Arhiva

Drži vodu dok kontrolori odu

Petrica Đaković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. januar 2021 | 12:48
Vlast je ovih dana demonstrirala kako doživljava budžetsko planiranje. Samo nekoliko dana nakon pravoslavnog Božića, predsednik Srbije, kako to obično i biva, najavio je u jednoj televizijskoj emisiji skoro izvesno novi paket mera podrške privredi i u obrisima govorio o sadržaju tog paketa, pošto je još poslednjeg dana stare godine tako nešto nagovestio. Iako je od usvajanja Zakona o budžetu za 2021. u Skupštini Srbije do tog televizijskog nastupa prošlo tek mesec dana, u pomenutom budžetu nema čak ni obrisa najavljenih mera. Ovogodišnji budžet je, dakle, skrpljen bez dodatnih troškova za sprovođenje tih mera podrške, mada je bilo jasno da će privredi ili barem onom njenom delu koji se još uvek nalazi u nekoj vrsti karantina biti potrebna budžetska finansijska injekcija, da bi praktično odmah nakon usvajanja usledile najave o dodatnom trošenju. Naravno, nakon što su o budžetu za ovu godinu svoje mišljenje dali i Fiskalni savet, ali i predstavnici MMF-a, koji su početkom godine odobrili poslednju reviziju aranžmana koji je time praktično okončan. Drugim rečima, nakon što je budžet relativno lako „prošao“ stručnu i medijsku reviziju, jer iako je bilo upozorenja da je i planirani deficit od tri odsto BDP-a prilično visok i upitan, jasno je da bi uključivanje novog paketa mera u budžetski plan zahtevalo ili priznanje većeg deficita ili pak odustajanje od nekih rashoda, bilo da je u pitanju povećanje plata, bilo da se radi o nekim kapitalnim rashodima. I veći deficit i eventualno odustajanje od kapitalnih rashoda, pošto od povišice plata svakako Vlada ne bi odustala, ma koliko da je upozoravaju, izazvalo bi glasnije kritike budžeta, pa se način na koji je vlast odlučila da „progura“ nove mere čini politički logičnim, bar onoliko koliko proceduralno spornim. Sadržaj paketa trebalo bi da bude poznat do Sretenja, 15. februara, kada Srbija praznuje i Dan državnosti, ali ono što se iz dosadašnjih izjava može pročitati jeste da će on vredeti više od milijardu evra. Isto tako, naslućuje se i da vlast nije uvažila zamerke ekonomista na pakete koji su isplaćivani prošle godine, a naročito onaj jesenji, da se novac iz budžeta mora usmeriti direktnije, odnosno delu privrede koja je najviše pogođena krizom koju je prouzrokovao kovid-19, a ne svima koji rade u sektorima mikro, malih i srednjih preduzeća, bez obzira na vrstu delatnosti. Ipak, iz dosadašnjih najava jasno je da Vlada planira nešto nalik prošlogodišnjim merama, s tim što će ovaj put nešto više od milion zaposlenih u tim preduzećima dobiti u dve ili tri etape po pola minimalne zarade u Srbiji koja od januara ove godine iznosi oko 32.000 dinara. Drugim rečima, ako se država odluči da isplati dva puta po pola „minimalca“ za tih oko milion radnika, to će iziskivati oko 285 miliona evra dodatnog novca iz budžeta, dok bi tri takve isplate budžet koštale 430 miliona evra. Nije poznato da li će biti daljeg odlaganja plaćanja poreza i doprinosa, ali se najavljuje da bi moglo da bude novog čašćavanja građana, nešto nalik prošlogodišnjem „poklonu“ od 100 evra. Istovremeno, predsednik Aleksandar Vučić najavio je i dodatnu podršku garantnim šemama koje su dogovorene još prošle godine sa bankama, a pominje se između dodatnih 500 miliona i milijardu evra, bez preciziranja za koji iznos bi garantovala država. Podsećanja radi, država je