Ne dam ni vaše ni naše reke

Hrvatica je. Odredba važna za one koji govore da je ekološki ustanak pročetnički, e pa, Grinpisova je aktivistkinja, novinarka, nekadašnja pripadnica Bed blu grlsica, koja je shvatila kako se rat među nama odvijao da bismo se mi međusobno ubijali i klali, a na našoj krvi izmešanoj rađali se ratni profiteri. Iva Anzulović kaže kako je, na primer, „’Gavrilović’ eklatantan primjer razloga ratovanja; Petrinja je okupirana zbog suradnje pojedinaca ’zaraćenih’ strana, u isto vrijeme je sprovođen nezakoniti stečaj tvornice vrijedne dvije milijarde, sa računa za obranu je uzeto 3,3 milijuna za kupovinu tvornice a nakon oslobođenja su uz tog Georga Gavrilovića stali jedan premijer i predsjednik Sabora“. Iva, stigla si stopom iz Hrvatske u Beograd da govoriš na ekološkom ustanku. Na skupu. Zašto? I šta si rekla? Za očuvanje vaše prirode stigla bih i pješice. Rekla sam što mi je u srcu; kod vas u Srbiji, u Hrvatskoj, BiH i svugdje imamo Rio Tinte gdje god se okrenete. U isto vrijeme, upravo ovog mjeseca obilježava se 50 godina Greenpeace organizacije koja brani prirodu. Dakle, to je konstanta i pravilo, punih pola stoljeća, u svijetu. Ako će pomoći Srbiji da obrani svoju prirodu to što ću ja auto-stopom, biciklom, na konju ili rolšuhama dolaziti - naviknite se na mene jer ne dam ni na vaše ni na čije rijeke. A onda kada je sve kako treba, idemo se natjecati u vaterpolu i tko radi bolju rakiju. Narodna stranka, opozicionog bloka, optužuje Ćutu da je Vučićev čovek, trojanski konj? Od kada si aktivista Odbranimo reke Stare planine i kakve veze Vučić ima s tim? A kakve ti imaš veze sa Grinpisom i Ćutom i ovim pokretom? Optužbe, neargumentirane, klasična su obrana onih koji su u krivu. Ćuta ima veze sa Vučićem koliko ja sa Arkanom. Tako radi propaganda i kod vas i kod nas, ništa novo. Vučić je razotkriven kako radi protiv dobrobiti ljudi koji žive u Srbiji, i točka. Postala sam dijelom Greenpeac-a kada su se naši „Vučići“ dosjetili da bi bušili Jadran zbog nafte i digla sam sve na noge kao i Ćuta za Staru planinu. Kada sam vidjela Ćutu u filmu Borisa Malagurskog Težina lanaca 3, odmah sam prepoznala energiju koju i sama imam kad čujem sulude planove za uništavanje prirode. Našla sam ga na Facebook-u i ponudila pomoć. Nazvao me, skužili smo se u prvoj sekundi i postali braća za zajednički cilj. Ko si? Čija si, što bi ovde rekli, mama, tata, i ostalo što te takvom napravilo? Odgajali su me doma da uvijek reagiram na nepravdu. Jesam li ja ustaša ako branim svoju Zrmanju i Jadran i volim svoju zemlju? Ta etiketiranja su obmana za skretanje pozornosti sa problema i tko to danas još „guta“ je samo glup, bez etikete. Nemam ja problem ni sa kakvim ideologijama i stavovima, svatko ima pravo na svoje, ali kada čovjek visi iznad ponora, neću ga sigurno pitati za podrijetlo. Ili za koju je stranku glasao, nego mu odmah pružiti ruku i izvući ga van. Ako se i posvađamo kasnije, neka nam veselja, samo da je čovjek dobro. Koliko puta su te privodili u Zagrebu, Virovitici i zašto? Nakon svake aktivističke akcije odem sama na policiju. Taj jedan put kada sam baš bila uhićena je bilo kada sam crtala po nogostupu srca ispred Policijske uprave koja nije istražila nestanak 17 milijuna iz gradskog proračuna u Virovitici, niti su obavili obdukciju Siniše Palma kojeg je gradonačelnik Ivica Kirin optužio da je kriv za sve, tek nekoliko sati nakon što je tijelo Siniše pronađeno uz obalu Drave. Na kraju, nije bilo optužnice, uhitili su me jer su mogli. Kada sam bacila kofu govana na Vladu RH, došli su po mene, napravili zapisnik u postaji i izveli me pred sutkinju koja me oslobodila sudskih troškova i na taj način iskazala podršku mom činu. Kada i kako, na kojim primerima si shvatila da su nas u rat gurnuli ratni profiteri. Daj nam neki primer? Mama je bila profesor defektologije i radila u Centru Dubrava sa djecom sa posebnim potrebama, a tata u kazalištu Komedija. Ta dva oprečna svijeta pomogla su mi da doživljavam ljude bez ikakvih predrasuda. Bili oni u kolicima ili na kazališnim daskama, upoznala sam sebične, bahate, zle ljude. Odrastala sam u divnoj obitelji, kao kći jedinica, i jako se puno ulagalo u mene. Kada