Arhiva

Sumnjiva lica

Dragana Pejović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. april 2022 | 11:06
Sumnjiva lica
Ako opozicija želi nove izbore, dobiće ih, bio je očekivan, a danima iščekivan odgovor predsednika Srbije opozicionom lideru Draganu Đilasu, nakon sastanka na kome je potonji zahtevao raspisivanje novih izbora za grad Beograd. Dok još traje izborni proces, glasovi se prebrojavaju u Gradskoj izbornoj komisiji, neki predmeti pregledaju u Upravnom sudu, a glasanje ponavlja i u četvrtak kada je ovaj primerak NIN-a na kioscima, na dva biračka mesta, ova dvojica su se dogovorila da ma kakva gradska vlada da bude formirana, njen će rok trajanja biti oročen. Do kasne jeseni ili ranog proleća. To svakako nije prvi put da Aleksandar Vučić prostom izjavom oročava trajanja mandata legitimno izabranih predstavnika institucija, ali je prvi da se dvojica oponenata sastaju ne da se dogovaraju o formiranju vlasti nego da oroče tek iskazanu narodnu volju. Koncept tog istorijskog susreta naročito je neobičan u atmosferi u kojoj naprednjaci tvrde da već imaju više od 60 odbornika za formiranje vlasti u gradskoj skupštini, koja broji ukupno 110 mandata. NJihova stranka osvojila je zasad 48, a socijalisti osam mandata, dok sve ostale stranke, ako bi se i svrtele da se udruže, prema trenutnoj raspodeli, imaju 54 odbornička mesta. Šefica naprednjačkog beogradskog odbora Ana Brnabić insistira da je paket već gotov, premda je još uvek misterija sa čije liste je još najmanje četiri odbornika spremno da podrži gradsko veće koje bi činili naprednjaci i socijalisti. Delovi Pokreta za obnovu kraljevine Srbije izjasnili su se još prošle nedelje da neće u koaliciju sa Ujedinjenim za Srbiju, što ih je učinilo prvim „sumnjivim licima“, ali susret na Andrićevom vencu do te je mere ustalasao opozicione redove da se čini da se ni ta opoziciona lista sa najviše mandata, više ne može zvati „ujedinjenom“. Pa se sa spiska „sumnjivih“ na zadovoljstvo vlasti gotovo niko ne može isključiti. Nekoordinisan, stidljiv i efekta nesrazmernog nadi koja se na trenutke polagala u taj zahvat - pokušaj da se koaliciji „Ajmo, ljudi“ na ponovljenim izborima omogući prelazak cenzusa, zasad deluje kao da je nepovratno propao. Ideju da lista Duška Vujoševića može osvojiti još između 1.500 i 1.800 nedostajućih glasova za prelazak cenzusa jasno su podržali Ujedinjeni, NADA i Moramo, ali je na biralištima 16. aprila ta lista osvojila, prema proceni organizacije Crta, još svega 430 glasova. Trebalo je, zapravo, trećina biračkog tela na četiri izborna mesta da glasa za tu listu, da bi se raspodela mandata promenila u korist opozicije za jednog odbornika više. Umesto toga, pri izlaznosti od preko 46 odsto (prema evidenciji Crte do 19 časova) SNS je osvojio 60 posto glasova, Ajmo, ljudi malo manje od 17, Ujedinjeni sedam procenata, NADA četiri, SPS i Moramo manje od četiri i ostali manje od dva. Izbori koji će se ponoviti 21. aprila na jednom biračkom mestu na Zvezdari i jednom u Rakovici neće promeniti ishod gotovo ni pod kojim okolnostima, jer pravo glasa na njima ima 2.800 birača. Pred Upravnim sudom je, međutim, još jedan deo žalbi na odbijanje prigovora (GIK je odbio 214), a ako i na biračka mesta na kojima se ponovo glasalo stignu prigovori, konačni rezultati izbora neće biti poznati još najmanje nedelju dana. Rok za prigovore komisiji je 72 sata, koliko ona, takođe, ima da odluči po prigovoru, koliko ima i sud da odluči po eventualnim žalbama na odluke GIK. Predstavnici dela opozicije u GIK nastavljaju da se žale na izborne uslove, na pritiske i krađu, i tvrde da raspisivanje novih izbora nema nikakvog smisla u istim okolnostima. Manje je poznato kako planiraju da ih promene, ali je u javnosti neregularnost kao najglasniji adut kojim se služila opozicija iščezao. Zaokupljeni idejom o novim izborima, opozicioni lideri čije su stranke prešle cenzus neregularnosti