najzaslužniji što je svet na Olimpijskim igrama u Barseloni prvi put video američki Drim-tim sa Majklom DŽordanom. Pitanje je i kako bi izgledala srpska košarka da Bora nakon sankcija 1995. nije malo pogurao reprezentaciju tadašnje SRJ koja će postati kontinentalni prvak. Košarkaška planeta odužila mu se prijemom u Kuću slavnih – 1991. Naposletku, biće da je suštinu onoga što je Bora bio najbolje sublimirao legendarni Duda Ivković, opisujući situaciju sa prošlogodišnjeg Akropolis kupa: „Vid ga više nije služio. Ali bio je tu! Iako nije mogao da vidi igrače. Bio je tu da oseti teren, taj huk publike. Da čuje loptu! Neverovatna ljubav i ceo život posvećen košarci“.