Vlada će pasti ako izneverimo sporazum

Ovih dana je baš teško doći do Dritana Abazovića, doktora političkih nauka i nosioca liste koalicije „Crno na bijelo“ na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori. Dok je DPS predsednika Mila Đukanovića brojao do četrdeset odbornika, opozicione liste „Za budućnost Crne Gore“, „Mir je naša nacija“ i „Crno na bijelo“ brojale su do 41, čime su napravile većinu i srušile trodecenijsku vladavinu DPS-a. Četiri mandata Abazovićeve liste bila su presudna. U izjavama ovog crnogorskog političara albanske nacionalnosti za sada se ogleda energija tridesetpetogodišnjaka, ali i smirenost nekoga daleko iskusnijeg. To ne čudi – kao najmlađi poslanik u istoriji Crne Gore, u Skupštinu je ušao još 2012. i u međuvremenu je skupio dovoljno iskustva da, ispostaviće se, danas bezmalo sam odlučuje o budućnosti susedne zemlje. „Lista koju sam predvodio je bila game changer, jer smo uspjeli da animiramo apstinente i neke glasače DPS. Ipak, najveći pobjednik je građanska Crna Gora čiji su građani prvi put u 114 godina crnogorskog parlamentarizma uspjeli da glasovima povrate sopstveni suverenitet. Najveći gubitnici su organizovana kriminalna grupa i ljudi bliski kriminalnim strukturama. Pojedinačno govoreći, Milo Đukanović i DPS“, kaže Abazović za NIN. Da li je DPS sam sebe srušio s vlasti? Šta je posle tri decenije bilo presudno? DPS je odavno trebalo da izgubi vlast, jer ju je osvajao na dirigovanim izborima. Ni ovi nisu bili ništa bolji – sam ih je organizovao, sam diktirao uslove i održao ih je kad je njemu najviše odgovaralo. Utoliko je naš uspjeh veličanstveniji. Međutim, slažem se i da je sam sebe razvlastio. LJudi iz vrha ove partije na čelu sa Đukanovićem su sebično i bahato novac i pravdu dijelili među nekoliko porodica i pojedinaca, saradnika i kumova. Oni su svoju korist poistovjetili s vizijom razvoja zemlje. I nisu glasači nezadovoljni od juče. Dugo to traje. Prošle godine je bivši gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović uhvaćen sa 100.000 evra u džepu za kupovinu glasova. Ove godine je korona uništila turističku sezonu. Ekonomska situacija je kataklizmična. Jeste korona spoljni faktor, ali je ogolila to da nemamo održiv ekonomski sistem. Ipak, vjerovatno najveći problem koji su sebi stvorili bio je Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji ni dijete od deset godina ne bi donijelo. Mislim da poraz može da bude blagotvoran za DPS. Moraju da iznađu snagu za unutrašnju reformu, kao svojevremeno HDZ u Hrvatskoj ili SPS u Srbiji. Rekli ste da smatrate kako Đukanović treba da podnese ostavku na mesto predsednika Crne Gore. Koliko je to verovatno i kako će u suprotnom izgledati kohabitacija? Po mom skromnom sudu, Đukanović je politički završio. Kohabitacija će biti dobar test za demokratski potencijal Crne Gore, makar trajala nekoliko mjeseci. Logično bi i moralno bilo da podnese ostavku po formiranju vlade i da se potom raspišu predsjednički izbori. Uloga predsjednika je ionako protokolarna. Priznao je poraz, a ako bude opstruirao funkcionisanje države, znaćemo kako da politički odgovorimo. Postoji li opasnost da političku odgovornost prenese na ulična okupljanja pristalica, kako se desilo u nedelju? Tenzije jesu visoke, ali svako može da vidi da politički lideri i crkveni velikodostojnici bliski opoziciji čine sve da se one stišaju. Pritom, pristalice DPS-a imaju pravo na okupljanje i zaista vjerujem da poraz predstavlja šok za njih. Da ste trideset godina direktor nekog preduzeća, pa da dobijete otkaz, sigurno biste reagovali u afektu. Frustracije moraju da dođu na vidjelo, kao, uostalom, i na pobjedničkoj strani. DPS sada radi na zaplašivanju manjina, što je veoma ružno. Koordinisanim medijskim i analitičarskim djelanjem stvaraju osjećaj nekakve apokalipse. Čak i iz regiona. A jedino što se u Crnoj Gori desilo jeste demokratija. Međutim, što se više udaljavamo od izbornog dana, situacija je sve bolja. Da li je Milo Đukanović