Terorisanje birača

Foto AP

U crnogorskom parlamentu, ako se sastane, postoji dovoljna većina poslanika koja bi mogla ratifikovati ulazak zemlje u NATO. To je jedina izvjesnost nedjeljnih izbora na koju su promptno reagovali iz Brisela. Johanes Han i Federika Mogerini zaželjeli su brzo formiranje vlade.
Dešavanja uoči glasanja i tokom njega, prije svega hapšenje dvadesetočlane grupe iz Srbije pod optužbom da je spremala državni udar, međutim, uznemirila su cjelokupnu javnost, bacila ogromnu sjenku na regularnost izbora i pogoršala odnose Podgorice i Beograda.

U trenutku kada nastaje ovaj tekst, ne nazire se epilog priče koja ima dva paralelna toka. Prema jednom, riječ je o političko-obavještajno-marketinškoj brljotini skovanoj u štabu Mila Đukanovića i oko njega, kako bi se insceniranim državnim udarom uticalo da se smanji izlaznost birača, uplaše oni koji su namjeravali da uveče slave eventualnu pobjedu opozicije i sačuva alibi za nepriznavanje izbornog poraza - ako se desi. Malobrojni predstavnici vlasti, na drugoj strani, insistiraju na službenoj verziji, da je pokušaja državnog udara bilo i da će stvari biti jasnije kada i ako se skine oznaka tajnosti sa navodnih dokumenata o praćenju i prisluškivanju pomenute grupe.

Lideri četiri opozicione liste, Demokratskog fronta, Ključa, Demokrata i SDP, koji su zajedno osvojili 39 od 81 poslaničkog mjesta, u ponedjeljak uveče zatražili su poništenje izbora zbog ove situacije. Ukoliko je bilo pokušaja državnog udara, stanje je bilo neregularno, ukoliko je izmišljeno, razlog je više, rekli su, poručujući da u parlament neće.

U trenutku kada ovaj tekst bude pred čitaocima isticaće 72-časovni pritvor nekadašnjem komandantu srpske žandarmerije Bratislavu Dikiću koji je u noći između subote i nedjelje uhapšen kao i još 19 državljana Srbije pod optužbom za stvaranje kriminalne organizacije u sticaju sa krivičnim djelom terorizam. Na meti su, navodno, bili policija i građani koji su namjeravali da se okupe ispred parlamenta, a zatim je planiran upad u Skupštinu, hapšenje Đukanovića i proglašenje izborne pobjede u korist jedne političke grupacije. Iste noći kada do okupljanja građana nije ni došlo, šestoro ovih terorista pušteno je na slobodu. Dikić je, u međuvremenu, pred istražnim sudom sve negirao i započeo štrajk glađu. NJegov advokat tvrdi da je u Crnu Goru došao da bi se pod Ostrogom molio za svoje ozbiljno narušeno zdravlje, te da druge uhapšene ne poznaje, a ni oni njega.

Početno podozrenje u zvaničnu verziju izazvala je činjenica da je priča u nedjelju krenula preko Đukanovićeve medijske batine, TV Pinka koji već u direktnim prenosima državnih udara ima iskustva u komšiluku. Dodatni razlog za rezervu bio je što srpski ministar policije Nebojša Stefanović i premijer Vučić nijesu mogli da sakriju zatečenost ovom informacijom. Uz opasku da je čudan dan za hapšenje, Vučić je procijedio da je najbolje da se tri puta ugrize za jezik, da ne bi još nešto rekao. Srpskom premijeru, očigledno, nije prijala inferiorna pozicija u koju ga je doveo Đukanović, kome je dao kompletnu izbornu logistiku a ovaj mu o toj akciji nije ništa javio. Vijest nije izgledala dobro ni iz ugla gledanja da su teroristi došli iz Srbije, ali ni kroz objašnjenje da se crnogorski obavještajni aparat bavio aktivnostima unutar srpskih granica, a da o tome Beograd pojma nema.

U isto vrijeme, pred kamerama u Podgorici nakon glasanja i Đukanović se pravdao novinarima da zna isto koliko i oni iz medija, te da će nadležni organi izdati saopštenje da je situacija u Crnoj Gori stabilna. Prilično čudno za premijera, kome se o glavi radi.
Policija i tužilaštvo su se, potom, više zapetljavali nego objašnjavali, ali se iz njihovih saopštenja moglo razaznati da je grupa uhapšena kada je navodno krenula prema tajnoj lokaciji, gdje je trebalo da preuzmu i oružje. Gdje su lokacije i šta je sa oružjem, nema objašnjenja ni tri dana kasnije. Aktuelni ministar policije Goran Danilović ispričao je da ga je direktor policije Slavko Stojanović naprosto ignorisao kada ga je pitao o čemu se radi. Uz tvrdnju da iza navodnog napada ne stoji nijedan politički subjekt, Danilović je najavio da će u narednim danima biti mnogo pitanja, pa i to da li je u subotu slučajno u jednom periodu na granici bio u kvaru elektronski sistem za identifikaciju. Kako je bilo jasno da se priča o udaru u korist političke grupacije odnosi na Front koji je najavljivao slavlje uveče pred Skupštinom, oglasila se i ova koalicija podsjećanjem da je Dikić prijatelj aktuelnog i bivšeg direktora policije, a ne njihov i da je bilo kakva akcija mogla biti samo u režiji vlasti. Dikić je prije šest godina kao tadašnji komandant žandarmerije Srbije dijelio plakete crnogorskim specijalcima poslije jedne obuke.

