Kako je HDZ izvršio samoubistvo

Foto profimedia.rs

Iako su u hirovitom političkom životu u Hrvatskoj već po tradiciji mogući razni preokreti i iznenađenja, čini se da je prvi čin najnovije drame pod nazivom kriza vlade - gotov. Zbog svađe koalicionih partnera na vlasti koja tinja već više mjeseci, HDZ je ishodio u parlamentu opoziv premijera Tihomira Oreškovića, vlada je tako automatski pala, a opozicija je to jedva dočekala i sakupila dovoljno glasova da se pokrenu izvanredni izbori.

Tek kada je pristojni i staloženi ekonomista iz Kanade, Tihomir Orešković, stvarno sišao sa premijerske stolice, HDZ-ovci su zaista shvatili šta su učinili. Ono što su oni željeli jest da se riješe neugodnog partnera u vladi, Mosta, koji im je od uspostave nove vlasti, nakon izbora prošlog novembra, neprestano udarao moralne packe. Zbog privatizacije vlasti i korupcije, upirući često prstom u prvog potpredsjednika Vlade i sada već bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka naročito radi poslovnih veza njegove supruge na relaciji hrvatska INA mađarski MOL. Usred rušenja vlade, prošle nedjelje oglasilo se Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa sa zaključkom da je Tomislav Karamarko u slučaju svoje supruge zaista bio u sukobu interesa, odnosno da je bio u situaciji u kojoj su privatni interesi mogli utjecati na njegov rad u Vladi. Bio je to trenutak nokauta i za Karamarka i za HDZ, zbog čega je Karamarko morao da podnese ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade a rejting ove stranke počeo je strmoglavo da pada praktički iz sata u sat. Tada je vrh HDZ-a shvatio da takozvani plan B nakon pada vlade preslagivanje vladajuće većine bez Mosta i sa HDZ-om na čelu više nije realna opcija, jer sa takvim koruptivnim utegom oni tu većinu više ne mogu sakupiti. Kada je prošli petak u užurbanim konsultacijama kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bilo sasvim evidentno da HDZ ne može sakupiti tih famoznih 76 glasova za preslagivanje vlade, onda je zapravo postalo jasno da su HDZ, a naročito njen predsjednik Karamarko, rušenjem vlastite vlade pucali sebi u glavu. Drugim riječima bio je to politički harakiri zbog kojeg će HDZ najvjerojatnije izgubiti iduće izbore, koje je sam izazvao.

Profesor Fakulteta političkih nauka Ivan Rimac smatra da je HDZ iracionalna stranka koja je sada primorana da baulja, koja će na idućim izborima spasti na 19 do 20 posto podrške glasača, odnosno tek na jezgro HDZ-a, koje ništa ne čuje i ne vidi i koje vjeruje da je HDZ isto što i domovina. Stranka se tako vratila u vremena kad se HDZ poistovjećivao s korupcijom i nemoralom ili preciznije rečeno, ovo je treći put da HDZ silazi s vlasti zbog optužbe za korupciju: prvi put početkom 2000. godine, kada su SDP i Ivica Račan dobili izbore, a mnogim je ljudima bilo dosta Tuđmanovih 200 obitelji koje će voditi Hrvatsku, drugi puta kada je Sanader morao dati ostavku zbog optužbi za malverzacije koje se i danas povlače po sudovima i sada kada je Karamarko optužen za sukob interesa.

Novinar Norbert Mappes-Niediek, izvrstan poznavatelj prostora bivše Jugoslavije, zaključuje kako je Karamarko svojim primjerom demonstrirao ono što prosječni hrvatski birač zamjera čitavoj njegovoj stranci: da su nacionalne poze tek kamuflaža za pohlepu. Što se tiče Karamarkovog političkog talenta, zagrebački novinar Boris Rašeta kaže kako visoka hrvatska politika stotinama godina nije imala takav kadrovski promašaj, nazivajući Karamarka obrazovno i politički nekapacitiranim političarem. NJemački list Frankfurter rundšau opisuje Karamarka kao čovjeka željnog moći, koji je nacionalnim parolama i raspaljivanjem strasti protiv manjina, pogotovo srpske, uspješno probudio stare mržnje iz prošlosti. On je istovremeno toliko snažno polarizirao javnost da je politički centar zapravo nestao, te on nije mogao naći upotrebljivog partnera za vladanje, piše ovaj list.

