Arhiva

Tajni rat Rusije u Srbiji

Tanja Nikolić Đaković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 22. jun 2016 | 18:50
Tajni rat Rusije u Srbiji

Foto AP

LJubav ili povratak na stari dogovor o procentima? Ono kada je Čerčil predložio Staljinu: Nećemo se svađati oko sitnica. Po pola u Jugoslaviji?.

Ova naša polovina i dalje je na liniji vatre između dve sile. I samo je deo igre pingponga koju obaveštajne službe igraju sa Srbijom, koristeći njenu dezorijentisanost, razvlačeći je u vatri između Vašingtona i Moskve kao dete žvaku. Hoće li je ispljunuti ili progutati u jednom trenutku? Zavisi. Moskva ima trenutnu prednost u ratu za naklonost Srbije. Iako, cilj te borbe za ljubav Srbije na obe strane je konačna overa vojnog saveza. Vašington bi Srbiju u NATO, Moskva bi bazu u Srbiji, aerodrom u Ečkoj, pored humanitarnog Centra za delovanje u vanrednim okolnostima u Nišu, koji lako i brzo može da primi avijaciju i moguće predstavlja želju Rusije za vojno infiltriranje na Balkanu.

Moskva želi širenje zone svog uticaja u Srbiji, lukavo koristeći kao kanal prodora emotivnu, istorijsku vezanost Srpske pravoslavne crkve i pravoslavno orijentisano stanovništvo. Želi konačnu naplatu za podršku za Kosovo, koje sve vreme vidi kao pretnju od širenja NATO na Balkan, i bori se za njega shodno svojim racionalnim interesima. U tom cilju vodi informativno-propagandni rat u bratskoj Srbiji, koji predvodi bivši šef u Spoljnoj obaveštajnoj službi Rusije general-potpukovnik Leonid Rešetnjikov, direktor ruskog Centra za strateška istraživanja.

Ispostava ovog centra, formiranog po nalogu predsednika Vladimira Putina, u Srbiji je ujedno i prva Putinova nevladina organizacija i krovna propagandna mašinerija, koja razvija i planira primenu meke sile, mehanizam ubeđivanja i privlačenja na svoju stranu. Moskva je naučila da dobro igra ovu igru koju je davno izmislila Amerika. Koliko je upotrebljena u Srbiji?

Ako SAD dođu sa besplatnim burekom na centralni trg vaše prestonice, očekujte da će kod vas uskoro početi građanski rat. Spreman za napad, odašiljajući preteću poruku, rekao je Igor Pšenjičnikov, savetnik direktora Ruskog instituta za strateška istraživanja, nudeći to kao odgovor na pitanje o mehanizmu meke sile za širenje zone ruskog uticaja. On tvrdi da je to specijalitet SAD. I, bez zabluda, obaveštajni sektor SAD je tvorac ove politike. NJen akademski otac, bivši američki obaveštajac blizak Klintonovoj administraciji, politikolog DŽozef Naj definisao je meku silu kao mogućnost postizanja ciljeva u međunarodnoj areni ne putem prinude već ubeđivanjem i privlačenjem simpatija.

Za šta da Rusija koristi meku silu?! I, šta Rusija za to treba da uradi?! Da napravi novu pesmu tipa Kaljinke? Ili da započne informativnu kampanju da je kvas bolji od koka-kole?, rekao je Pšenjičnikov tokom beogradske konferencije Uticaj Rusije u Srbiji i perspektive meke sile. Želeći da nas uveri da je sve što je potrebno za pozitivan imidž Rusija odavno uradila svojom istorijom, životom u Bogu. I to nije informativni imidž, naduvan novinskim člancima i slikama Si-En-Ena. Mi, Rusi, i svi narodi sveta, treba prosto da se okrenemo unazad i pogledamo istoriju, kaže on.

Ali, to nije baš sasvim tačno. Poboljšanje imidža Rusije u svetu, i širenje njenog uticaja, s ciljem držanja na distanci EU i NATO pre svega, jedan je od zadataka koje je pred diplomatiju, ali i druge državne resore, postavilo najviše rukovodstvo te zemlje. Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev su još 2008. insistirali na primeni meke sile u državama bivšeg SSSR-a, Varšavskog pakta, i u Srbiji pre svih na Balkanu. Medvedev je te godine održao sastanak sa 76 predstavnika Rosotrudničestva, koji su doputovali iz 76 zemalja, tražeći da se posvete upravo ovom cilju. Tada je Rusija po ugledu na američku federalnu Agenciju za međunarodni razvoj (USAID) stvorila svoje Rosotrudničestvo, s ciljem kreiranja pozitivnijeg imidža i mekog širenja uticaja Rusije. I sada, osam godina kasnije, prema najnovijoj rejting-listi najuticajnijih zemalja po mekoj moćibritanske pi-ar agencije Portland Rusija se našla na27. mestu.