gotovo da i ne pominju. Samoinicijativnom sastanku Đilasa sa Vučićem, o kome partneri sa liste nisu bili pitani, predsednik Demokratske stranke Zoran Lutovac usprotivio se kazavši da bi izbori trebalo da se ponavljaju po sili zakona, a ne po milosti gospodara. Dogodilo se, ipak, da je u milosti gospodara, koji sad može da se hvali da je opoziciji dao sve što je htela, sastajao se i slušao njihove argumente nakon izbora, dok je imao komotnu većinu u gradu, dan nakon izbora započelo njeno rastakanje baš tamo gde su tvrdili da najbolje stoje i gde su govorili da, ma kakvih političkih orijentacija da su, mogu da naprave vlast da bi skinuli postojeću. Sam Đilas tvrdi da je na sastanak otišao kao bivši gradonačelnik i predsednik SSP, ne drugih stranaka, ali to nije dovoljno koalicionim partnerima, čiji predstavnici, ako ništa drugo, na istoj listi i u srazmernoj meri ulaze u gradsku skupštinu. Vuk Jeremić unapred je kazao da ako Vučić pozitivno odgovori na Đilasov zahtev da se raspišu novi izbori to znači da je defakto kreirana tehnička koalicija SNS i SSP, da Narodna stranka neće biti deo toga, i da na to poručuje: ćeraćemo se još. I bez tog upozorenja da oponentom postaje i dojučerašnji koalicioni partner, bilo je jasno da ne samo da je vlast svih protiv naprednjaka nemoguća nego i da nastup na eventualnim novim izborima više ne bi bio zajednički za tu koaliciju. Tako gledano, vreme da se konsoliduju i to s predstavnicima u gradskoj i Narodnoj skupštini, ide naruku ovom krilu opozicije. Navodno, Đilas je zahtevao izbore u novembru, a Vučić je smatrao da oni, ipak, treba da se održe u martu, a istina je da lider SSP iz ove perspektive ima više razloga da traži vreme za „regenerisanje“ rana iskopanih u sopstvenom biračkom telu i među partnerima nakon izbora, nego da juri hitnost. Pođimo samo od toga da je kandidat za gradonačelnika ove stranke Vladeta Janković već negirao mogućnost da ponovo predvodi ovu listu. „Ukoliko najjača opoziciona lista smatra da treba da idemo na prevremene gradske izbore, ići ćemo. Mislim da treba da prođe bar šest meseci, ali ako budu insistirali, možemo i ranije. To ću predložiti na stranačkom odboru. Moj odgovor Draganu Đilasu je da“, rekao je Aleksandar Vučić, u nedelju, u emisiji Hit tvit. „Nije realno da izbori budu baš u novembru, nije to baš fontana želja. Ne verujem da ni njima odgovara novembar, neka urade istraživanja, mogu da im pomognem“, kazao je. Razrešivši još jednu dilemu u tom gostovanju - da će Aleksandar Šapić biti novi gradonačelnik, koji će dobiti priliku da pokaže šta ume, jer su građani njega podržali - Vučić je nastupio kao predsednik koji, iako ne mora, jer već ima većinu za formiranje gradske vlade, ima sluha za opoziciju i poštuje institucije (jer nisu izbori fontana želja) bez obzira na to što, za razliku od republičkog nivoa, predsednik nema nikakva institucionalna ovlašćenja da se sastaje sa „predsednikom najveće opozicione stranke“ i još manje da s njim u dogovoru raspisuje izbore. Dveri i Zavetnici su, na drugoj strani, beogradski zaokret i iznenadni poziv obe strane na dijalog, videli kao pretnju odnosu s Rusijom i najavili formiranje bloka protiv uvođenja sankcija toj zemlji. Ubrzo se, međutim, najavljuje širenje desnog krila i po drugim osnovama i to kao „trećeg puta“ Srbije. Ove dve stranke osvojile su svega po četiri mandata, pa je udruživanje i logična priprema za minimalizaciju rizika da na novim izborima ne pređu cenzus. „Novi izbori u Beogradu su mogući samo ako SNS i SSP koji imaju većinu u dogovoru opstruišu formiranje nove vlasti. Onda slede privremena uprava i novi gradski izbori. Ali, to nije moguće bez njihove saradnje“, optužio je aktere za saradnju, posle Jeremića, i Boško Obradović. Okolnosti u kojima je republička vlada formirana bez dogovora o beogradskoj, teško su zamislive. Ako se socijalisti žele izbaciti po svaku cenu, teoretski je moguće