Arhiva

Rano za čestitanje i samozadovoljstvo

Slaviša Tasić Profesor ekonomije na Univerzitetu Meri u SAD | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 15. mart 2017 | 17:29
Za zemlje u regionu 2016. godina, u proseku, izgleda bolje nego 2015. Bruto domaći proizvod je svuda porastao i njegov rast je nešto brži nego što je bio godinu dana ranije, inflacija je pod kontrolom, zaduženost je nešto niža, plate malo veće. U tako kratkom periodu ne može ni biti većeg pomeranja redosleda, tako da Rumunija i Hrvatska i dalje odskaču po najvažnijim ekonomskim parametrima. Činjenica da se ceo region najčešće kreće u istom pravcu, iako na različitim nivoima dohodaka, potvrđuje nalaze akademskih ekonomista da je domaća ekonomska politika od manje važnosti nego što se obično misli. U odsustvu nekih ekstremnih mera i krupnih grešaka, razvoj jedne privrede ima svoju unutrašnju logiku, zavisi od tehnoloških i poslovnih trendova, a u slučaju manjih zemalja ekonomska kretanja su u velikoj meri određeni svetskim i regionalnim uticajima. Jedan od takvih opštijih, nadnacionalnih uzroka zbog kojih je ceo ovaj region u lagano uzlaznoj putanji, poslednjih godina bila je politika kvantitativnog popuštanja u evrozoni. Nakon preterano restriktivne monetarne politike u prethodom periodu, Evropska centralna banka je 2015. godine otpočela program velike monetarne ekspanzije. Ova politika je otklonila neizvesnosti povezane se dužničkim krizama i podigla evropske privrede iz letargije. Kada velika evropska ekonomska zona ima rast onda se efekti prelivaju i na zemlje u okolini, pa je tako pojačana evropska tražnja podigla srpski, hrvatski, rumunski i ostali izvoz. Dalje, devizni priliv izazvan prelivanjem evropskog monetarnog stimulusa značio je i da su u zemljama regiona – a sve one imaju ili fiksne kurseve ili visok stepen evroizacije – mogle porasti domaće novčane mase a da to ne izazove inflaciju. Upravo je zbog toga danas Srbiji relativno lako imati nisku inflaciju i stabilan kurs a da se to dešava uz istovremeni pad kamata i ne po cenu pogoršanja likvidnosti. Ukupno uzevši, ovaj region ima perspektivu i mislim da će na srednji rok rasti brže od većeg dela Evrope. Ali sadašnji umereno pozitivni parametri za ceo region nisu neki razlog za čestitanje i samozadovoljstvo, već ih u najvećoj meri treba pripisati eksternim faktorima – pre svega evropskom oporavku podstaknutom monetarnom ekspanzijom u evrozoni.