Arhiva

S prve linije fronta

Milan Vukelić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 1. februar 2017 | 18:25
S prve linije fronta
Tift Merit je najbolja pevačica za koju nikad niste čuli. To će reći i mnogi američki poznavaoci muzike, koji ni nakon njenog novog albuma ne mogu da odgovore na jednostavno pitanje: Zašto Tift Merit nije zvezda? Ova rođena Teksašanka, koja je odrasla u Severnoj Karolini, već prvim albumom Bramble Rose (2002) zablistala je na alternativnoj kantri sceni, gde je odmah proglašena naslednicom Doli Parton i Šeril Krou. Doli i Šeril su nastavile da pune stadione i pevaju na finalima Superboula, iako u poslednjih desetak godina baš i nisu pomerale granice muzike, dok je naša Tift manje-više ostala tu gde jeste, premda je svojim albumima spasavala dušu i posrnuloj pop muzici i Americi. Da budemo jasni, ovo nije gromopucatelna muzika koja će s olimpijskih visina plebsu podastrti „istinu“; ovo su male, nepretenciozne priče svakidašnjih ljudi. Vaša depresivna najbolja prijateljica, vaša sestra lezbejka, vaš brat alkoholičar, vaš šef drkadžija, vaš muž alko-drkadžija... Sve ove ljude možete u bleskovima naći u pesmama Tift Merit, pažljivo smeštene među korice njenih albuma. Da, korice, a ne omot, jer ovo jeste uglazbljena literatura. Tift je načitana i obrazovana umetnica, pa tako na ploči Stitch of the World ona prerađuje pesmu My Boat Rejmonda Karvera. Ali njeno pisanje bi bilo blisko književnosti i bez ovako direktnih referenci, jer su pred nama ovde izbrušeni i duboko promišljeni stihovi, gde je svaki višak bez milosti sasečen i bačen u kantu za đubre. Dok ona oranž baraba skida ljude s aviona jer mu se ne sviđa njihovo prezime (zvuči poznato, zar ne?), Tift Merit u pomenutoj pesmi My Boat proklamuje da na njenom brodu ima mesta za svakog, sve prizivajući Stonse... Još jednom se potvrđuje da najrokerskija muzika danas ne podrazumeva obavezno razorne gitarske rifove, buku i bes; akustična gitara i nežan ženski glas su sasvim dovoljni. A nije da ne fali rata i ratovanja na albumu Stitch of the World. Ove mahom ljubavne pesme slušaju se kao izveštaji s prve linije fronta: Sve pršti od ožiljaka, modrica, noževa, udaraca... Evo zadatka za prevodioce s engleskog jezika: Kako prevesti pesmu Love Soldiers On? LJubav je vojnik koji ne staje? Prokleti engleski! Zašto na tom jeziku i banalnost zvuči uzvišeno, samo ako je stavljena u pravu pesmu? U građenju specifične atmosfere ovog albuma ključnu ulogu su imali gitarista Mark Ribo i pedal stil čarobnjak Erik Hejvud, a njihova usviranost najvidljivija je u živahnijim pesmama na albumu, poput otvarajuće Dusty Old Man. Ipak, moj lični favorit je Icarus, možda i najambicioznija pesma na albumu, koja svoju ambicioznost nosi kao lagani šal koji leprša na prolećnom povetarcu. Poslednja tri šava albuma Stitch of the World čine pesme kojima se Tift Merit pridružio Sem Bim iz sastava Iron & Wine, čije pitke harmonije su album odvele u efektan fejd aut. Ako je ljubav vojnik, Tift Merit je admiral u toj vojsci. Da li je to i vaš rat?