da Beograd, u kome naprednjaci nemaju samostalnu većinu niti manjine koje bi im u republičkoj vlasti obezbedile neophodnu podršku od još nekoliko poslanika (do 128), ne dobije vladu do propisanog roka, nakon čega bi po slovu zakona usledili novi izbori. Saradnja, koju Obradović pominje, podrazumevala bi svojevrsnu opstrukciju procesa do kraja avgusta ili početka septembra, kada bi, uz sva odlaganja, morali da budu raspisani novi izbori ukoliko se ne izabere gradonačelnik. Precizan rok za formiranje gradskog veća i izbor gradonačelnika zavisi od postizbornih radnji u GIK, ponovljenih izbora, žalbi pred sudom, ali kako stvari sada stoje, peščanik bi morao da počne da curi polovinom maja. Do tada bi GIK trebalo da objavi konačne rezultate izbora, nakon čega ima rok od nedelju dana da objavi rešenje o dodeli mandata. Od tog trenutka predsedniku Skupštine grada na raspolaganju je deset dana da sazove konstitutivnu sednicu novog saziva tako da se ona održi u roku od 30 dana od usvajanja rešenja o dodeli mandata, odnosno najkasnije dva meseca po objavljivanju konačnih rezultata. Viđali smo svakakve trikove za odlaganje procesa u parlamentarnoj istoriji Srbije, a jedan od omiljenih bio je cepanje konstitutivne sednice na nekoliko dana i sa pozamašnim vremenskim razmacima između prvog i drugog dela jedne iste sednice. U svakom slučaju, po konstituisanju Skupštine (na šta, takođe, postoje prava žalbe Višem sudu, koji je u obavezi da odlučuje u roku od 30 dana) počinje rok od 30 dana za izbor gradonačelnika. Taj proces može da traje i do kraja avgusta, ali ako se gradonačelnik ne izabere mesec dana od konstituisanja skupštine, Vlada donosi odluku o privremenoj upravi od pet članova, a predsednik Narodne skupštine (u novom sazivu) raspisuje nove izbore za Beograd koji će se održati najranije 45 i najkasnije 60 dana od dana raspisivanja izbora. Tako ujedno dolazimo do pomenutog novembra kao roka za nove gradske izbore, koje bi ovako organizovala privremena uprava, čiji bi zadatak još bio da obezbedi nesmetano funkcionisanje osnovnih gradskih službi. Takva uprava imala bi pet članova od kojih bi jedan bio njen predsednik. Pre će biti, međutim, da su sve vlade već dogovorene, ali da SNS kao ni do sada, i ni u mnogo čistijim situacijama, neće žuriti da formira vlast pre ivice zakonskih rokova. Naprednjačka oštra kritika koja se svakodnevno upućuje socijalistima, pre svega na račun „nefer kampanje“ koju su vodili nauštrb većeg partnera, najverovatnije dolazi samo iz potrebe da se SPS-u smanji pregovarački kapacitet koji ga je ovoga puta, za razliku od prethodnih parlamentarnih, u gradu zadesio kao činioca bez kojeg je vlast naprednjaka nemoguća. Osim toga konstitutivnu sednicu Skupštine grada, ne nevažan korak u konstituisanju nove vlasti, zakazuje bivši predsednik gradske skupštine - socijalista Nikola Nikodijević. Od njega zavisi da li će rokovi, pošto GIK objavi konačne rezultate, biti poštovani, ali i da li će sednicu zakazati u tajmingu koji odgovara naprednjacima. Nakon novih izbora Vučić se, kaže, nada da nećemo izmišljati nove probleme nego pružiti ruku jedni drugima. Kako stvari sada stoje u opoziciji, imaće pune ruke rukovanja. Za razliku od zamenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića koji kampanju nastavlja kao da su novi izbori već raspisani, veći deo opozicije još je u fazi cepanja, a formiranje nove gradske vlasti, koju će izvesno podržati njeni delovi, nastaviće rastakanje. Što se pre izbori dogode, SNS će imati manje razloga da brine o rezultatu, bez obzira na pad u odnosu na prethodne beogradske izbore. I imaće manje razloga da poteže, na primer, lokalne izbore u beogradskim opštinama kao sredstvo motivacije svojih birača. Rezultat na ponovljenim izborima 16. aprila, oni su već iskoristili da lamentiraju nad pobedom „koja je bila veća nego 3. aprila“ i postizbornim vremenom koje im je išlo u prilog.