Kako se Milo vratio iz šume

Za NIN iz Podgorice “…Pazar podli svršiše u mraku”, zavapio je posljednji put u ulozi predsjednika Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić, prizivajući stihove Jovana Dučića iz Bosne. Onda je i sam uronio u tminu, odakle je gledao kako ga u direktnom prenosu, uz kritike upućene praznim stolicama namijenjenim Vladi, ruše URA Dritana Abazovića i Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića, uz pomoć ostatka opozicije i manjinskih stranaka. Lider Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić, u ponedjeljak svoju smjenu sa mjesta šefa parlamenta istrpio je unutar skupštinskog zdanja. Na navodne primjedbe na njegov rad, uzvratio je da je ponosan na sve što je učinio, ali da je realnost da je formirana nova parlamentarna većina. Bio je to, u stvari, dovršetak rasturanja saveza koji je poslije tri decenije na izborima 30. avgusta 2020. godine razvlastio DPS. Eksperimentu sa tri heterogene koalicije, sastavljene takođe od raznorodnih činilaca, koje su skupile 41 glas, naspram 30 DPS-a i još deset onih koje naziva prirodnim saveznicima, odbrojilo je 500 dana. Tako je okončan prvi dio dila koji je očigledno URA sklopila sa Đukanovićem, ostatkom opozicije i manjinama, plus SNP koji je do sada bio u koalicionoj vlasti. U državi koja jes’ malena, ali uvijek proizvodi višak istorije, prave dileme tek predstoje. SNP se već koleba i traži jedino dogovor unutar parlamentarne većine, jer je baza dobro uzdrmala lidera Vladimira Jokovića i zaprijetila oštrom reakcijom, pa i smjenom rukovodstva. URA je, tako, ostala bez ključnog argumenta za rušenje saveza. Najavljivali su da će im nova manjinska vlada, sa njihova četiri glasa, plus pet iz SNP i još deset iz manjina, kao i iz dvije socijaldemokratske stranke, uz 30 DPS-a, donijeti 49 poslanika, ili tri petine od 81. Toliko bi im trebalo da u drugom krugu glasanja otkoče proces izbora u Vrhovnom sudu, Sudskom savjetu i Vrhovnom državnom tužilaštvu, gdje su predsjednici već penzionisani po sili zakona, kao i veliki broj drugih sudija i tužilaca. Tektonski politički poremećaji donijeli su novu realnost, zbog koje ima razloga i od bojazni povratka na staro. Iz Demokratskog fronta jasno su rekli Abazoviću da sa svakim glasom podrške za manjinsku vladu dobijenim iz DPS-a, ne računa na njih. To ga ne sekira za sada, jer je i iz SAD dobio posrednu podršku da, prije svega zbog rusofilstva, ukloni Front iz vlasti. Naravno, ako se tako može čitati poruka specijalnog izaslanika Gabrijela Eskobara, da SAD ne smatraju DF partnerom. Đukanović, koji je posljednjih 18 mjeseci širio strah od uticaja Beograda i utapanja Crne Gore u „srpski svet“, prijeteći da će zemlju braniti čak i iz šume, donedavno je poručivao da DPS nema namjeru da bude davač glasova. Dok je još trajalo smjenjivanje Bečića, on je njemačkom novinaru, međutim, najavio podršku Abazovićevoj manjinskoj vladi, ali uz „razumne političke uslove“. Upravo zbog toga, URA će tek biti u prilici da vidi kako se pleše po ivici noža, pogotovo ako ga je naoštrio neko sa trodecenijskim instinktom i vještinom preživljavanja. Ili, kako bi rekao politički doajen u crnogorskom parlamentu Predrag Bulatović: „Ne znate dobro Đukanovića, ni vi iz njegove partije.