Arhiva

Plate i ne mogu biti veće

Vladimir Gligorov Istraživač Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 15. mart 2017 | 17:29
Prvo zapažanje je da se privrede regiona približavaju stopi rasta od oko tri posto, što je posebno značajno za Srbiju i Hrvatsku koje su imale gore privredne pokazatelje u poslednjih nekoliko godina. Drugo zapažanje jeste da politička nestabilnost, ako ne odmah onda s vremenom, ima negativne posledice po privrednu aktivnost. Usled toga, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina imaju, koliko se sada može oceniti privremeno, usporenje privrednog rasta. Treće zapažanje jeste da se poboljšava stanje na tržištu rada, mada je još uvek veoma nepovoljno. Posebno je povoljno što se smanjuje svejedno visoka stopa nezaposlenosti u BiH, Makedoniji i Srbiji. Bugarska i Rumunija su različite, delimično zbog velikog broja emigranata, a delimično zbog udela poljoprivrednog stanovništva. Četvrto zapažanje je da je potencijalna stopa rasta verovatno negde oko četiri posto, ako se uzme u obzir nezaposlenost i razlika u produktivnosti. Izgledi da se ubrza rast, međutim, zavisi od makroekonomskih bilansa, gde je održivost problem u Srbiji (visoki javni i spoljni dugovi), u Crnoj Gori (visok javni dug, a verovatno visok spoljni dug), i Hrvatskoj (visok javni i relativno visok spoljni dug). Kod Hrvatske i Crne Gore spoljni dug je nešto različit nego u drugim zemljama usled toga što je pokriven ulaganjima u nekretnine, čija se cena može oporaviti. Javni dug je posebno problematičan u Srbiji i Hrvatskoj, a predstavljaće i ograničenje u Crnoj Gori. Peto zapažanje je možda najvažnije. Naime, stanje na tekućem računu ukazuje, ako se uzme u obzir rast izvoza i niska stopa inflacije, da je uspostavljena konkurentnost ovih privreda u odnosu na strana tržišta, što će reći da plate nisu više nego što bi trebalo da budu da ne bi došlo do nepotrebnog rasta deficita u razmeni sa inostranstvom. To je bio problem sa Srbijom i Hrvatskom, koje su značajno korigovale realni kurs, dakle relativni odnos svojih plata i onih na najvažnijim izvoznim tržištima, imajući u vidu razlike u produktivnosti. Naravno, to pokazuje da je srpska privreda bila veoma nekonkurentna i da se odlikuje niskom produktivnošću. Po tome je verovatno u gorem položaju od većine drugih u ovoj grupi. Sve zajedno, privrede zemalja regiona približavaju se jedna drugoj, s tim što je srpska još uvek ograničena neuravnoteženim makroekonomskim bilansima i veoma je osiromašena. Uz to, politička nestabilnost, posebno ukoliko je produžena, ima negativne posledice po privrednu aktivnost. U tom pogledu, zemlje članice Evropske unije stoje bolje, dok sve ostale imaju nerešene probleme, gde je Srbija verovatno trajno izloženija političkim šokovima od drugih, bez obzira na to što se trenutno prevazilaze politički problemi u drugim zemljama.