Arhiva

Zaštita tužiteljki je klica vladavine prava

Savo Đurđić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 29. mart 2023 | 13:05
Javno tužilaštvo je akutna, ali nije jedina, rak-rana našeg pravosuđa. Javnost je saznala da su dve zamenice Višeg javnog tužioca u Beogradu Nenada Stefanovića iz Odeljenja za borbu protiv korupcije, vanrednom izmenom godišnjeg rasporeda rada, upućene u Odeljenje opšteg kriminala, a da ne postoje osnovani razlozi za to. Tužiteljka Jasmina Paunović je premeštena nakon što se suprotstavila usmenoj naredbi pretpostavljenog koja je, kako navodi, bila u suprotnosti sa zakonom. Tim povodom ona se pismeno obratila povereniku za samostalnost Državnog veća tužilaca (DVT). Ovom organu se obratio i Stefanović zbog medijskih pritisaka na Više javno tužilaštvo (VJT) i njega lično. Oštećene zamenice pa važećem zakonu nisu imale pravo prigovora ali su podnele zajedničku disciplinsku prijavi protiv tužioca. Otkriveno je i da se Stefanovićeva zamenica Brankica Mrić nije izuzela u predmetu nelegalne gradnje u kome se pominje njen vambračni suprug. Tužiteljki Bojani Savović predmet je oduzet neposredno nakon što je donela rešenje o hapšenju šestorice osumnjičenih zbog sumnje da su oštetili EPS za 7,5 miliona dolara. Kada su glavni tužilac i njegova zamenica Marić pokušali da ove svoje profesionalno sumnjive odluke opravdaju navodnim odugovlačenjem rada na predmetu i željom zamenice Savović da napusti ovo odeljenje, ona je to javno i argumentovano demantovala. Ispostavilo se da je na ovaj način sedmoro iskusnih zamenika VJT u Beogradu upućeno u druga odeljenja ili su napustili VJT. Tužilac Stefanović je široko razvio praksu da upućivanjem dovodi u tužilaštvo nedovoljno obučene tužioce iz osnovnih tužilaštava. Otkriven je i slučaj grubog i neprimerenog ponašanja ovog tužioca koji je vikao, vređao i pretio zamenici Mauković kada je prijavila da je pokradena u VJT-u od strane Stefanovićeve saradnice. Ministarstvo pravde (MP) je na ovaj slučaj reagovalo saopštenjem da je medijski napad „sa netačnim tvrdnjama i malicioznim zaključcima“ na VJT u Beogradu „iskorišćen za diskreditaciju procesa reformi u oblasti pravosuđa od onih koji su bili protiv tih reformi“. Zatim je predsednik Republike u intervju RTS-u, iako nema prava ni nadležnosti u ovoj oblasti, na pitanje novinara da li će sudije i tužioci biti zaštićeni kada novi pravosudni zakoni stupe na snagu, rekao: „To nikakve veze nema sa ’kostolačkim slučajem’ ili nečim drugim. Pojma nemam o kome se radi, nikog ne znam, ni jedne, ni druge, ni treće tužioce. Samo hoću da ljudi znaju, bez ikakvog političkog uticaja, hajka koja se vodi protiv tužioca Stefanovića je politička hajka.“ Pa, ukoliko zaista pojma nema i ne zna o kome se radi, kako je onda siguran da to nikakve veze nema sa pomenutim slučajem i da se radi o političkoj hajci?! Nacionalni konvent za EU podržao je smenjene tužiteljke i sve njihove kolege koje su se našle u sličnoj situaciji i uputio apel za proaktivno reagovanje DVT, ukazujući da to nisu prvi slučajevi premeštaja u VJT i da se izvesno radi o kršenju procedure predviđene Pravilnikom o upravi u JT. Centar za pravosudna istraživanja – CEPRIS je na samom početku osudio ovu odluku VJT u Beogradu. Društvo sudija Srbije je saopštilo da očekuje hitnu i odgovarajuću reakciju DVT-a, tela čija je ustavna svrha da štiti samostalnost javnotužilačke funkcije, ocenjujući da je VJT izdao više kontradiktornih saopštenja. Strukovno Udruženje javnih tužilaca Srbije podržalo je tužiteljke objavljivanjem stavova svojih čelnika o ovoj temi. Značajno je da su se 37 zamenika Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, veći broj njihovih kolega iz Trećeg osnovnog tužilaštva, Tužilaštva za ratne zločine, 32 profesora pravnih fakulteta i preko 80 eksperata, javno oglasili apelima kao podrška premeštenim tužiteljkama. U zaštitu tužioca Stefanovića, uz pomenute organe izvršne vlasti, stalo je jedino Udruženje sudija i tužilaca Srbije (UST, osnovano u jesen 2018, a 2019. je u svoj sastav primilo i Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika) koje okuplja i sudije i tužioce. Predsednik te organizacije koja samu sebe naziva strukovnom