Stranci i Indijanci

Foto profimedia.rs

Merak mu učini, posao mu ne završi kažu u Podgorici za dejstvo kakvo je otprilike mogla proizvesti izjava srpskog premijera o zbivanjima u Crnoj Gori na dan izbora. Sa jednim da i jednim ne, dao je adut i crnogorskoj vlasti, i opoziciji. Da, bilo je priprema za zločin, a meta je bio premijer Milo Đukanović. Ne, ni političari iz Crne Gore, ni iz Srbije, sa tim nemaju nikakve veze. Ali imaju kriminalne grupe. I stranci.

Srpski bezbednosni organi došli su do nepobitnih dokaza da su, između ostalog, i na teritoriji Srbije pripremane različite nelegalne aktivnosti. Neka lica su privedena. Radili su zajedno sa ljudima za koje postoji element inostranosti. Postoje nepobitni dokazi da su određena lica pratila kretanje Đukanovića na dnevnom nivou i o tome obaveštavali druga lica, rekao je Vučić, navodeći da su od uhapšenih osoba zaplijenili 125.000 evra, uniforme, da imaju fotografije i direktna priznanja.

Četrnaest državljana Srbije uhapšenih na dan izbora za njega su i dalje samo bašibozuk, Indijanci za koje od prvog dana tvrdi da nijesu mogli nešto da naprave. Ali mogli su drugi. Kaže da je bilo više grupa, a najozbiljniju i dalje ne znamo.
I Vučićevi novi detalji izgledali bi samo kao još koji kamenčić u zidu beskrajnog crnogorskog rašomona, da nije izgovorio i rečenicu koja vraća u ne tako davnu prošlost. Neću da učestvujem u ponovljenom slučaju Bagzi, rekao je, kao da polemiše sa jednom od dvije nezadovoljne strane u Podgorici. Dio javnosti svojevremeno je za slučaj Bagzi sa podsmjehom tvrdio da se i od saobraćajnog prekršaja pravi predstava. Kasnije se ispostavilo da je ubica sa zoljom čekao da se kolona sa premijerom Zoranom Đinđićem zaustavi, pa da pošalje smrtonosni hitac.

Kako se, međutim, fokusirati na to upozorenje, kad svako novo objašnjenje u Podgorici izaziva dodatne nesporazume. Niko izričito ne negira samu mogućnost pokušaja državnog udara, već režimsku interpretaciju i zloupotrebu u političke svrhe na izborni dan. Crnogorska javnost najviše je očekivala od objašnjenja javnog istupa specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića. Ali, za tvrdnju da je spriječeno da Crnom Gorom poteknu potoci krvi, on je ponudio časnu riječ i pregršt pouka iz istorije i mitova. Na pitanje da li je 20 ravnogoraca moglo da ugrozi Crnu Goru, potegao je primjer Korteza koji je sa 150 konkvistadora pobio Maje i kralja im Montezumu, prisjetio se Kosančić Ivana i Toplice Milana, a poentirao je na pitanju kako je došao do prvih informacija o pripremi državnog udara: Uz pomoć Boga i talika junačkoga. U deseteračkom zanosu izbjegao je da odgovori kako je mogao da na dan izbora optuži određenu političku grupaciju da ima veze sa teroristima. Ali, priznao je da nema dokaza o učešću političara, pa je iz opozicije stigao zahtjev da podnese ostavku.

Od Vučićevih Indijanaca već prve noći šestoro Sijuksa je pušteno i vraćeno u Zubin Potok, Komanči iz Šapca i valjda Apači iz Grocke još tamnuju. Iz naredbe za sprovođenje istrage proizilazi da je talik junački to što je policiji sve prijavio Mirko Velimirović, vođa oslobođene grupe iz Zubinog Potoka. On je u klopku doveo penzionisanog generala žandarmerije Bratislava Dikića i njegovu pratilju Kristinu Hristić, koji su zajedno sa Aleksandrom Sinđelićem iz Beograda sada i jedini osumnjičeni za terorizam, ostali za kriminalno organizovanje. Dikić uporno tvrdi da mu je sve namješteno.

Vučićevom istupu prethodio je dogovoreni sparing u kome je trebalo sanirati višednevnu ljutnju srpskog premijera zato što su crnogorske službe petljale po zemlji Srbiji. Đukanović, koji je na dan izbora tvrdio da o državnom udaru zna samo iz medija, nastavio je da se pravi neinformisan sve do petka. Tada je primio šefove policije i ANB i objavio kako se učvrstio u uvjerenju da je teroristička akcija prijetila i državi Crnoj Gori, a sjetio se da bi trebalo obavijestiti i Srbiju čija je teritorija zloupotrebljena.

Crna Gora, tako, ostaje još daleko od raspleta. Ni epilog izbora nije na vidiku. Bošnjačke, albanske i hrvatske stranke, koje sa četiri mandata čine jezičak na vagi, na ponudu Đukanovića, ali i opozicije, koja im obećava i mjesto premijera, odgovorile su - formiranjem radne grupe.