zaista jedini vesnik crnogorskog državotvornog projekta, kako se ponegde tvrdi? To je najveća tragedija njegove politike. Zamislite da vladate tri decenije i da ljudi imaju percepciju da ste jedino vi garant postojanja Crne Gore! Ima li većeg političkog poraza od toga da suverenitet države zavisi od jednog čovjeka, pa kakav god bio? To je odlika primitivnih društava, a ja duboko vjerujem da Crna Gora nije takva. Neka ne brine on o Crnoj Gori, mi ćemo. Brinuli smo o njoj i dok smo bili u opoziciji. Zašto nije brinuo o njoj dok su se izvlačile pare iz javnih preduzeća ili dok je njegov brat ostvarivao enormnu dobit na osnovu odluka ministarstava? Zašto nije brinuo dok su se uništavali rijeke i jezera ili dok su ubijali novinare? Zašto tad nisu pravljena patriotska okupljanja? Ipak, tačno je da u opoziciji ima i struja kojima ideja suverene Crne Gore nije bliska. Nemam iluzija oko toga. Mi jesmo podijeljeno društvo, ali Milo Đukanović nas je najviše dijelio. On je sinonim za podjelu, ako ni zbog čega drugog onda zato što je on imao ubjedljivo najviše resursa da podjele niveliše. Umjesto toga ih je produbljivao do bezumlja. Ovo ću reći u ime koalicije koju predstavljam: mi smo djeca rata upravo zbog njega i njemu sličnih i velika je stvar što smo mi takvi pobijedili njih takve kakvi jesu. On govori o povratku devedesetih, o nacionalizmu, a on je bio vjesnik tih priča, ne mi. Mi smo, imenima i prezimenima, danas garanti građanskog karaktera Crne Gore i pred svakim njenim građaninom ćemo braniti njen suverenitet i interes. U Pljevljima su se pojavili navodi o kamenovanju prostorija Islamske zajednice. Koliko je pobeda opozicije potencijalno produbila etničke podele? Nemile scene u Pljevljima mogu se tumačiti dvojako. S jedne strane, mi smo zemlja niske političke kulture u kojoj su nezadovoljstva gušena trideset godina. Niko nije očekivao da se smjena vlasti desi uz ruže i trube. Nesumnjivo je da postoje desničarski elementi u opoziciji i da postoje neodgovorni pojedinci. Ali, oni nisu juče nastali. Tu dolazim do drugog tumačenja. Jedini akter kojem sada odgovaraju etničke tenzije je vlast. Pljevlja su mala sredina i nemoguće je da policija ne može da utvrdi ko je izvršilac napada. Ja tu vidim rukopis policije. Dolazim iz albanske nacionalne zajednice i postavljam javno pitanje: koliko je desetina hiljada ljudi, bili oni Albanci, Crnogorci, Srbi ili Bošnjaci, otišlo iz Crne Gore zbog režima Mila Đukanovića, a koliko zbog nacionalističke retorike opozicije? Jesu li ti ljudi otišli u Ameriku, Austriju ili Švajcarsku zbog fašističkih parola, koje mi se na svaki način gade, ili zbog pogubne, diskriminatorske ekonomske politike DPS-a? Svako pošten će dati pošten odgovor. Kolika je opasnost po buduću vladu što su pobedile tri liste? Bili bismo u daleko većem problemu da se o svim problemima, kojih je napretek, pita samo jedna lista. Ako se pristalice DPS-a plaše da će Crna Gora drastično promijeniti kurs, pozivam ih da daju podršku listi „Crno na bijelo“, jer se borimo i zalažemo za proevropsku, suverenu i egalitarnu Crnu Goru. To će nas osnažiti i u pregovorima o formiranju vlade. Dogovor opozicije je da se članstvo u NATO i priznavanje Kosova ne dovode u pitanje. Budući da su u opoziciji i značajne prosrpske snage, očekujete li da ova pitanja u nekom trenutku postanu tačka sporenja? Mi imamo načelan dogovor čija je druga tačka poštovanje preuzetih spoljnopolitičkih obaveza i sporazuma naše države. Očekujem da oni koji žele da budu dio sporazuma poštuju sam sporazum. Ako to hipotetički ne bude ispunjeno, pašće vlada. Kraj priče. Odgovorni političari se drže dogovora. Po cijenu političke krize. Nemoguće je ući u glave i srca ljudi i promijeniti to kako se osjećaju. Razmišljati tako je diletantizam. Ali to ne znači da je nemoguće dogovoriti se o principima formiranja nove vlade. Raduje me što su druge dvije opozicione liste bez ikakvih problema prihvatile taj nacrt, koji je bio dio naše predizborne