Drugi čin ove predstave, u kojoj je Hrvatska nepotrebno izgubila godinu dana od prošlih izbora i povjerenje razvijenog sveta bacila u vjetar, počinje izvanrednim izborima koji će najvjerojatnije biti zakazani za početak septembra. Na njima velike izglede ima SDP Zorana Milanovića koji već sada najavljuje novu Narodnu koaliciju u koju su to je sada taj kec na desetku dobrodošli svi kojima ovakav HDZ ide na živce. U tom smislu SDP a i njegov često nabusiti predsjednik Milanović trenutno ne moraju mnogo da se znoje od posla, nego samo da gledaju kako HDZ i Karamarko tonu sve niže. Ili, kako to ironično kaže profesor Žarko Puhovski, svakog dana u kojem Zoran Milanović ništa javno ne izgovori, SDP-ove šanse na izborima značajno rastu.

Politički kapital iz ove krize u puno bitnijem smislu izvukao je Most, kojem bi se na idućim izborima možda mogao pridružiti i dosadašnji premijer Orešković. Kako primjećuju analitičari, Most je sa optužbama Karamarka za korupciju, ponovno vratio moralnu priču u samo srce političkoga života, te je tako postao bitan faktor. Što se HDZ-a tiče, danas 68 posto ispitanika smatra da je ova stranka glavni krivac za pad Vlade, te razni glasovi govore da je sada krajnje vrijeme da se HDZ iz stranke opasnih namjera preobrati u pristojnu stranku demokršćanskog tipa. Pitanje je koliko je to zaista realno jer je ljuti nacionalizam, kako to smatra analitičar Dejan Jović, osnovno svojstvo pravog HDZ-a već 25 godina.



S druge strane SDP se također nije baš proslavio dok je još relativno nedavno bio na vlasti, ili riječima Andree Zlatar Violić, ministarke kulture u toj vladi: Ako vladu Zorana Milanovića, koja je vladala po modelu liberalnog kapitalizma proglašavaju komunjarskom onda tu nešto ozbiljno nije u redu. Patologija hrvatskog političkog života, zbog čega ova zemlja toliko kasni i posrće, krije se u mutljagu skrivenih namjera, grubih reakcija i krivog predstavljanja. Minijaturan primjer za to su nedavne slike baklji hrvatskih navijača bačene na teren zbog čega je u jednom trenutku prekinuta utakmica evropskog prvenstva Hrvatska Češka.

Ono što je simptomatično bilo je političko dolijevanje ulja na vatru: predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uzviknula je da su za nerede krivi orjunaši, HDZ-ov predsjednik respuštenog Sabora Željko Rajner kazao je da su to skupine koje stoljećima rovare protiv Hrvatske, dok je na desnici bilo izjava da su za sve krivi Udba djeca jugo oficira i državljani Srbije. Navijači skupine Torcida, bliski pak bacačima baklji, govore kako je to njihov rat protiv korupcije u Nogometnom savezu, čiji je simbol sportski menadžer Zdravko Mamić, kojem opet na svakom koraku viču Mamiću Srbine. Ako bismo slike polugodišnje agonije vlade povezali sa ovim drvljem i kamenjem zadnjih dana između ostrašćenih navijača, ozloglašenog Nogometnog saveza i nacionalizmom opterećene političke scene, onda bismo dobili nažalost sintagmu o Hrvatskoj kao zemlji histerije, fantazma i bestidnih ljudi, kako je to jedan novinar napisao ovih dana. Sva ta politička šizofrenija prelit će se na nove izbore koji Hrvatsku čekaju na jesen, a tada, osim činjenice da će HDZ najvjerojatnije izgubiti a SDP najvjerojatnije dobiti, ne treba očekivati neko naročito svjetlo na kraju tunela.