Strah se uselio među birače, a lideri opozicije pozvali su građane da kod kuće čekaju rezultate. Čak je i mitropolit Amfilohije osjetio potrebu da javno moli da se ne prolije ni nevina suza. Noć je protekla mirno.
Srpski premijer u ponedjeljak je, pozivajući se na svoje obavještajne službe, rekao da ne vjeruje u navode o državnom udaru. Prema njegovim riječima, uhapšeni su ravnogorci, dio srpskog političkog folklora koje je crnogorskoj policiji prijavio komandir policijske stanice u Zubinom Potoku, izvjesni Seljimaj. Srpski tabloidi narednog jutra nastavili su ovom trasom, tvrdeći da je sve izmišljeno u Podgorici i da je Dikiću plaćeno da odglumi teroristu.



Objašnjenje potpredsjednika Vlade Duška Markovića da ova aktivnost uhapšene grupe srpskih državljana nije povezana sa vlastima Republike Srbije, njenim zvaničnicima ili bilo kojom institucijom nije dodatno rasvijetlila događaj niti uklonila šumove na relaciji dvije vlasti. Primjetno je i da Beograd nije pokazao žurbu da čestita Đukanoviću izborni rezultat kojim bi kroz iglene uši mogao da nastavi da vlada. Tako se pokazuje i da su priče o sjajnim odnosima Podgorice i Beograda samo opis ličnih relacija Vučića i Đukanovića, a ne i međusobne upućenosti institucija. Vučić sada signalizira ozbiljan faul.

U Crnoj Gori ovo je treće spektakularno hapšenje terorista i uvijek uoči izbora. U jesen 1997. godine, uoči drugog kruga predsjedničkih izbora između Đukanovića i Momira Bulatovića, uhapšena je grupa iz Srbije predvođena izvjesnim kapetanom Rambom, vojnim specijalcem. Drugi put bilo je to uoči parlamentarnih izbora 2006. godine kada je u akciji Orlov let uhapšena grupa Albanaca koja je navodno htjela da digne ustanak u Malesiji i pobije Podgorici lojalne zemljake. U prvom slučaju uhapšeni su na kraju protjerani, a u drugom poslije dugotrajnog suđenja uglavnom su oslobođeni ili pomilovani.

Crnogorski izbori ostaće upamćeni i po još jednom skandalu u nedjelju, za koji će sigurno stići upit iz evropskih institucija. U navodnoj odbrani građana od neželjenih poruka, Agencija za elektronske komunikacije na nekoliko sati zabranila je rad aplikacija Viber i WhatsApp i tek kada su intervenisale strane ambasade ponovo je dozvolila operaterima da uključi ove mreže. Javnost je za ovo do sada znala čitajući o Sjevenoj Koreji i Kini. Izgleda manje opasno a zapravo je još gore, takođe kao verzija državnog udara, zapravo vanrednog stanja.
Oba ova slučaja uz stotine primjera kršenja zakona u izbornom danu, ipak, otvaraju za crnogorsko društvo još jedno veliko pitanje: na šta bi još Đukanovićev režim bio spreman da ne izgubi ili preda vlast? Mogući odgovori su razlog za nove nespokoje.



Što se same izborne kombinatorike tiče, Đukanović sa 36 osvojenih mandata, uz po dva Socijaldemokrata i Bošnjačke stranke, te po jedan hrvatski i albanski glas, mogao bi tijesnom većinom da formira novu-staru vladu. Zato se u izbornoj noći sjetio tradicionalnih koalicionih partnera iako je prethodnih dana govorio da je svaki glas koji nije za DPS izgubljen za Crnu Goru. Iako izvjesnija od drugih, to je u ovom času ipak samo jedna od opcija. Demokratski front sa 18, Ključ sa 9, Demokrate sa 8 i SDP sa 4 poslanika upozorili su manjinske stranke da pokažu odgovornost, te da Đukanović ne može biti rješenje kada je već problem. Iz Bošnjačkog saveza rekli su da ostaju otvoreni za sve razgovore, ali da će prvo vidjeti sa ostalim manjinskim strankama. Očigledno je tvrđenje pazara i pokušaj da se DPS-u naplati i što ranije nije ispunjeno. Manjine su za ulazak u NATO, a ne prija im ni Frontovo zalaganje da se poništi odluka o priznanju Kosova. Kao alternative, zato je Front ponudio da podrži vladu ostatka opozicije i manjina. Vjerovatnije je da će odluke o tome sačekati konsultacije sa predstavnicima Brisela i važnih ambasada.