Arhiva

Glasanje je bezbedno ako se ne pokaže suprotno

Sandra Petrušić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 17. jun 2020 | 13:09
U trenutku dok je italijanski premijer Đuzepe Konte davao iskaz pred glavnom tužiteljkom zbog kataklizmičnog scenarija u okrugu Bergamo, pokrajina Lombardija (kontrola nad epidemijom je izgubljena nakon „uklete utakmice“ u Milanu), srpske vlasti su u sklopu predizborne kampanje upriličile sličnu utakmicu za svojih 20.000 potencijalnih birača. Očito sa dva cilja: da relaksiraju mase nakon zatočeništva i da sebi obezbede stvaranje novih „rezervoara zaraze“ koje će iskoristiti odmah nakon izbora za još jednu turu disciplinovanja građana u sklopu epidemioloških mera i suspendovanja ljudskih prava i institucija na neograničen period. Jer, dokle god se ne pronađe vakcina i dok je vlast ne nabavi, naprednjaci imaju mogućnost da virus zloupotrebljavaju za svoje potrebe. Mogu građane da drže unutar granica zemlje i primoravaju da odustanu od planiranih putovanja i trošenja novca u inostranstvu, a mogu i bez vanrednog stanja (dovoljno je samo da se pozovu na zakon o zaraznim bolestima) da lagodno primenjuju čistu silu i privatizuju sve državne resurse. A svima je jasno da Zagorka Dolovac, kao njen italijanski kolega, sigurno neće saslušati ni premijerku ni predsednika, čak ni ako bi se Srbija pretvorila u Galipolje. Uostalom, glavni akteri, ne čekajući izbore, već su najavili svoje korake. Odlazeća premijerka bila je izričita - izbori se moraju održati (nije to Olimpijada da se odloži), njihovo pomeranje do septembra ne bi ništa promenilo (u smislu broja zaraženih), a „neki“ (valjda oni koji vole da su bolesni) uzaludno se nadaju da će „korona ponovo biti na njihovoj strani“. Dr Predrag Kon se adekvatno nadovezao na ovu izjavu, očito u svoje ime, jer se ostali članovi Kriznog štaba trude da u ovom trenutku minimalizuju opasnost, uz najavu da će preporuke, ako bude potrebe, ponovo biti obavezne i bez vanrednog stanja. „Da li smo društvo koje razume samo zabrane, zakonsku obaveznost i kazne koje proističu iz nepoštovanja ovih obaveza?“, upitao se Kon. Čak iako nismo bili društvo koje razume samo restrikcije, vlast je uz nesebičnu podršku stručnog dela Kriznog štaba uspela u prethodna tri meseca da izgradi baš takvo. Iako su preporuke, kao što dr Kon sada priznaje, mogle da budu obavezne i bez vanrednog stanja, ono je nametnuto u kompletu sa debelim lancem koji su nam vezali oko vrata i koji su na tri dana sve više zatezali, a da nam nikada nisu statistički objasnili zašto to čine. Tretirali su nas kao nerazumne i malo divlje jedinke i vrlo su dobro znali da ćemo se u skladu sa tim i ponašati onda kada nas oslobode. Pa zar nisu sumnjive žurke, megaproslave estrade, sportska dešavanja i najrizičnija ponašanja upravo krenula od onih sa kojima je Krizni štab najviše sedeo i preko čijih medija nas je edukovao? Zar nisu predvodnici okupljanja bili oni koje je vlast koristila za bakljade tokom policijskog časa? I da li se korona pojavila na N1, televiziji koja je uporno ukazivala na propuste, ili na Pinku? Nesporno da je dr Kon u pravu kada kaže da je epidemija politizovana, ali nije od antivakcionog lobija, kako tvrdi (čak ni istaknuti predstavnik ovog lobija dr Branimir Nestorović nije pominjao vakcinu - nema je), već od strane vlasti uz koju je. Privatizovanje epidemije zarad izborne promocije, uz ugađanje sopstvenom egu koje je tu došlo samo kao bonus, Vučić je otpočeo pre prvog obolelog. Još na prvoj konferenciji sa stručnjacima, kada je umesto da im prepusti mikrofon prenosio njihovo mišljenje „evo, doktori kažu da koristite tvrdi a ne tečni sapun“, da bi ni mesec dana kasnije eskalirao do „baš mi je drago što su se građani uplašili, moraću da smislim nešto još gore od Sajma“. Da to nije put, SZO je upozorila još na početku epidemije, kada je svim zemljama prosledila upitnik sa ključnim pitanjima na osnovu kojih je proveravala spremnost države za ozbiljnu borbu, uz napomenu da samo jedan odgovor „ne“ predstavlja propust