Svi putevi vode – svuda

Za NIN iz Podgorice Tek se razišao suzavac sa cetinjskih ulica i počelo da se zaboravlja desantno ustoličenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija, a Crna Gora je opet u magli. Ovoga puta političkoj, a „hemiju“ su prekomjerno upotrijebile političke grupacije koje su glasale za vlast. Demokratska stranka Alekse Bečića, koja je do sada uporno branila aktuelnu vladu, pridružila se zahtjevima Demokratskog fronta za rekonstrukciju kabineta Zdravka Krivokapića. Iz njihovog zajedničkog saopštenja se baš ne vidi jasan plan. U naknadnim pojašnjenjima iz Fronta Andrije Mandića, o tome da je polazna osnova za rekonstrukciju nešto što je Krivokapić nudio strankama prije nego što se odlučio za eksperte, ili 12 apostola, kako ih oslovljava premijer, govori se o uvećanju broja ministarskih mjesta, ali i drugačijoj kontroli ključnih poslova. Devet portfelja Frontu, pet demokratama i četiri Građanskom pokretu URA preliminarno je izgleda dogovoreno, uz to da neke resore zauzmu političari. Rekonstrukciju bi, navodno, trebalo da predloži sam Krivokapić. Iako je ovih dana zabavljen pohođenjem Svete Gore i pseudoreligijskim kontempliranjem, on se za trenutak prizemljio i pozdravio to što su dijelovi koalicione vlasti počeli da razgovaraju. Ne sporeći i potencijalne promjene u kabinetu, ako do dogovora dođe, ipak je ostao pri stavu da samo eksperti treba da vode resore. Zajednički gard Fronta i Demokrata, URA je doživjela kao nož u leđa. NJihov sastanak je bio planiran kao pokušaj da dvije grupacije usaglase predloge za Tužilački savjet, gdje aktuelni predsjednik Milo Đukanović i lider sada opozicione Demokratske partije socijalista još održava moć i uspijeva da blokira promjene. Novi sastav savjeta omogućio bi prelazna rješenja, vršioce dužnosti u Vrhovnom državnom tužilaštvu i smjenu specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koga aktuelna vlast smatra posljednjom linijom odbrane Đukanovića i ljudi oko njega, junaka šaputavih priča, koje mediji eufemistički oslovljavaju sa „kontroverzni“. Upravo to traži lider URA Dritan Abazović, koji kao potpredsjednik Vlade kontroliše bezbjednosni sektor. Za izbore vrhovnog tužioca i promjene u sudstvu, prema Ustavu, neophodno je u prvom krugu dvije trećine, a u drugom tri petine glasova. To je u polarizovanom parlamentu sa tijesnom većinom nerealno. Zato je i zakonskim promjenama osmišljeno ovo premošćenje. Front i URA ranije su se dogovorili o kandidatima, ali su demokrate blokirale proces, jer su, navodno, u jednom prepoznale stranački, odnosno frontovski orijentisanu osobu. Iako sve djeluje kao dio jednogodišnjeg tumaranja bez dugoročne strategije o tome šta ova vlast mora da uradi, i u najnovijem komešanju ima sistema, mada se i dalje svodi na privremene kalkulacije i dvije računske radnje - zbrajanje i oduzimanje. Front od početka mandata ove vlade ne krije nezadovoljstvo. Pod snažnim uticajem pokojnog mitropolita Amfilohija i litija koje je organizovao, svoj identitet utopili su u listu Za budućnost Crne Gore na čijem je čelu oktroisan, vjeri odan univerzitetski profesor Krivokapić. Već viđeni ministri bili su sluđeni predlogom ekspertske vlade koja je, kako se ispostavilo, uz izuzetke u Ministarstvu unutrašnjih poslova i policiji, uglavnom bila sastavljena od Krivokapiću bliskih osoba, ili onih sa kojima je povezan preko crkvenih krugova. Krivokapić, koji je demonstrirao i Amfilohijevu nepokornost Beogradu, dugo je ovo nezadovoljstvo pokušavao da amortizuje raspoređujući kadar Fronta po dubini. Pristao je čak i da realizuje