Ima onih koji veruju da se Srbija otreznila od ruskog uticaja posle nokauta sa Južnim tokom i preuzimanjem NIS-a. Ali ruska tajna politika dala je rezultat. Istraživanja iz ove 2016. godine ukazuju da je podrška EU opala na 40 odsto, dok je za savez sa Rusijom 60 odsto srpskog stanovništva.
Rusija je zasad zanemarila ekonomski faktor, izuzev gasa, u upotrebi meke sile, dok je uspeh SAD uglavnom baziran na ekonomskoj ponudi i dominaciji. Medvedev ne taji da Rusija u pogledu primene meke sile još ne može globalno da se takmiči sa Kinom i Amerikom, koje izdvajaju velike svote novca. Ali, kaže, primer mogu biti Nemci i Francuzi koji ne troše milijarde ali sprovode uspešne humanitarne projekte u inostranstvu. Konkurenti su širom sveta otvorili kulturne institute poput Geteovog, Servantesovog i Konfucijevog, rekao je Medvedev tražeći od svojih ljudi slično angažovanje.

Provladina analitičarka Jelena Guskova u razgovoru za NIN negira postojanje ruske meke sile u Srbiji. Kaže da se odnosi sa Rusijom zasnivaju na iskrenoj ljubavi. I nesebičnoj. I da zato Rusija pokušava da pomogne Beogradu, naročito što se tiče Kosova. To je zapravo pokušaj da se sačuva naš slovenski kulturni prostor, naše jedinstvo. Da li je u stvari zadatak Rusije u Srbiji da zaštiti svoj interes udaljavanjem naše zemlje od EU i NATO pre svega, u šta pak veruju u EU i Nemačkoj, na primer? Ne, direktna je Guskova. Zapad je odavno pokrenuo napad na Rusiju ali je svestan da ne može da je zgazi ako ostavi jaku i nezavisnu Srbiju. To je drugi front. Zato je Zapadu toliko stalo da oslabi Srbiju, tvrdi ona. Guskova nastoji da nas ubedi da su skoro svi političari iz vladajuće partije u Srbiji prozapadno orijentisani i da su za njih NATO i EU jedina opcija, kao i da Rusija ne finansira niti jednu političku stranku u našoj zemlji. Iako su mnogi to tražili u Moskvi, dodaje.

Prema istraživanju Helsinškog odbora za ljudska prava, Rusija ostvaruje širenje uticaja na Srbiju upravo kroz delovanje meke sile i to preko političkih partija koje gaje simpatije prema Rusiji - SRS, DSS, Dveri, Državotvorni pokret, Srpska narodna partija, Naši, Treća Srbija. Ima indicija ali ne i pouzdanih podataka da su finansirani iz Rusije, a ideološki su na njenoj strani, suprotstavljaju se ulasku Srbije u EU, veličaju Putina, dok se neke čak zalažu za Evroazijski savez. U Helsinškom odboru veruju da Rusija širi svoj uticaj preko Ministarstva inostranih poslova u okviru Departmana za informisanje, preko nevladinih organizacija kao što su Centar za strateško istraživanje, fondacija Ruski svet, Ruski savet za međunarodne poslove, kao i provladinih medijskih kuća poput Sputnjika i Medija centra Balkan ekspres, zaslužnog za dolazak režisera Nikite Mihalkova u Beograd, na primer.

Značajnom za širenje političkog uticaja vidi se spona Ruske i Srpske pravoslavne crkve. Održavajući utisak bratstva, ljubav se kupuje kroz donacije ruske vlade za završetak izgradnje Hrama Svetog Save, na primer. Dokaz da Rusija želi vojno infiltriranje, koristeći versku i emotivnu platformu stanovništva, Helsinški odbor vidi u sinhronizovanom datumu posete patrijarha Kirila Beogradu i zajedničke vojno-taktičke vežbe oružanih snaga Rusije i Srbije 2014. godine. Ubeđeni su i da je u Beograd donet Blagodetni oganj, plamen sa Hristovog groba, uz pomoć fondova Ruske pravoslavne crkve, upravo u ovu političku svrhu. Taj sistem mekog ubeđivanja koji hoda na tankoj žici između prirodne povezanosti i lukavog dostizanja strateškog cilja za prorusku stranu krunisan je još 2011. kada su Ordenom Svetog Save prvog stepena odlikovani ruski ambasadori Aleksandar Konuzin i Aleksandar Aleksejev, ali i Putin lično. Odlikovan je i Medvedev, ali i već pomenuti direktor Ruskog instituta za strateška istraživanja Leonid Rešetnjikov. U širenju svog uticaja Rusi koriste kulturno i istorijsko nasleđe igrajući na kartu srpskih emocija, opasno ga kombinujući sa mehanizmom ucene isporukama gasa. U taj spektar dvoličnog ucenjivačkog potencijala umela je da posluži izgradnja Južnog toka.