koji će virus iskoristiti. A teško je poverovati da je iz Srbije stigao odgovor „da“ na pitanje da li je vlast obezbedila zajedničko delovanje sa pripadnicima drugačijih političkih, verskih i drugih uverenja. Recimo, dok je vlada Finske pravila zajednički štab sa svim opozicionim partijama, Milenko Jovanov je izdao saopštenje u ime SNS u kom je Dragana Đilasa pozvao na saradnju sledećim rečima: „Sve u svemu, ako želi da pomogne, neka odreši kesu, jer su pare jedino vredno što ima, a što može da podeli sa građanima. Ne saveti, ne ideje, ne predlozi... Ako to neće, onda neka bar umukne, jer njegovo bulažnjenje i lupetanje samo izaziva dodatni, nepotrebni stres građanima, pa im slabi imunitet i čini ih manje otpornim na virus.“ Preciznije, da leči naciju je mogao i umeo jedino Vučić, koji je to i lično potvrdio: „Iskreno sam sit onih koji brinu tuđe brige, kažite da je to zbog želje da politički budem izolovan kako bi korona pobedila u Srbiji.“ Ta kontinuirana kampanja je dobila svoj završni oblik onog trenutka kada je nastavkom predizbornih radnji formalno odobrena, pa je mogla da bude predočena u poster na kojem Vučić u društvu stručnjaka iz Kriznog štaba (epidemiologa Branislava Tiodorovića i Predraga Kona, kao i direktora Klinike za infektivne bolesti Gorana Stevanovića, od kojih se nijedan nije distancirao od ovakve vrste promocije) poziva građane da glasaju za SNS. Ili u vidu spota u kom načelnica Klinike za interne bolesti KBC Zvezdara Teodora Beljić Živković udvoričku letvicu podiže baš visoko: „Ova poslednja kovid infekcija je pokazala koliko je našem predsedniku važno zdravlje građana. Adekvatno lečenje, nova oprema, dijagnostički testovi… To što smo postigli fantastične rezultate, bolje nego u Evropi, mene ubeđuje i da predsednik zaista misli o našem zdravlju i zato nemam dilemu da ću da glasam za Srpsku naprednu stranku.“ Ne, nismo postigli fantastične rezultate, a od trenutka kada je početkom maja procenjeno da restriktivne mere više nisu potrebne, kriva sa brojem zaraženih ni na trenutak nije počela da opada. Stručnjaci su pokušali da nas ubede da to nije bitno, da idemo u dobrom pravcu i da je sve pod kontrolom (džepovi, repovi, pojedinačni slučajevi...). To što je Vučić policijski čas produžio za tri sata u danu kada smo imali samo 12 zaraženih i što se dr Stevanović izdrao na naciju jer mu je priredila svojom neodgovornošću „najcrnji dan“ u kom je 125 ljudi zaraženo, za stručnjake jednostavno nije relevantno - tvrde da situacija više nije ista. To je i objasnila direktorka „Batuta“ Verica Jovanović, ukazujući da brojka od 73 zaražena (13. jun) zahteva pažnju, ali da nije alarmantna kao što je bila na početku epidemije jer su se tada brzo razvijale teške kliničke slike i u većoj meri su korišćeni respiratori. Međutim, ako pogledamo statistiku iz marta, brojke nam govore drugačije - 20. marta je novozaraženih bilo 71 a na respiratoru je bilo osam osoba, dan kasnije je novozaraženih bilo 88 a na respiratoru 12 (nakon toga su i jedna i druga brojka počele da rastu), što odgovara trenutnoj situaciji – na pomenuta 73, na respiratoru se nalazilo 14, a sutradan kada je broj zaraženih bio 76, na respiratoru je bilo 15 pacijenata. Dakle, jedina bitna razlika je to što broj slučajeva ne raste onom brzinom kojom je krajem marta rastao, ali da bi to ostalo tako potrebno je odgovornije ponašanje. Recimo, da za početak, ako su nam maske još uvek potrebne u zatvorenom prostoru, državno rukovodstvo da lični primer. I to ne tako što će samo Sašu Radulovića izbaciti iz skupštinske sale jer ne koristi masku i rukavice, već i tako što će isto pravilo primeniti i na Anu Brnabić, koja je ušla sa maskom a onda je skinula i satima govorila bez nje. Ali, ni brojke ni lična odgovornost nisu u igri, ako se ne uklapaju u kampanju. „Uprkos preporukama međunarodnih organizacija da se politički akteri suzdrže od građenja kampanja na temi virusa korona, kao još jednim mogućim oblikom zloupotrebe u vidu prisvajanja rezultata države u stranačke propagandne svrhe, u