Književnik Milovan Vitezović, koji je preminuo u utorak, 22. marta, u 78. godini, imao je divan običaj da šalje pakete pune knjiga mesnim i gradskim bibliotekama. Jednom sam otpakivao takav poklon u seoskoj biblioteci u Mokrinu, diveći se vrednim izdanjima domaćih i stranih klasika, te delima modernih pisaca – taj paket bez oznake: pazi, lomljivo, na čijem je vrhu stajala razglednica, s pozdravom i Vitezovićevim potpisom. Kako smo se godinama mimoilazili u ulici kraj Filološkog fakulteta, odlučio sam da mu priđem i da se zahvalim, pun hvale i za njegove televizijske scenarije, te romansirane biografije, sa složenim, živim karakterima; drame sve odreda duhovite, jednostavne, pitke. Sa studentskim žarom, nisam preskočio da kažem kako se „politički“ sigurno nimalo ne slažemo, na šta se on nasmešio i stavio ruku na moje rame, gledajući me blagim pogledom koji sam nekoliko puta pokušao da opišem, ne uspevajući ovde ni sad u tome. Srdačno smo se pozdravili, bio je to jedini naš susret, iza kog je ostala lekcija da ubuduće pazim kad lajem na zvezde.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se