Rusija je trenutno u prednosti nad Zapadom u propagandno-informativnom ratu u Srbiji. Matematički mereno, ima simpatije u gotovo 70 odsto srpskog stanovništva. Iako, ta matematika može da ukazuje na ljubavnu dvoličnost. Zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku otkrivaju da Rusija neće srpske maline, a ni meso. U prva četiri meseca ove godine u zemlje EU je izvezeno robe vrednosti oko 2,9 milijardi evra, a uvezeno oko 3,4 milijarde evra, najviše u Italiju i Nemačku, dok je u Rusiju izvezeno oko 220 miliona evra, a oko 460 uvezeno. Samo uvoz iz Rusije je pet puta veći no vrednost izvoza. To što Srbija nije uvela sankcije Rusiji nije promenilo situaciju u pogledu prodora srpske robe na rusko tržište. Rusija nikada nije objasnila zašto.

Ali vera nije stvar matematike niti cene. U tom kotekstu se čita izjava patrijarha Irineja koji poziva: Vratimo se duhovnim vrednostima kojima nas je vodila istorija. Svoj mali čamac treba da vežemo za veliki brod našeg slovenskog bratskog naroda, sa kojim smo povezani krvlju i verom. Iako nesumnjivo SPC vezana pravoslavljem ima veliki oslanac u Ruskoj crkvi, možda je bratsko osećanje naše crkve ponekad zloupotrebljeno. Istina je da su po nalogu Putina upućene donacije, četiri miliona evra od Gasproma, za završetak izgradnje Hrama Svetog Save. Ali, ne zaboravimo, ta ruska kompanija kupila je NIS daleko ispod njene tržišne vrednosti, kažu oko 400 miliona evra manje. Time je kupljena podrška za Kosovo? Ne, analitičari veruju da je Kosovo u sastavnom delu Srbije interes Rusije, njen očajnički pokušaj da ne predaju tu teritoriju u ruke NATO-a. Niska cena je pravdana time da je NIS deo šireg paketa u koji ulazi izgradnja Južnog toka. Ali, bez ikakve klauzule o nadoknadi u slučaju odustajanja od izgradnje. To je detalj zbog kojeg neki veruju da Rusija želi Srbiju samo kao svoju ispostavu na Balkanu u okruženju NATO članica. Energetska kriza izazvana ruskim potezom uskraćivanja snabdevanja gasom Ukrajini bila je potvrda da Rusija ima neograničena sredstva za sopstveno pozicioniranje.

Igor Pšenjičnikov iz Ruskog instituta za strateška istraživanja ostaje pri tvrdnjama da se druge zemlje povezuju s Moskvom spontano, zbog vrednosti koje ta država zastupa. Samo slepac ne vidi da je jedini cilj SAD svetska ekonomska vladavina, poručuje on, a kao primer navodi Mađarsku, čiji je premijer Viktor Orban zatražio odricanje od liberalnog prozapadnog društva, jer su liberalne vrednosti korupcija, seks i nasilje. Imamo i primer Slovačke, čiji premijer Robert Fico je kritikovao poziv Baraka Obame da se povećaju vojni rashodi i uporedio moguće razmeštanje snaga NATO na teritoriji svoje zemlje sa sovjetskom vojnom invazijom na Čehoslovačku 1968. godine. Fico je nazvao besmislenim i samoubilačkim sankcije protiv Rusije. Ili Češka, čiji je šef vlade Boguslav Sobotka izjavio da njegova zemlja ne želi da snage NATO budu stacionirane u Poljskoj i na Baltiku.

O, koliko je reči bratske ljubavi čuo predsednik Putin tokom posete Srbiji povodom 70. godišnjice oslobađanja Beograda od strane Crvene armije, uzvikuo je Pšeničnjikov. Nama ostaje pitanje jesu li ruski lobisti-obaveštajci savršeno odradili zadatak? Prema istraživanju Centra za atlantske studije, odgovor je da jesu. CEAS je u Srbiji mapirao 76 organizacija proruske ideologije, 19 organizacija civilnog društva, 12 političkih pokreta, 13 partija, sedam studentskih organizacija.

Rusi sada od nove srpske vlade očekuju da potpiše sporazum o diplomatskom imunitetu ruskog osoblja u Humanitarnom centru u Nišu. Domet tog centra pokazan je tokom 2014, u vreme požara u Srbiji kada su u roku od samo par sati na pistu sleteli ruski avioni Be-200 i helikopteri.
Predsednik Spoljnopolitičkog komiteta ruske Dume Aleksej Puškov ne krije kada kaže: Putin smatra Srbiju za prioritetnu državu spoljne politike Moskve. Putin je takođe stavio karte na sto tokom poslednjeg sastanka sa Aleksandrom Vučićem i direktno progovorio o tome da su neophodan broj mandata dobili i saveznici njegove partije. Mada nije precizirao na koga je mislio.