kampanje. Da li je osnivanje ekspertske vlade, što je bio vaš predlog, način da se u naredne dve godine prevaziđu nezgodna, pa i opasna pitanja? Jeste. To je od jula naš početni prijedlog i rekao bih da ima podršku. Mi smo podijeljeno društvo i političari koji izazivaju negativne, pa čak i pozitivne političke emocije bi otežali demokratsku tranziciju pred nama. Ne moraju biti u vladi, što ne znači da ne treba da budu u parlamentu. S druge strane, lider Demosa Miodrag Lekić je rekao da eksperata ima i u strankama… To je tačno. Ne treba biti isključiv, ali prednost treba dati onim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti ukoštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla. Da li je bilo govora o premijeru? Još je rano govoriti o personalnim rješenjima. Lično vjerujem da to treba da bude neko građanske, progresivne orijentacije koji bi bio dobra reklama Crne Gore, i u svijetu i u samoj Crnoj Gori. Postoje mišljenja da će se Đukanović samom inercijom kapitala i biznisa lako politički oporaviti. Odakle krenuti s lustracijom u zemlji koja je toliko ogrezla u kriminal? Koalicija „Crno na bijelo“ je pripremila dva sistemska zakona – Zakon o porijeklu imovine i Zakon o lustraciji. Treba da se postaramo da prostora za opstrukcije bude samo dok se vlada ne formira. Ako se budemo ponašali kao prethodna vlast, i treba da propadnemo. Ne treba pribjegavati revanšizmu, ali ne treba pribjegavati ni protekciji, kao do sada. Više sam nego siguran da će neki pipci voditi do Đukanovića ili do nekog od njegovih saradnika. Ali umjesto lova na vještice treba promovisati vladavinu zakona, nezavisno pravosuđe i nezavisan rad policije. Već danas visoko pozicionirani ljudi u DPS razmatraju kako da se distanciraju od te politike. Sigurno će biti mnogo insajdera. Za nas je to pitanje spasavanja državnog budžeta. Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja ove godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona evra. Već tu možemo da imamo ogromne uštede. Iako bih volio da imamo nultu toleranciju prema korupciji, teško ćemo je svesti na nulu. Ali, odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla. Bilo je priče da će DPS pokušati da s vama napravi novu parlamentarnu većinu, pa su pažnju, prema navodima, preusmerili na Tamaru Vujović iz Demokrata. Kolika je mogućnost preletanja ka DPS-u? Mogućnost postoji, ali je mala. Iskreno bih volio da vidim psihološki profil osobe koja bi u ovakvoj političkoj atmosferi odlučila da prekroji volju većinske Crne Gore. DPS je u nokdaunu, članovi su već počeli da odlaze i to će se iz dana u dan nastavljati. Dijelom je to stvar mentaliteta, a dijelom proizlazi iz činjenice da je DPS dominantno klijentelistička, interesna skupina. Manjinskim listama je ponuđena saradnja, mada još nismo obavili zvanične razgovore. Kad ljudi shvate da DPS prestaje da postoji, stvoriće se širi konsenzus i sumnjam da ćemo biti na nožu od 41 poslanika. Koliku političku snagu SPC zaista ima u Crnoj Gori? Da li je Amfilohije postao defakto politički lider? To je institucija u koju građani imaju tradicionalno ogromno povjerenje i samim tim ne može da bude neprijatelj Crne Gore. Očekujem da će se s modernijim i nediskriminatorskim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i vjerske organizacije povući iz prvog političkog plana, na osnovu Ustava i svih svetih knjiga. S obzirom na to da u Crnoj Gori žive značajne etničke manjine, kakva je budućnost odnosa sa Albanijom, BiH i pre svega sa Srbijom? Mi smo mala zajednica koja mnogo zavisi od turizma. Ne treba da dijelimo globalnu pravdu, već da održavamo proevropski kurs i podižemo sopstvenu državu. Najbolji mogući odnosi sa svima – s Albanijom, Hrvatskom, Kosovom, Sjevernom Makedonijom, BiH, a naročito sa Srbijom – ovo naglašavam zbog neprimjerenih tenzija u nedavnoj prošlosti – u našem su interesu. Mislim da će biti lakše praviti i njegovati ih bez ljudi koji imaju kriminalne, prekogranične reputacije i biografije.