prošle godine, prilikom usvajanja prvog paketa mera, dogovarala garantnu šemu vrednu dve milijarde evra, s tim što ona obezbeđuje garancije za najviše oko četrtine tog iznosa. Ako se takav recept bude prepisivao i za ovaj sretenjski paket, država bi za te garancije trebalo da obezbedi između 125 i 250 miliona evra. Taj novac, ipak neće biti direktni trošak budžeta, jer se on obezbeđuje samo za slučaj da preduzeća koja će banke kreditirati po ovoj šemi ne budu u stanju da tu pozajmicu sama vraćaju, ali bi svakako trebalo da bude uračunat u javni dug u ovoj godini. „Biće i sektorske pomoći za turizam, hotelijere, turističke agencije, za autobuske prevoznike, sa još pola minimalca. Nastojaćemo da dodatno pomognemo i penzionerima, pored povećanja penzije, a razmišljamo na koji način tokom godine da pomognemo i građanima ne bismo li podstakli potrošnju“, kazao je tom prilikom predsednik Srbije navodeći da je „pomoć u kešu veća od milijardu evra, što niko nije očekivao“. Ekonomisti sa kojima je NIN razgovarao reći će kako niko nije ni mogao da očekuje tako brzu najavu novog paketa mera, jer je budžet u kojem je to trebalo da se planira tek nedavno usvojen, ali i da je teško odgovoriti na pitanje ima li država novca, odnosno prostora u javnim finansijama za ovakav paket ili će se dodatno zaduživati, jer je on još uvek nedovoljno poznat. Ipak, ono što im upada u oči jeste upravo najava takvog paketa samo mesec dana po usvajanju budžeta, ali i činjenica da je to urađeno nakon što je praktično završen aranžman sa MMF-om i odobrena poslednja revizija. Pošto Srbija, prema najavama ministra finansija Siniše Malog, planira skore razgovore o nekom novom aranžmanu, tajming usvajanja ovog paketa svakako je dobro odabran. Prethodni aranžman je završen, a novi će biti zaključen kada novac iz budžeta za novi paket mera već bude isplaniran, a moguće i isplaćen. Takođe, poznato je da je Fiskalni savet analizirajući predloženi budžet za ovu godinu sugerisao Vladi Srbije da je dosta optimistično projektovala ovogodišnji rast BDP-a, za čak šest procenata, a u skladu sa tim krojila i očekivane prihode, pa onda i planirala rashode. Zato su upozoravali da bi bilo logičnije sačekati sa povećanjem plata u javnom sektoru, dok se ne vidi šta će biti sa epidemijom, odnosno da li će biti neophodno usvajati dodatni paket mera. Vlada se, međutim, na takva upozorenja oglušila, budžet je usvojen sa predviđenim povišicama, novac za dodatni paket mera nije planiran, pa je deficit od samo tri odsto BDP-a stručna javnost relativno lako „sažvakala“, a on nije zasmetao ni MMF-u. Podsećanja radi, ministar finansija se još oktobra prošle godine, prilikom razgovora sa članovima Fiskalnog saveta saglasio sa njima da je potrebno da u državnom budžetu za ovu godinu, upravo zbog neizvesnosti sa pandemijom, postoji fleksibilnost, odnosno da se budžet kroji konzervativno, da penzije rastu u skladu sa švajcarskom formulom, a plate u javnom sektoru samo za predviđenu inflaciju. Taj razgovor vođen je uoči posete misije Međunarodnog monetarnog fonda, da bi kasnije, kako se krojenje budžeta zahuktavalo, ministar zaboravio na ta obećanja. Umesto tog konzervativnog pristupa, budžet je skrojen prilično ambiciozno, projektujući stopu ovogodišnjeg rasta od čak šest odsto, usledilo je i povećanje plata, a ni penzije, po svoj prilici, neće rasti samo u skladu sa zakonskom formulom, pošto predsednik Vučić već sada najavljuje dodatnu isplatu. I ne samo