Kada sam počeo da pišem, osetio sam da nekako ne mogu da pišem fikciju. Da je to nešto što ne mogu sebi da priuštim. U detinjstvu, u prošlosti, suočen sam sa mnogo različitih vrsta nasilja, siromaštva, odbačenosti. Pomislio sam da ne treba pisati ni o čemu drugom i osetio sam da moram da se bavim ljudima koje sam znao, ljudima što su patili – rekao je ranije za NIN francuski pisac Eduar Luj, koji u novoj knjizi A Woman’s Battles and Transformations pripoveda o svojoj majci. „Očigledno je bilo da treba pripovedati autobiografski. Nisam imao izbora! Osećao sam da ukoliko ja ne kažem nešto o svojoj majci, ocu, bratu, niko drugi o njima neće progovoriti. Pošto sam objavio prvu knjigu, shvatio sam da autobiografija ima političku snagu kakvu fikcija nema. Čitate autobiografiju i ona vas tera da priznate da ljudi iz tih priča zaista postoje. Stvarno pate i gladuju. Čitalac je suočen. Nisam pre znao... Shvatio sam da su čitaoci uznemireni saznanjem da je moja knjiga autobiografska.”
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se