je, od osnivanja, Nenad Stefanović. U našem političko-pravnom sistemu su odvojene ustavne funkcije sudstva i tužilaštva i sudije i tužioci se mogu svako za sebe udruživati u strukovna udruženja. Sve druge organizacije, koje okupljaju pravnike različitih profesionalnih profila su stručne NVO, kakva organizacija je i UST. Veliko je pitanje da li je javni tužilac izuzetno značajnog tužilaštva, a na koju funkciju je izabran sa samo sedam godina zameničkog iskustva, u sukobu interesa ukoliko je posle tog izbora ostao na čelu stručne NVO koja se eksponira po najrazličitijim pitanjima, pa i konkretnim javnotužilačkim, kao što je ovaj slučaj. I to je onaj deo problema koji nije prevashodno pravosudni, nego (ne)funkcionisanja i instrumentalizovanja države u celini. Ne može sudstvo biti zaista nezavisno, a tužilaštvo zaista samostalno – bez obzira na odredbe Ustava – ukoliko je u praksi država nedemokratska, ako se sa njenog vrha ne uvažavaju i ne sprovode Ustav i zakoni. Ustavno načelo vladavine prava koje počiva na neotuđivim ljudskim pravima i sprovodi slobodnim i neposrednim izborima, podelom vlasti, nezavisnošću sudske vlasti i – posebno naglašavamo – povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu, često se izvrgava ruglu ili ignoriše od najviših funkcionera političke vlasti i to se prenosi u brojnim provladinim medijima. Istovremeno, formalni vrh sudske grane vlasti i institucije u čijoj je nadležnosti da reaguju na takve pojave - ćute. U raspravama o novim pravosudnim zakonima UST je u pojedinim pitanjima, istine radi, imao napredne stavove, koji nisu uvaženi, kao što bez pravog obrazloženja nisu uvaženi ni predlozi i primedbe CEPRIS-a, Transparentnosti Srbija i mnogih drugih. S druge strane, sam Stefanović se žestoko zalagao da ostane rešenje da se tužioci iz osnovnih tužilaštava mogu upućivati u viša javna tužilaštva. Kada je u pitanju izgradnja sudske grane vlasti, to nije prvenstveno stranačko-političko pitanje, nego pitanje struke. Prilikom pripreme, usvajanja i referenduma o potvrđivanju Akta o promeni Ustava, pokazalo se da smo mi duboko podeljeno, čak i zavađeno društvo. S druge strane, stalno se zaobilaze i potcenjuju domaća struka, nauka i javnost i bitna pitanja rešavaju u direktnoj komunikaciji između MP i Venecijanske komisije. Mi moramo sami da se izborimo za to da institucije samostalno funkcionišu i da se procedure poštuju, a ne izigravaju bez ikakvih posledica. Građani su na inicijativu nekoliko advokata organizovali proteste u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, sa konkretnim zahtevima da se zamenice B. Savović i J. Paunović vrate u Odeljenje za suzbijanje korupcije i na pomenuti predmet, a odgovorni podnesu ostavke. Prošlo je više od mesec dana, a ništa se nije pomerilo sa početne tačke. Javni tužioci koji su hijerarhijski iznad VJT u Beogradu i DVT nisu preduzeli mere koje im zakon omogućuje. Još manje je verovatno da će bilo ko priznati grešku i ponuditi svoje razrešenje iz moralnih razloga. Ostaje samo nada, kako su napisale tužiteljke Savović i Paunović učesnicima trećeg protesta u Beogradu: „Mi verujemo u nepristrasnost i poštovanje zakona od strane institucija, a pre svega poverenika za samostalnost DVT-a. Verujemo da će doneti pravednu odluku i trasirati put istine i prava.“ Ne bi bilo dobro da ovaj vruć krompir sadašnji saziv DVT, iako mu predsedava Zagorka Dolovac i retko se sastaje, ali u svom sastavu ima tužilačku većinu za samostalno odlučivanje, preda novom organu – Visokom tužilačkom savetu, za koji se u Narodnoj skupštini upravo biraju istaknuti pravnici. Da li će vrh države i vrh pravosuđa oceniti da zbog ogromnog jaza između hvalospeva i bleštavila navodno „tektonske“ normativne reforme pravosuđa, koju podržavaju i finansiraju Savet Evrope i EU, i katastrofalne atmosfere, loše kadrovske politike i odnosa u najvećem tužilaštvu u zemlji, treba – konačno – nešto konkretno preduzeti, nije izvesno. Kako sada stvari stoje, jaz između politike/normative i prakse/struke, umesto da se smanjuje i relaksira, još se produbljuje. To znači da boljih rezultata u suzbijanju visoke korupcije i najtežih oblika kriminaliteta, kao i prethodnih godina, opet neće biti.