je počeo rat imala sam 14 i najteže mi je palo što više ne možemo u naš Novigrad  Dalmatinski jer je postao nekakva Islamska palanka Šešelja. Ono što me prelomilo je kada nam je Tuđman uzeo ime Dinamo. Moj ujak koji me vodio po tribinama kao malu je kao direktor pogona TPK završio na burzi i osjetila sam na svojoj koži posljedice nezakonite privatizacije jer je ujak bio šokiran kriminalom na njegovom nekadašnjem radnom mjestu. Bila sam na tribinama svugdje po Hrvatskoj i kroz navijanje za Dinamo izbacivala  prkos. Kad nam je Tuđman išao gasiti Radio 101, svi smo u Hrvatskoj već znali da su opljačkali sve tijekom rata jer su Radio 101, Feral Tribune i Slobodna Dalmacija sve objavili. Sjećam se kako je to prljav osjećaj bio, ne znam kako ga nazvati, jer si vrtiš u glavi gdje si bio, kako nisi vidio, kako nisi reagirao. Znaš da nisi ništa kriv, sve si radio kako treba a opet ti je iz ruku iskliznula i sloboda i pravedno društvo i posao i snovi i sve. Novinarstvo sam izbrusila ’usput’ na Radiju 101 i Omladinskoj TV, a prvi posao imala 1997. u Splitu na Radio Gradska mreža. I za to je Tuđman „kriv“ jer je u to vrijeme bio ogroman oportunizam sjevera i juga - Zagreb je bio sinonim izdaje i moći, a Split je naočigled propadao. Zaposliti se kao Zagrepčanka i pričati „kaj“ u eteru, iako sportske redakcije, bio je moj revolt i urednikov rizik. Splićani su me obgrlili i prihvatili i to je bila naša pobjeda. Taj lom zbog nasilja oduzimanja Dinama i što mi je voljeni ujak doživio, usmjerilo me da budem sve što sam danas i „osvetim se“ svima koji su krivi za to i za kult Tuđmana koji želim srušiti. Kako ono ide ona tvoja ideja sa stadionom, terenom ograđenim žicom sa puštenom strujom, političarima na njemu i građanima koji grickaju kokice sa tribina? Svi pojedinci koji su pridonijeli nacionalizmu, kriminalu, svem zlu, zaslužuju da ih sve strpamo u ograđeni stadion ili na otok dok mi sjedimo na tribinama i jedemo kokice. NJima svima će najveća muka biti slušati mandoline ili tamburice i ljude koji sretno pjevaju u slobodi i miru. To će njima biti kao vampirima sunčeva svjetlost. Zašto si gubila poslove, iako si bila neverovatan istražitelj novinar? Kako su ti pritisci zbog tvog posla izgledali i tvoj život sa dvoje dece? Kada imate dokaze da je tijekom rata postojala trgovina i dogovor između zaraćenih strana, taktika je takva da profiteri pristupe vlasniku medija koji je objavio vaš jedan tekst i ponude mu veliki novac za oglašavanje, pod uvjetom da se Anzulovićka ne objavljuje. Sjećam se jednog portala za kojeg mi je urednik prije sedam godina rekao da se gasi, da su „gotovi“ jer nemaju novaca a eno ga i dan-danas radi. Oni koji i žele objaviti, boje se sudskih tužbi. Na kraju postanete socijalni slučaj, Crveni križ vam donosi hranu a članovi obitelji i prijatelji pomognu kupiti djeci tenisice uoči početka školske godine. Nikakvih primanja nemam osim naknade od 200 eura Centra za socijalnu skrb kojom plaćam najam stana, a cijelog mjeseca živimo od 80 eura dječjeg doplatka. Doslovno imate dane kada nemate što za jesti nego palačinke. Otac moje djece ne plaća alimentaciju i odselio je u Irsku i sve navedeno su vam blagodati života istraživačke novinarke u „demokratskoj“ Hrvatskoj koja je u EU. (smijeh) Zašto nisi odustala, i zašto su mnogi tvoji prijatelji odustali od tebe, strahujući za sopstvene poslove i pozicije? Nikome ništa ne zamjeram jer svi imamo svoje kapacitete. Živim svoj život, oslanjam se na sebe, svoje mogućnosti i sposobnosti. Moj odlučni inat da sve privedem kraju nije tuđa briga a neću nikada odustati jer je na kraju tog puta „nagrada“ u vidu slobode i sretnih ljudi oko mene sa kojima ću živjeti i ja i moja djeca u pravednom, produktivnom društvu. Za taj cilj sam spremno podnijela žrtvu, sa osmijehom. Decenijski si borac protiv korupcije. Reci koliko novca je pokradeno, kako sarađuju elite iz Srbije, Hrvatske, Bosne, regiona, u toj pljački? U nekom trenutku su komunisti shvatili da će se sve raspasti. Oni zli među njima, izbrojali su vrijednost Jugoslavije u tvornicama i infrastrukturi i dogovorili se pokrasti sve što se da, ali da nitko ne gleda. Milošević je krajem ’80-ih otvorio u NJujorku