Arhiva

Dobre i loše strane antikriznih mera

NIN | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 16. septembar 2020 | 18:13
Srbija je u ovoj godini primenila izdašan paket fiskalnih mera, koje su imale za cilj da ublaže recesiju podstaknutu pandemijom, ali i da se stvore povoljni uslovi za oporavak privrede. Kao rezultat stimulativnih mera donetih tokom drugog i trećeg kvartala, ali i automatskog pada poreskih prihoda, procenjuje se da će fiskalni deficit u 2020. biti oko 7,5 odsto, a da će javni dug dostići 60 odsto BDP-a. Automatsko povećanje fiskalnog deficita usled pada poreskih prihoda izazvanih ekonomskom recesijom iznosi oko 2,5%, dok je vrednost fiskalnih stimulansa oko 5% BDP-a. Fiskalni stimulansi primenjeni u Srbiji mogu se ocenjivati sa stanovišta održivosti, uticaja na oporavak privrede i pravičnosti. Iako je stimulans relativno veliki, fiskalno je održiv i njegova realizacija nije značajno povećala verovatnoću krize javnog duga. Međutim, primena snažnog neselektivnog fiskalnog stimulansa u kratkom periodu znatno je umanjila fiskalni prostor za primenu dodatnih fiskalnih mera u narednim godinama, a moguće je da će takvi stimulansi biti potrebni. Selektivnost bi omogućila da se sa istim iznosom fiskalnih rashoda, stimulansi primenjuju u dužem vremenskom periodu. Mada je, nakon ublažavanja epidemioloških mera, oporavak svetske i srpske privrede brži nego što je procenjivano tokom proleća, rast privrede u ovoj i narednoj godini je još uvek vrlo neizvestan, jer postoji mogućnost ponovnog uvođenja strožih epidemioloških mera. Ekonomska kriza do koje je dovela epidemija ima za posledicu veliki rast javnog duga, rast procenta loših kredita, rast nezaposlenosti… što u naredne dve-tri godine može da dovede do nove ekonomske krize. Stoga je važno da Srbija očuva fiskalni prostor kako bi i u slučaju pojave nove krize, u bliskoj budućnosti, mogla da primeni stimulativne fiskalne mere. Drugi kriterijum za ocenu fiskalnog stimulansa odnosi se na njihove antirecesione efekte - na to koliko je uticao na ublažavanje pada privredne aktivnosti i rasta nezaposlenosti, odnosno koliko će podstaći oporavak privrede nakon okončanja pandemije. Najveći antirecesioni efekat imala je isplata minimalca preduzetnicima i zaposlenima, jer je ova mera doprinela očuvanju radnih mesta, uprkos tome što mnogi zaposleni nisu radili tokom epidemije. Odlaganje plaćanja značajnog dela poreskih obaveza privatnom sektoru takođe ima značajan antirecesioni efekat, ali bi on bio veći da je mera primenjena selektivno, samo na posebno pogođene sektore privrede. Najslabiji antirecesioni efekat imala je isplata 100 evra svim punoletnim građanima. Dodeljivanje pomoći samo siromašnima imalo bi veći uticaj na privredu, jer bi oni potrošili celu pomoć, a u njihovoj potrošnji više učestuju domaći proizvodi. Selektivnost u dodeli pomoći bi omogućila da uz isti trošak, siromašni građani dobijaju pomoć u dužem periodu, što bi takođe pojačalo antirecesione efekte. Sa stanovišta dobre antirecesione politike vrlo je pogrešna odluka Vlade da javne investicije smanji za 0,8% BDP-a, jer poboljšanje epidemiološke situacije predstavlja pravi trenutak za ubrzanje javnih investicija. Naravno, da bi javne investicije dale pun doprinos oporavku i razvoju privrede neophodno je da se unapredi procedura izrade i izbora projekata, kao i procedura izbora dobavljača i nadzora radova. Važan kriterijum za vrednovanje fiskalnih stimulansa je njihova pravičnost, koja podrazumeva da veću pomoć dobijaju građani i preduzeća koji su snažnije pogođeni krizom, kao i građani koji žive u siromaštvu nezavisno od krize. Najnepravičnija mera u fiskalnom paketu je jednokratna pomoć od 100 evra svim punoletnim građanima, nezavisno od imovinskog stanja i nivoa dohotka, i od toga da li su pogođeni krizom ili nisu. Smanjenje siromaštva i nejednakosti koje je ostvareno ovom merom traje samo mesec-dva i znatno je manje od onog koje bi bilo postignuto da su siromašni dobili veću pomoć. Tvrdnja zvaničnika da je selektivnost u primeni mera protivustavna je neubedljiva, jer se ona primenjuje u slučaju svih prirodnih katastrofa. U slučaju poplava, zemljotresa ili suša pomoć države dobijaju samo oni koji su pogođeni ovim nepogodama, pa je to moglo da se primeni i u slučaju pandemije.