Arhiva

Povratak otpisanog

Ivana Janković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 2. novembar 2022 | 12:13
Povratak otpisanog
Lula da Silva ponovo je pobednik, pobeda je tesna, ali on je novi predsednik Brazila, izabran na tu poziciju treći put. Sada pobednik, prošle godine nije mogao da se kandiduje jer je bio u zatvoru, ali to je već latinoamerička priča u kojoj se smenjuju diktature i revolucije, desnica i levica, neoliberalne i socijalističke vlade, a sa svakom uvek ide ista boljka zvana korupcija. Nije prvi put da je Lula prvi na izborima ili prvi u bilo čemu, bio je prvi demokratski izabran predsednik i prvi bivši vođa radničkog sindikata koji je postao predsednik. Tri puta je pokušao da pobedi, dok mu to nije pošlo za rukom 2002, pa potom još jednom. Sa vlasti je, jer zakon tako nalaže, sišao 2010, u trenutku kada je imao podršku 80 odsto birača. Postao je tokom ta dva mandata najpopularniji brazilski predsednik svih vremena. Radnička partija (PT) čiji je osnivač, kandidovala ga je, pošto je prošle izbore propustio jer je buo u zatvoru zbog optužbi za korupciju i pranje novca, Posle 18 meseci ipak je pušten na slobodu, mada su neki od njegovih bliskih saradnika završili sa zatvorskim kaznama. Koju godinu kasnije evo ga na pobedničkom mestu, dok ga od protivnika deli nešto više od dva odsto glasova. Dosadašnji predsednik, Žair Bolsonaro, desničarski lider, koji je prethodno proveo dve decenije kao kongresmen, nije očekivao poraz i uprkos prognozama koje su govorile da gubi, nadao se da će uz jednokratnu pomoć i obećavajući promene, uz najavljeni program za siromašne i ekonomski razvoj, kao i borbu protiv korupcije, pre dva meseca, uspeti da zadrži vlast. Ti su mu potezi nešto i pomogli, jer je razlika između njega i Lule znatno manja nego što se očekivalo, ali mu nisu omogućili još jedan mandat. Uz njega su vojska i crkva, a budući da je i sam oficir, sa sobom je poveo i nekoliko kolega oficira koji su radili u vladi. Bila je to vlada po meri konzervativnog dela zemlje, koja se preporučivala kao zaštitnica tradicionalnih hrišćanskih vrednosti, dok je Bolsonaro upozoravao da će Lula uvesti komunizam, legalizovati abortus i droge, kao i da će progoniti crkvu. U korist mu tokom mandata nije išla pandemija sa kojom se vlada nije nosila kako se očekivalo, a zatim i agresivni napadi na protivnike, optužbe za izbornu krađu, čak i kada je reč o izborima na kojima je pobedio, neprestana samopromocija, kojoj nije odoleo ni na sahrani kraljice Elizabete, kada je posetu Londonu iskoristio da održi predizborni politički govor. Sa druge strane, Lula dolazi kao predstavnik radničke partije i seoskih sredina, mada su se tokom ove kampanje njegovi partijski drugovi potrudili da obiđu mesta u kojima do sada nisu imali podršku i da se predstave kao ljudi spremni da učine sve za dobrobit zemlje, koja tone u sve dublju krizu. Novoizabrani predsednik obećao je da će je ponovo učiniti srećnom, vraćajući uspomene na vreme sreće koje pamte najsiromašniji slojevi, oni koji su se prvi put uselili u kuće, male četvrtaste objekte od cigle, koje je omogućila njegova nekadašnja vlada i koji su bili deo jednog od najvećih socijalnih programa. Više od 12 miliona domaćinstava učestvovalo je u programu, koji im je, pored ostalog, omogućio i obrazovanje. Za vreme prvog Lulinog mandata broj siromašnih u Brazilu smanjen je za 27 odsto. Tokom njegova dva mandata oko 20 miliona ljudi se iz niže uzdiglo do srednje klase. Ekonomija je rasla, privreda se razvijala, na međunarodnoj sceni Brazil je dobio ugled i ulogu posrednika u konfliktima, Lulina popularnost prešla je uveliko granice domovine. Skandal sa korupcijom i kupoviiom glasova u parlamentu zapravo mu nije naškodio, on je uprkos optužbama ne samo oslobođen, već je njegova popularnost ostala prilično visoka. Ove izbore opet je dobio, ali sada dobija podeljenu zemlju, u kojoj će morati da nekako pomiri različita mišljenja, identitete, vrednosti i interese. Mandat je zato počeo izjavom pomirenja. „Danas je jedini pobednik brazilski narod. Ovo je pobeda demokratskog pokreta koji je iznad političkih partija, ličnih interesa i ideologija, tako da je demokratija izašla kao pobednik.“ Obećao je da će vladati iznad partije, da će pozvati i druge partije, i one koje naginju desnici, ne bi li se povratila stabilnost i zemlja ponovo stala na noge. Čestitke su stizale, od Bajdena do Putina, prvi predsednički gost stiže iz Argentine, predsednik Alberto Fernandez takođe je među prvima uputio čestitke. Nije se oglasio samo Bolsonaro. Na putevima su u postizbormoj noći njegove pristalice blokirale saobraćaj, a uz liberalizaciju zakona o oružju, koju je sprovela Bolsonarova vlada omogućivši da se broj onih koji poseduju oružje uveća deset puta, postojala je bojazan šta bi sve moglo da se desi u danima posle izbora. Blokade su, međutim, brzo sklonjene, a uprkos tišini koja vlada u redovima protivnika, Lula je nastavio da prima čestitke i obećava bolje dane za brazilsko društvo. Najveća ekonomija Latinske Amerike dobila je levičara, čime se pridružila Čileu, Kolumbiji, Ekvadoru i Argentini. To su dobre vesti za veći deo stanovništva, za borce za zaštitu šuma Amazona, ali ne i za krupni kapital i Luline protivnike. Na njegovoj strani je iskustvo, a i činjenica da nikada nije napadao institucije, da je poštovao demokratske vrednosti, da se držao odluka suda. Analitičari su već primetili da je njegova kampanja bila oslonjena uglavnom na prošlost, na vreme kada je zemlju zaista učinio drugačijom, da je u toj prošlosti njegova najveća snaga, ali i najveća slabost. Ivana Janković