“ Ubjeđivanje URA, da DPS neće biti ni u vladi ni na čelu parlamenta, za sada ne izgleda kao ubjedljiv argument za rušenje dosadašnje vlasti. Zajedno sa ostalima iz vladajuće koalicije, Abazović se kleo da neće nikada sa DPS-om, pa sa ovakvim DPS-om, pa sa DPS-om u kojem je Đukanović, za koga je govorio da je prošlost. Sada Đukanović glumi budućnost i ima uslove. Razumne, ako neko zna što to znači. Kao odgovor na sve što se desilo, miting demokrata najavljen za ovu srijedu pred Sabornim hramom i prijetnja Demokratskog fronta ulicom, djeluju sasvim realno. Uz SNP, to su partije koje tradicionalno glasaju birači koji se većinski izjašnjavaju kao Srbi. Narativ da je pokradena volja birača artikulisana na litijama, da se sve vraća na staro, nije teško osmisliti, ukoliko ne dođe do nekog dogovora. Recimo, da kadar masovno raspoređen po dubini u dosadašnjoj čistki pristalica DPS-a, ipak ostane. Za maj su planirani izbori u 14 opština, a možda i u svih 16, ako nova situacija ne pomiri demokrate i Front u Budvi i lokalne građanske liste u Tivtu. Ključna je borba za Podgoricu, koju je prošli put DPS jedva sačuvao glasovima Albanaca iz Tuzi, koje su u međuvremenu postale nezavisna opština. Pored Bara, koji drži DPS, tu još ima nekog novca. Ostalo su uglavnom opštine koje se subvencioniraju iz državne kase. Ulice, mitinzi, litije, to Front i demokrate znaju da rade bolje od vlasti, u kojoj su se osjećali čak i nelagodno. Posebno DF, koji je napadao sopstvenu vladu od prvog dana, a jedno vrijeme bojkotovao i parlament. Kakva god da je krajnja namjera URA, ovim manevrom učinili su veliku uslugu Đukanoviću. Iz slobodnog pada DPS-a, pokazanog na nekoliko lokalnih izbora i u anketama, on je dobio novu-staru ulogu konstruktora vlasti. To što ne može da sprovede neke odluke, neće mu smetati da postavlja pomenute uslove, jer URA na drugoj strani više nema alternative. Poslije ovako dugog vladanja, kako kažu neki koji su mu bili blizu posljednjih godina, Đukanovićev osnovni cilj je da mu se ne narušava lični komfor. Zato ga događaji neprestano tjeraju da bira između vlasti i slobode. Primjetno je i da se, kod bankara eufemistično označeno kao dezinvestiranje, iz Crne Gore povlače njemu bliski kontroverzni biznismeni. A kapital prvi osjeti opasnost. Budžet u posljednje vrijeme nije bio bankomat DPS-a, što se pokazalo i naglom odlukom vlasnika kombinata Aluminijuma da ugasi proizvodnju. Elektroprivreda nije htjela da kupuje za njega skupu struju na berzi, i prevaljuje trošak na građane. Umjesto toga, svoj višak struje su prodali na berzi i zaradili 30 miliona eura, što je više od potencijalnog prihoda Kombinata za taj period. I projekat Evropa sad, u kojem su minimalne plate od ove godine povećane sa 250 na 450, a prosječne sa 530 na 700, za Đukanovića je okov, dok autori, Krivokapićevi ministri, tvrde da je čitava operacija fiskalno neutralna, jer su neki porezi i doprinosi na plate zamijenjeni drugim prihodima. Kako će izgledati prvi Đukanovićevi razumni politički uslovi, moglo bi se znati već ove sedmice, jer je prošle konačno izabran novi vršilac funkcije vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović. Od nje je dosadašnja vlast očekivala da penzioniše specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića, koji važi za posljednju liniju Đukanovićeve odbrane, uredno odbijajući prijave protiv njega. Za one koje nije odbijao, obično bi otvorio izviđaj koji može da traje vječnost. Tako se desilo i kada se ime Đukanovića i njegovog sina Blaža pojavilo u Pandora papirima, kao dokaz da su imali firme na skrivenim ostrvima. Prema tumačenju dosadašnje vlasti, gdje je Abazović prednjačio, Katnić je stekao uslove za penziju po sili zakona, još u ljeto prošle godine sa navršene 64 godine, plus staž proveden u vojsci. On se brani da ima još godinu i po, jer mu beneficije iz vojske nisu uplaćivane. Iza navodno proceduralne igre, bije se bitka za smjenu, kojom bi se, vjerovala je dosadašnja vlast, pokrenuli procesi visoke korupcije i organizovanog kriminala. O tome nema pravosnažnih presuda, uredno konstatuje i Evropska komisija. Kraj jednog eksperimenta sa ekspertskom vladom, definitivno je početak novog, i kako god ta vlada izgledala, malo