agendu Fronta, forsiranu i iz beogradske vlasti, prema kojoj bi popis stanovništva trebalo da se obavi do kraja godine. Procjena Fronta je da bi broj izjašnjenih Srba poskočio sa sada aktuelne trećine. To bi dalo vjetar u leđa novim zahtjevima za promjene sadašnje građanske konstitucije društva, a predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da se dodatno zabrine i nad tim življem. Procjene Fronta su, zato, očigledno da je došlo vrijeme da se preuzme i značajan dio vlade i zaustavi naum Krivokapića da sa mjesta premijera formira svoju demohrišćansku partiju. Da su pripreme za to uveliko odmakle potvrđuje i jedan od lidera Fronta, Milan Knežević, koji se žalio da mu u ime nove partije vrbuju odbornike u Kotoru. Demohrišćane bi, navodno, trebalo da vodi aktuelni ministar finansija i Krivokapićev intimus Milojko Spajić. Demokrate ne samo da osjećaju, nego i imaju podatke o tome da ih je dugo ćutanje i neizjašnjavanje o protestima na Cetinju protiv ustoličenja mitropolita Joanikija koštalo gubitka povjerenja birača, koji migriraju prema Frontu. U ključnim momentima često „nijesu tu“, pa im se sada strategija naknadne pameti obija o glavu i rejting. Bečić je zato pribjegao oprobanom receptu, da se prijatelji drže blizu, a neprijatelji još bliže. Privremeni savez sa Frontom trebalo bi da spriječi odliv, ali i da pripomogne obesmišljavanju buduće Krivokapićeve partije, koja uglavnom računa na „soft“ Srbe iz Demokratske stranke. U međuvremenu Bečićev slogan „pobjede a ne podjele” prekrile su salve optužbi pa čak i razmjene niskih udaraca sa pokretom URA. U rat svih protiv svih, kada je prešao okvire političke adolescencije, morali su da se umiješaju i diplomate, prvo interno, a onda i javno. Ambasadorke SAD DŽudi Rajzing Rajnke i Ujedinjenog Kraljevstva Karen Medoks, zatražile su promjenu fokusa. „Oblasti koje zahtijevaju pažnju i djelovanje dobro su poznate: jačanje vladavine prava, suočavanje s organizovanim kriminalom i borba protiv ukorijenjene korupcije“, precizirale su. Na polzu Abazoviću pohvalile su „nedavne uspjehe u bezbjednosnom sektoru, uključujući hapšenja u krupnim slučajevima organizovanog kriminala“, što se prije sveg odnosi na zapljenu 1,4 tone kokaina. Umiješale su se i u cetinjsku priču oduzimajući argumente Đukanoviću i opoziciji: „Takođe, pohvaljujemo napore policije da nađe ravnotežu između građanskih sloboda i javne bezbjednosti tokom vikenda ustoličenja mitropolita Joanikija. U isto vrijeme, nedavni događaji jasno su stavili do znanja da je Crnoj Gori hitno potrebno snažno, nezavisno, nepristrasno pravosuđe, koje bi osiguralo da oni koji krše zakon odgovaraju, bez obzira na njihove veze.“ Uticajne ambasadorke dovele su u pitanje i svrsishodnost popisa i prikupljanja podataka koji se odnose na etnički identitet. „…Određene političke snage cinično zagovaraju taj poduhvat, nadajući se da će to dodatno zabiti klin između onih koji se identifikuju kao Crnogorci i onih koji se identifikuju kao Srbi. Kako to pomaže zemlji da napreduje“, zapitale su Rajnke i Medoks, uz ocjenu da u svemu ima i stranog faktora. Da se misli na krajnjeg korisnika Rusiju, preko Beograda i Srpske pravoslavne crkve u međuvremenu je ozvaničeno i kroz projekat jedne NVO, koji je finansiran novcem američkih građana. Poslije ovoga lopta je na trenutak spuštena, baš kad je izgledalo da su najčudnija koalicija i najegzotičnija vlada opet stigle do ivice ponora. Šta, ako ih jednom zapadne diplomate ne vrate sa te ivice i tada naprave odlučan korak naprijed, pitanje je za sljedeću priliku. U svemu što se dešava i