to, najavljuje i mogućnost da tokom godine ponovo baca novac iz „helihoptera“ građanima, pravdajući to potrebom da se podstiče potrošnja, a sa njom i ekonomski rast, iako je Fiskalni savet nedvosmisleno utvrdio da izjave ministra Siniše Malog o pozitivnom uticaju mere od 100 evra na prihode od PDV-a nisu tačne, te da su prihodi od ovog poreza bili manji no što se očekivalo. Visina deficita u koju su ekonomisti od početka sumnjali, što zbog bojazni da se neće ostvariti projektovani rast (Svetska banka već prognozira upola manji rast od 3,1 odsto), a samim tim ni prikupiti očekivani prihodi, a sa druge strane, biće potrebe da rastu rashodi, upravo zbog neizvesnosti u vezi sa pandemijom, sada je još upitnija, iako se nije završio ni prvi mesec ove godine. Nije poznato da li će država novi paket mera ozakoniti nekim narednim rebalansom budžeta ili će novac privredi usmeravati preraspodelom, jer to, najpre, zavisi od visine odobrenih sredstava i onoga čime raspolaže u budžetskoj rezervi. Ukoliko se ispostavi da nema dovoljno novca za preraspodelu, logično je pretpostaviti da će se deo ili ceo iznos neophodan za isplatu novog paketa tražiti na finansijskom tržištu, odnosno finansirati iz nekog novog zaduživanja. Ne treba sumnjati, ma koliko da bude iznosio novi paket podrške privredi, da će Vlada uspeti u nameri da se dodatno zaduži na finansijskim tržištima. Novi talas štampanja novca centralnih banaka vodećih svetskih ekonomija je u punom zamahu, pa je tržište ponovo zapljusnuto obiljem relativno jeftinog novca. Drugim rečima, ne samo da će se lako zadužiti, odnosno pronaći novac za finansiranje tih novih rashoda, već ni cena tog novca neće biti previsoka, kako se očekivalo i upozoravalo s početka ove krize, kada su, usled velike neizvesnosti i straha od pandemije, svi „zavrnuli česme“ čekajući dalji razvoj situacije. Zato ekonomisti kažu da nije sporno što država priprema novi paket mera podrške privredi, jer je situacija sa pandemijom još uvek neizvesna i zahteva određene restriktivne mere u pogledu ograničenog kretanja i distanciranja, ali je sporan način na koji to srpska vlast radi. Mimo budžetskog planiranja i bez razmatranja upozorenja koja joj stižu od kontrolora i revizora javnih finansija, a na prvom mestu Fiskalnog saveta koji redovno upozorava i na transparentnost budžeta, odnosno nedovoljno budžetsko planiranje. Sa druge strane, jasno je da vladajuća stranka ovim sretenjskim paketom koji pored pomoći ugroženoj ili manje ugroženoj privredi, zavisi od delatnosti, najavljuje i pomoć penzionerima, ali i svim građanima, praktično otpočinje izbornu kampanju. Koliko bi, pak, sve građane ta kampanja mogla koštati, rano je prognozirati. Kako kažu ekonomisti, teško je sada precizno govoriti o posledicama olakog rasipanja, bez detaljnog planiranja, pošto se, sa jedne strane, rasipa ceo svet, a sa druge, naplata takvog rasipničkog ponašanja se još ne nazire. Ono što, međutim, iskustvo uči jeste da eri štampanja novca - kakva je u najvećim svetskim ekonomijama počela praktično još sanacijom globalne ekonomske krize iz 2008, a nastavljena zbog pandemije - a samim tim i njegovog obezvređivanja mora jednom doći kraj. A dok on ne dođe države, naročito one koje ne štampaju svoj novac nego pozajmljuju tuđi na tom tržištu preplavljenom jeftinim parama, mogle bi upasti u zamku da svoje dugove vinu do neizdrživih granica. A cena takvog zaduživanja mogla bi, kada se točak okrene u suprotnom smeru, biti visoka.