ko joj, uključujući i Đukanovića, daje više od godinu dana. Do polovine 2023. godine, kada su i predsjednički izbori. Druge dvije opcije, vanredni izbori odmah, i tehnička vlada koja bi ih pripremila, za koje se deklarativno svi zalažu kao najbolja rješenja, niko ozbiljno ne uzima u obzir. detalje, o tome kako se tvrdio pazar posljednjih mjeseci i kako su maske pale, Krivokapić je najavio da ostavlja za memoare. S obzirom na najave da, uprkos svom pseudoklerikalizmu, nema namjeru da u ostatku života samo tihuje i veze svilen pokrov za dar manastiru, jedna lekcija i u ozbiljnim godinama će mu biti od koristi. Pored povlađivanja volji počivšeg mitropolita Amfilohija da on bude mandatar, tri koalicije zaklele su se i da neće nikada praviti dilove sa DPS-om. Krivokapić je upravo to koristio izazivajući većinu, da ga sruši ako smije zajedno sa DPS-om. Jer, najčvršća podrška mu je stizala od potpredsjednika Abazovića. Sada u žitije može pribilježiti i da nikad ne treba reći - nikad. Niti vjerovati onome ko to kaže. Sa tom lekcijom, i svojim najvjernijim ministrima Milojkom Spajićem i Jakovom Milatovićem, kreatorima poreske reforme, koji su najavili formiranje političkog pokreta, vjerovatno će nastaviti političku borbu. Krivokapićevi oponenti već tvrde da njegove dvije kćerke ubrzano grade partijsku infrastrukturu u opštinama. Ankete za sada pokazuju da Krivokapić dijeli biračko tijelo sa demokratama, koji su ga faktički i jedini podržali u parlamentu. Kakvu će ulogu u političkim zbivanjima ponovo igrati Srpska pravoslavna crkva još nije jasno, ali ćutati neće. U večeri kad je pala Krivokapićeva vlada, Abazović je otišao komercijalnim letom u Beograd, da se vidi sa patrijarhom Porfirijem. Kasno noću, za njim je, po nalogu Krivokapića, stigao i Milatović. Tema je očigledno bila temeljni sporazum koji još nije potpisan sa SPC, a navodno je usaglašen. Abazović ništa nije objavio o tom susretu, a Milatović je rekao da je predložio da se potpis na ovaj dokument stavi u Podgorici, ali ne i šta mu je odgovoreno. Biće to još jedan ispit za Abazovićevu eventualno manjinsku vladu, i možda i uslov DPS-a, jer neki od njegovih budućih koalicionih partnera su se zavjetovali da tog potpisivanja neće biti, sa obrazloženjem da je protiv Crne Gore. Srpska pravoslavna crkva je u početku pokušavala da odoli političkim ocjenama, ali po običaju nije joj se dalo. Prvo je patrijarh Porfirije rekao da se Srpska pravoslavna crkva „ni na koji način ne upliće u stranačka nadmetanja, već da svoju brigu i molitve upućuje Spasitelju za dobro, mir i napredak svih građana Crne Gore“. Zatim je, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije odbio da se politički izjašnjava o svemu što se dešava, ali je onda zajedno sa ostalim arhijerejima, čije eparhije zahvataju crnogorsku teritoriju, saopštio „da očekuju da će političari, pobjednici sa prošlih parlamentarnih izbora, naći zajedničko rješenje za ovu ili neku novu vladu, koja će sa Srpskom pravoslavnom crkvom ubrzo potpisati temeljni ugovor“. To, i naznaka da treba sačuvati i poštovati narodnu volju od 30. avgusta, bilo je povod da se javi i delegacija Evropske unije u Podgorici, ocjenom da je Crna Gora suverena država i da vjerska pitanja ne treba da se miješaju u funkcije izvršne vlasti. I iz Brisela je stigao glas da se sada očekuje brzo formiranje vlade, bez problematizovanja promjene većine, odnosno karaktera potencijalne manjinske vlade. Iako razgovori o tome još nisu počeli, sagovornik NIN-a iz URA je uvjeren da će sve biti završeno prije kraja februara. Jedan eksperiment je pokazao da nema smaka svijeta ako DPS padne. Na to, šta će pokazati novi, kada od Đukanovića opet nešto zavisi, neće se dugo čekati. Slavoljub Šćekić