nastavku izborne kampanje primećujemo da stranke, a pre svega vladajuća većina, obilato koriste pandemiju virusa korona u promociji. Dok se vlast najčešće hvali uspesima u ovoj borbi, opozicija uglavnom koristi pandemiju da naglasi propuste. SNS je, na primer, u pet svojih promotivnih spotova koristila temu virusa korona. Mi smo podneli prijavu REM-u i Agenciji za borbu protiv korupcije za zloupotrebu javnih resursa povodom spota u kojem se koriste snimci iz bolničkog kruga KBC Zvezdara i u kojem se pojavljuje načelnica te ustanove, s vidljivim oznakama na lekarskom mantilu. To je udžbenički primer kako se posao države koristi u stranačke svrhe. Odlukom Agencije potvrđeno je da je SNS prekršio zakon zloupotrebljavajući javne resurse u partijske svrhe, a na odgovor REM-a još uvek čekamo. I tokom vanrednog stanja imali smo slučajeve koji bi, da je u toku bila predizborna kampanja, bili okarakterisani kao funkcionerska kampanja, kao što je bila predsednikova poseta Novom Pazaru, gde je lično uručio medicinsku opremu zdravstvenim radnicima. U okolnostima pandemije, taj događaj je bio i primer neodgovornog ponašanja jer se veliki broj ljudi nepotrebno izložio zdravstvenim rizicima“, kaže programski direktor Crte Raša Nedeljkov. Međutim, u ovom trenutku je manje bitno to što režim koristi koronu u propagandne svrhe (više se tiče morala nego izbornog ishoda), od činjenice da će nam sa tim i takvim moralom, ali i do sada pokazanim znanjem, rukovoditi pandemijom i nakon izbora. A malo je verovatno da će se osvrnuti na preporuke evropskog ogranka SZO, koje su još krajem aprila izdate da bi se pomoglo državama tokom popuštanja mera i prilagođavanja „novoj realnosti“. Jer nova realnost nisu autobusi puni ljudi bez zaštitne opreme, stadioni sa najvećim brojem navijača na Zemljinoj kugli tokom pandemije i lude žurke (to je stara realnost), već nastavak života uz ograničenja. „Mere se moraju popuštati postupno, ostavljajući dovoljno vremena (oko dve nedelje) da postane vidljiv pun efekat popuštanja. Vremenski interval između labavljenja dve mere umnogome zavisi od kvaliteta sistema nadzora i kapaciteta da se izmere efekti, a države moraju biti spremne da neprestano nadziru, prilagođavaju, nastavljaju sa procesom popuštanja ili ga hitno unazađuju u odnosu na šablone prenošenja bolesti i to kako ljudi na njih reaguju“, kaže se u uputstvu SZO i dodaje da se neželjeni scenariji mogu preduprediti „uvođenjem mera koje su bolje obrazložene, prikladnije, više prihvaćene i stoga efikasnije“, jer su glasovi pojedinaca bitan resurs u planiranju i moraju se „osluškivati“ zato što je „blagovremena, efikasna, iskrena komunikacija zasnovana na dokazima“ neophodna za izgradnju poverenja javnosti. A šta smo mi do sada dobili? Za početak, populističko popuštanje svih mera da bi građani „relaksirano“ ušli u izbornu kampanju. I niko iz Kriznog štaba nije ni trepnuo, a kamoli preispitao mere kada se virus pojavio u jaslicama, studentskim domovima i domovima za stare. Čak su nedavno dozvolili i posete gerontološkim centrima, iako nas i dalje upozoravaju da je situacija veoma opasna za taj deo populacije, ali su procenili da je malo kulturnije da im unuci stignu koji dan ranije od onih sa glasačkim kutijama. A glasati se mora. I u cilju toga, ako se mora, nije loše i malo nafrizirati statistiku. Nakon fijaska sa čudesnim izlečenjem 4.125 ljudi, a potom i izlečenjem onih koji su se samo tri dana ranije zarazili, „Batut“ se odlučio za novu taktiku – od sada ćete statistiku dobijati na kašičicu i to samo podatke koje mi odlučimo da je bezbedno dati. Koga interesuje „iskrena komunikacija zasnovana na dokazima“ i SZO, kada je bezbednije prećutati podatke, tako da su 7. juna poslednji put objavljeni podaci o broju izlečenih pacijenata, a 10. juna je poslednji put objavljen dnevni izveštaj o polu, starosti i mestu prebivališta novootkrivenih zaraženih. Dakle, dovoljno je da verujemo vlasti - stavite masku, rukavice nisu neophodne i glasanje je apsolutno bezbedno. Ako nije, izmerićemo to kasnije.