veliku banku, novinar Goran Milić je nazočio tom događaju, i sve je bilo spremno. U pitanju je nekoliko milijardi dolara. Iz KPH je 50 tisuća komunista otišlo u današnji SDP a preko 90 tisuća u HDZ. Kako surađuju? Svi su si međusobno braća, bratići,  kumovi, nećaci. Komunisti nikada nisu prestali poslovati i djelovati, samo su „presvukli kapute“ jer smo im dozvolili, nismo napravili lustraciju. Baš zato mi dan-danas policajci zahvaljuju i izražavaju podršku u mom novinarskom radu i aktivizmu. Znači - i da sto godina prođe, ne možemo prijeći preko nepravde i zaboraviti, sve nas vuče taj uteg jer računi nisu čisti. Koristiš lucidni mehanizam, izazoveš ih da te privedu, da ti sude, a onda im saspeš brdo papira i dokaza. O čemu? Ako je 95 odsto privatizacije nezakonito a radnici to sve istražili, prikupili dokaze i predali državnom odvjetništvu - što ja nakon 25 godina, kao novinarka, imam drugo nego napadati tu korumpiranu izvršnu i sudbenu vlast i tjerati ih, na njihovom terenu, da rade. Provociram ih stalno da me strpaju u zatvor. Ako imate u rukama sve dokaze, nemate se čega bojati nego ići u frontalni napad na njih koji su ovdje kako bi radili svoj posao. Nisu oni vlast nego naši zaposlenici. Šta je prošlost regiona? Suradnja, izgradnja, razvoj, kultura, znanje, produktivnost, neovisnost. Po izvješću CIA-e iz kraja 80-ih, Hrvatska je vrijedila 1.600 milijardi dolara. Danas je rekorder u zaduženju. Nacionalisti na krilima propagande su preuzeli sve i doveli nas do ovoga gdje smo danas. Radim na tome da se kaznenim zakonom regulira zabrana termina „miješanih brakova“ u medijima jer ne razumijem između koga su miješani - konja i ovce?! Pa svi smo ljudi, kako se možemo „miješati“ ako smo ista vrsta? Šta je budućnost regiona? Kako možemo da živimo zajedno? Šta nas razlikuje, standard, plata, sigurnost? Budućnost je ljubav, razumijevanje i podrška. Svi možemo živjeti zajedno bez ikakvog problema kada iskorijenimo korupciju, sudimo sve koji se bave kriminalom, riješimo sva pitanja iz prošlosti, od ratne odštete i zločina do ratnih profitera. Kada riješimo sve račune, postavimo pravedan sustav u kojem se zakoni provode, zajedno možemo sve što poželimo, u suradnji, uzajamnom poštivanju i razvoju odnosa trgovine, poljoprivrede, industrije, turizma. Što nas razlikuje? Karakter, osobnost, talenti, stav. Uistinu ne vidim razlike, nego one od pojedinca do pojedinca. Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske iako je u EU? Odlaze zbog kriminala i korupcije. Prašinom nacionalizma skreće se pozornost sa činjenice da nam lopovi dirigiraju Hrvatskom. EU? Fašistička tvorevina stvorena za gašenje kultura naroda. Ne želim šećer iz druge zemlje a svog seljaka na burzi rada, a to vam je EU - zlo potrošnje, uništenja prirode i velikog broja siromašnih. Užas. Zašto mržnja posle toliko godina i da li će ljubav onih koji plaču u Hrvatskoj za Balaševićem, a u Srbiji za Oliverom pobediti? Ne bih došla pomoći Ćuti i ekipi u obrani prirode da imam imalo sumnje u pobjedu ljubavi i pravde. Nemamo kuda nego zajedno naprijed protiv pojedinaca koji su krivci a imaju ime i prezime i kućnu adresu. Onda neka nam je svima samo zdravlja, u bogatim zemljama sa očuvanom prirodom. Ili će nas gusti dim sve progutati kada nam reke strpaju u cevi? Rekla sam Ćuti da ću autobusima doći sa Hrvatima braniti rijeke u Srbiji, a onda će on sa Srbima u Hrvatsku. Ako je to ključ da se svi dignemo, ne sumnjajte kako ćemo to i učiniti. I povesti putem Bosance, Kineze, Rome, Mađare, ma tko god će htjeti ići braniti rijeke. Rekla sam svim aktivistima da baš mi iz Hrvatske i BiH trebamo ići Srbima pomoći prvima jer Srbija ima reputaciju „krivca za sve“, a ja ne dam, ne dam da ljudi koji veze nemaju sa ničim ispaštaju zbog kriminala  pojedinaca. Kako je Zagreb, Virovitica? Ima li običan svet hrvatski za odmor u Dalmaciji?  Kada ćeš opet  u Srbiju?  U Zagreb više ne idem često otkako sam se preselila u Viroviticu jer u ovom gradu imamo djeca i ja bolju kvalitetu života. Hrvati sanjaju odlazak na more i uglavnom odmor plaćaju kreditima, a u Srbiji ćete me vidjeti čim je akcija obrane prirode, samo pratite najave pokreta Odbranimo reke Stare planine.