Srpska pravoslavna crkva ima svoju računicu. Poslije usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koje je promijenilo raniji Đukanovićev naum da im oduzme imovinu, sada im je neophodno potpisivanje temeljnog ugovora sa državom. U dostupnom tekstu se predviđa i mogućnost uvođenja vjeronauke u školama. Kako je to već izazvalo gnijev dijela javnosti, realna je procjena da bi Krivokapić još jednom mogao da promijeni mišljenje. Infiltriranje Fronta pripomoglo bi ulasku popova u škole, a time bi bilo riješeno i kome će se crkva prikloniti na sljedećim izborima. Infrastrukturu za lakšu prohodnost vjeronauke u sistemu obrazovanja već je obezbijedila aktuelna ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, masovnom sječom direktora i postavljanjem kadra po mjeri njenog neskrivenog vjerskog fanatizma. U tom poslu se toliko zanijela da su otkazi stizali i na adrese ljudi koji su preminuli. Najnoviji događaji dobar su predložak Milu Đukanoviću da nastavi sa narativom o tome da je on jedina moguća opcija odbrane Crne Gore, njene nezavisnosti i evroatlantskih integracija. Ali rezultati izostaju. Cetinjska epizoda nije mu donijela političku korist. Ispostavilo se da protiv crkve ne može da mobiliše ozbiljan dio članstva, vjernika prije svega. Umjesto nekoliko hiljada ljudi iz unutrašnjosti, koliko su sadržali spiskovi aktivista, na Cetinje je stiglo jedva hiljadu. Na kraju, odrekao se i svog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Veselina Veljovića, koji je hapšen u protestima, jer je imao ambiciju da policiju, kojom je nekad komandovao, prevede na svoju stranu. Đukanović je rekao da Veljoviću nije bilo mjesto pred kordonima, ali da ga razumije kao patriotu. To je treći savjetnik Đukanovića koji ima posla sa tužiocima. Druga dvojica su osumnjičeni za zloupotrebu i pranje novca. Za sada nijesu uspjeli ni pokušaji Đukanovića da internacionalizuje priču o dramatičnoj opsadi Crne Gore. Podržao ga je samo predsjednik Hrvatske Zoran Milanović koji ga je pozvao u ekspresnu posjetu, ne krijući da to radi i zbog Beograda. Socijaldemokrata Milanović nije baš dobar primjer kako funkcioniše kohabitacija, jer je u stalnom ratu sa premijerom Andrejom Plenkovićem iz Hrvatske demokratske zajednice. A i njegova realna moć je svedena na to da ne mora da plati 250 kuna za vožnju vozićem po Brionima. Mršavom učinku ove posjete doprinijela je i primjedba hrvatskog novinara da je Đukanović ipak politički oldtajmer sa najdužim stažom u Evropi i pitanjem da li je vrijeme da se povuče. I pred novinarom crnogorskog javnog servisa Đukanović se suočio sa konstatacijom da istorija ne pamti da se neko vratio poslije slične situacije. Uzvratio je prognozom da će ispisati i taj dio istorije. Osim hrabrenja članstva, za ovo uporišta u činjenicama nema. NJegova stranka ne raste, a primjetno i neki bliski biznismeni izmještaju poslove iz Crne Gore. Priča o novoj vladi bacila je u zasjenak i neke dobre poteze vlasti. Prvi put poslije trideset godina dijeli se dječji dodatak za uzrast do šest godina, sa namjerom da se to proširi na sve maloljetnike. Udžbenici za osnovce su besplatni. Turistička sezona je napunila kasu, tri posljednja mjeseca se ostvaruje ozbiljan suficit. Neki tajkuni su završili u zatvoru, drugi su pod istragom, a međunarodne policijske organizacije prepoznale su ljude kojima mogu da vjeruju, pa je zaplijenjena rekordna količina kokaina. Dramatično je što vlast ne drži pod kontrolom treći talas pandemije, pa je Crna Gora izbila na treće mjesto u svijetu po broju novozaraženih, uz desetak žrtava svakog dana.