Arhiva

Jadni ljudi

Milan Ćulibrk | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 8. jul 2020 | 22:50
Jadni ljudi
Biće da su članovi Republičke izborne komisije prošlog četvrtka gledali gostovanje predsednika na RTS-u. I da im, nakon što su videli kako je prošla Olivera Jovićević, ni na kraj pameti nije bilo da se junače i da javnosti saopšte da 21. juna na parlamentarne izbore, ipak, nije izašlo više od polovine građana sa pravom glasa. Pa, to onda ne bi mogla da bude apsolutna, već samo relativna pobeda. A našeg predsednika bije glas da voli apsolutnu vlast i da je sve ostalo za njega relativno. I zato mu je bilo veoma važno da sebi, a naročito drugima, pokaže da uprkos bojkotu i virusu, uprkos svemu, može na birališta da izvede više od polovine glasača. Uostalom, za taj scenario bilo je skoro pa dovoljno da svaki drugi od 6,2 miliona građana koji su uzeli 100 evra izađe na izbore, a da svaki treći zaokruži broj 1. I kako posle neko da mu kaže da je, eto, ipak na izbore izašlo 48,93 odsto? Kako su konačni rezultati jednog dana konačno morali da se saopšte, RIK je objavio da je pravo glasa imalo 6.584.376 a da je glasalo 3.221.908 birača. Jadni ljudi. Mada Srećne ljude u poslednje vreme mogu da vidim samo na RTS-u. A i to je repriza. Ne sumnjam da su u RIK-u svesni šta su uradili, prvi put u novijoj istoriji i da znaju da u saopštenju RIK-a posle parlamentarnih izbora 2016. jasno piše da je na njih izašlo 56,07 odsto birača. A i direktoru Republičkog zavoda za statistiku neko može da kaže da RZS u svojim specijalnim publikacijama posvećenim izborima nije krio da je 2014. glasalo 53,09 odsto upisanih u birački spisak, a da je dve godine ranije odziv na parlamentarne izbore bio 57,8 odsto. I nakon izbora za predsednika Srbije, 2. aprila 2017. RIK je saopštio da je na izbore izašlo 54,36 odsto ljudi sa pravom glasa. Možda bih i poverovao da su ovoga puta zaboravili taj jedan podatak da ne postoji izveštaj iz 2018, u kome RIK navodi da je na izborima za članove nacionalnih saveta nacionalnih manjina učestvovalo 39,15 odsto Albanaca, 44,9 odsto Aškalija, 25,76 odsto Bunjevaca, 53,64 odsto Vlaha, 56,49 odsto Egipćana, 58,46 odsto Čeha … Ali, ako su pre manje od dve godine mogli da naprave ovako detaljan izveštaj o odzivu na izbore svih 18 nacionalnih manjina, neće biti da je direktore RIK-a i RZS mrzelo da podele samo dva broja. Jednostavno su procenili da im je pametnije da taj podatak prećute. I zamalo da bude i Vučić sit i ovce na broju. Tako bi i bilo da nema zakerala kojima nije bilo teško da urade ono što nadležni nisu hteli. Jer, njih nije briga čak i ako se rezultat ne svidi čoveku koji baš voli brojeve, ali samo one koji njemu odgovaraju. Znaju to i njemu naklonjeni mediji. Zato je, na primer, jedan ovdašnji portal uz naslov Hrvatima industrija pala 12 odsto, a najgore tek dolazi objavio vest da je našim susedima industrijska proizvodnja u maju bila za 12,4 odsto manja nego u istom mesecu 2019. Istog dana, isti portal uz naslov Nije katastrofa: pad privrede ozbiljan, ali ide nabolje preneo je saopštenje Republičkog zavoda za statistiku da je industrijska proizvodnja u Srbiji u maju 2020. bila za 9,3 odsto manja nego u maju 2019. Šta reći na ovo? Da li zaista Hrvatima tek dolazi „ono najgore“ i da li nama zaista ide „nabolje“? Plašim se da podanički mediji, plašljive, jadne i ponižene institucije i bahata i osiona vlast nisu baš najbolja kombinacija za borbu protiv sve snažnije zdravstvene i ekonomske krize. Ključni problem je da sistem ne funkcioniše. A to je na svoj način potvrdio i predsednik Vučić kada je rekao da se kaje što posle izbora nije ostao u Srbiji, jer bi ranije angažovao Vojsku u borbi sa kovidom-19. Pa u tome i jeste problem, što nikada nije iskreno pitao lekare iz Novog Pazara da li im više od Vulina treba medicinska oprema? Ili, ako ih je i pitao, nije ih slušao. I seća li se predsednik da je krajem marta tvrdio da država ima para? Da je u junu rekao da će Srbija „imati snage da pomogne Republici Srpskoj ako bude imala bilo kakvih problema sa likvidnošću“? A sad, kad posrnula privreda traži nove mere podrške, tvrdi da para – nema. Ukoliko bi nam bar rekao kada je govorio istinu, to bi za početak moglo da bude lekovito. Umesto što novinarku RTS-a pita da li zna ijednog navijača koji se razboleo na derbiju. Ne znam zašto, ali ubeđen sam da predsednik i ljudi iz njegovog okruženja lično poznaju mnogo više navijača od Olivere Jovićević.