Širenje NATO je apsolutno protiv interesa moje zemlje, hladnokrvno je Putin odgovorio na moguće članstvo Srbije u Alijansi u danu kada mu je još tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić priredio radni ručak, sa dva menija. Na posnom meniju bio je tartar od brancina, krem od bundeve, file od pastrmke sa pariskim garnirungom i punjena kruška. Na drugom meniju salata aleksandar, punjeni teleći medaljoni sa pršutom i mocarelom u sosu od aromatičnog bilja. Tadić osim podrške za Kosovo, čime Rusija čuva svoj interes, od Putina nije dobio ništa. Isto koliko i predsednik Tomislav Nikolić pet godina kasnije. Rusija? Rusija bi na svom meniju nešto nalik nečemu što se nekada zvalo Varšavski pakt. I Srbiju u njemu.



Kako Rusija ostvaruje širenje uticaja na Srbiju

- Upotrebu takozvane meke sile, definisao je američki politikolog DŽozef Naj kao mogućnost postizanja ciljeva u međunarodnoj areni ne putem prinude već ubeđivanjem i privlačenjem simpatija. Najznačajniju upotrebu meke sile imaju SAD, EU i Kina. Rusija nije koristila taj potencijal do 2012. Kada je o toj metodologiji širenja uticaja govorio i sam Putin.

- Na spisku političkih partija koje gaje sipmatije prema Rusiji su SRS, DSS, Dveri, Srpska narodna partija, Zavetnici, Naši, Treća Srbija. Ima indicija ali ne i pouzdanih podataka da su finansirani iz Rusije

Ucenjivanje gasom
- Putin je posle posete Srbiji 2014. smanjio isporuku gasa nezadovoljan ishodom posete. Gasprom je za kupovinu NIS-a platio 400 miliona evra, ni petinu tržišne vrednosti, kao deo energetskog paketa izgradnje Južni tok kroz Srbiju. Nakon odustajanja Rusije od gasovoda, shvaćeno je da u ugovoru o prodaji NIS-a nema klauzule o odšteti u slučaju da gasovod propadne.

Humanitarni centar u Nišu
- Rusija traži da za svoj centar dobije ono što u našoj zemlji ima NATO - imunitet za pripadnike i mogućnost da bez kontrole nabavlja opremu. Vlasti u Beogradu se opiru pritiscima Moskve, a u medijima se spekulisalo da je sporenje oko statusa Humanitarnog centra usporilo realizaciju nekih trgovinskih sporazuma dve zemlje.

Internet resursi i mediji
- Glavni su Sputnjik i Medija centar Balkan ekspres. Prorusko orijentisani su i Standard, Fakti, Fond strateške kulture, Geopolitika, Vaseljenska, Pečat, Vidovdan, Srbin.info

Ministarstvo inostranih poslova
- Ruski ambasadori ne kriju šta je interes Moskve u Srbiji. Kao i njegovi prethodnici to je ponovio i Aleksandar Čepurin. Kristalno jasno saopštio je da je za Rusiju neprihvatljivo članstvo Srbije u NATO i da bi bila potpuna glupost da neko dopuzi i moli za prijem u tu organizaciju. To je crvena linija koja ne odgovara Rusiji, rekao je

Nevladine organizacije
- Centar za evroatlantske studije naveo je mrežu proruskih fondacija i NVO - Dostojanstvo, Gorčakov, Ruski ekspres, Forum za odgovornu politiku, Ruski svet

Ruska i Srpska pravoslavna crkva
- donacije ruske vlade za završetak izgradnje Hrama Svetog Save
- prvog dana posete patrijarha Kirila Beogradu započeta je zajednička vojno-taktička vežba oružanih snaga Rusije i Srbije 2014.
- donet Blagodetni oganj, plamen sa Hristovog groba u Beograd uz pomoć fondova Ruske pravoslavne crkve 2015.
- Ordenom Svetog Save prvog stepena odlikovani ruski ambasadori Aleksandar Konuzin, Aleksandar Aleksejev i 2011. Vladimir Putin. Odlikovani su i Dimitrij Medvedev kao i gradonačelnik Moskve i direktor Ruskog instituta za strateška istraživanja Leonid Rešetnjikov

Ruski institut za strateška istraživanja
- Otvaranje beogradske ispostave Ruskog instituta za strateška istraživanja RISI (prvi Putinov NVO u Srbiji, nazivaju ga krovnom ruskom propagandnom institucijom u Srbiji)